BiH – Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić izjavio je danas u Sarajevu da Srbija mora promijeniti odnos prema Bosni i Hercegovini te da na postojećim temeljima nije moguće ostvariti neophodan napredak u saradnji dviju zemalja.
Komentirajući u izjavi za medije istup na 13. međunarodnom sajmu gospodarstva “Mostar 2010.”, Silajdžić je kazao da je došlo vrijeme da Srbija prekine s provokacijama te dodao da želi biti partner, da želi sarađivati, ali da neće dozvoliti da se bilo ko igra s Bosnom i Hercegovinom.
– Mi želimo da budemo partneri, želimo da sarađujemo, ali ovakav odnos prema Bosni i Hercegovini mora prestati – kazao je Silajdžić.
Silajdžić se, nadalje, pita čija je to politika, ako predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da to nije u interesu Srbije.
– Znam da oni imaju opoziciju. Imali su opoziciju i kod usvajanja Deklaracije o genocidu u Srebrenici – pojašnjava Silajdžić, napominjući da u BiH, nažalost, takve snage djeluju u poziciji (vlasti), te da su to ljudi koji negiraju genocid i protive se usvajanju zakona o zabrani negiranja genocida, odnosno oni koji otvoreno rade protiv Bosne i Hercegovine.
Potcrtao je da se zna šta je bilo u Srebrenici i drugim mjestima u BiH te da Radovan Karadžić u Haškom tribunalu (ICTY) odgovora za deset potencijalnih zločina-genocida.
Stoga, Srbija mora postaviti drugi temelj u odnosima dviju zemalja, koji mora počivati na istinskom partnerstvu i saradnji, bez pokušaja ponižavanja, ili dezinformacija, smatra Silajdžić.
Izvor: DnevniAvaz.ba
Nikad neće prestati dok ne ostvare svoj cilj,cilj koji nisu mogli ratom ostvariti.I sama ujdurma sa Ganićem ima za cilj da u zajednici sa englezima prikaže da su za rat odgovorni muslimani.Takva ocjena im treba kako bi na najlakši način izvršili reviziju Haške presude,i sa Srbije skinuli potpunu odgovornost.U svemu tome im nesvjesno pomaže Tihić svojim neprincipijelnim izjavama.Ja samo kažem nek nam je Alah na pomoći.
Tako treba, a ne kao g.Tihic!
A što se tiče Bošnjaka i njihovog odgovora na «slatkorječivu» Beogradsku deklaraciju taj spektar se najbolje oslikava kroz dva primjera. Jedan je oličenje nedostatka političke vizije i poltronstva, da ne kažemo političke nezrelosti i dolazi od Sulejmana Tihića nazovi lidera nazovi «najjače» bošnjačke političke partije SDA, dok drugi odiše dostojanstvom i principijelnošću i dolazi od glavnog vjerskog autoriteta Bošnjaka u Srbiji muftije Muamera Zukorlića:
“Iako u Deklaraciji nema reči genocid, spomenuta je presuda Međunarodnog suda u Hagu, a u toj presudi se spominju i reč genocid i broj žrtava i ko je za sve to odgovoran. To je u Deklaraciji na najbolji način nadomestilo samu reč genocid. Čak, mislim da je bolje spomenuti presudu MSP nego upotrebiti samo termin genocid. Dakle, pominjanje presude je sadržajnije i, u tom smislu, zamena je dobra!” (Sulejman Tihić, u intervju beogradskom dnevniku Danas, (7. april, 2010. godine)
«Deklaracija je neadekvatna, nesvrsishodna i nipodaštavajuća za najveći zločin u Evropi učinjen poslije Holokausta, koji ima svoje ime i ono glasi GENOCID. Pojam genocid, osim pravne, ima i moralne, emotivne i civilizacijske implikacije. Deklaracija je u suprotnosti sa pozivom Evropskog parlamenta kojim se traži osuda genocida i proglašenje 11. jula za Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Deklaracija osude genocida neophodna je prevashodno srpskom narodu, državi Srbiji i srpsko-bošnjačkim odnosima, a ponajmanje je potrebna samim Bošnjacima, jer poslije genocida sve druge boli su male. Izvinjenje ima smisla samo ako je po mjeri i očekivanju žrtve. Ovim činom vlasti Srbije pokazale su svoju moralnu, političku i civilizacijsku nemoć i propustile priliku da otvore novu bijelu stranicu odnosa sa Bošnjacima, potvrđujući time da su taoci politike koja je dovela do genocida.» (Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, Novi Pazar, 01.april, 2010.)
star