Dvanaestogodišnji Aleksandar Komatina, čija je kuća duboko u planini Goliji, preksinoć se u poslednji čas, promrzao i na izmaku snaga, spasao iz smjetova i mećave koja je zahvatila planinu.
Aleksandar je iz škole u selu Osaonica ispod Pešterske visoravni krenuo kući. Na planinu se, međutim, ubrzo spustila žestoka oluja.
Zatvorena škola
– Sam se satima probijao zavijanim putem… Kroz šumu, boreći se s hladnoćom, vjetrom… Kako mu je bilo samo on zna. Jutros smo se čuli s njegovima, kući je stigao zaleđenih pantalona i čizama, jakne, usne su mu već bile poplavele od hladnoće, prag je prekoračio bukvalno zadnjim snagama… Samo koji minut kasnije na planinu se spustio mrak – ispričala nam je juče Melka Zornić, Aleksandrova nastavnica iz Osnovne škole „Dositej Obradović“ u selu Osaonica.
Tokom prošle noći nova oluja spustila se na Goliju, snijeg je premašio pola metra, smetovi zavijali puteve. Mali Aleksandar nije juče ujutru mogao da dođe u školu.
– Onaj ko nije doživio mećavu na Goliji, Pešteru, ne zna šta je oluja. Aleksandar se spasao samo zahvaljujući svojoj izdržljivosti. On svakog dana pješači satima, a to mu ne smeta da bude odličan đak – kaže nastavnica Zornić.
Kritično na Pešteru
Desetine sela na Pešteru u snježnoj je blokadi. Putari ulažu sve napore, ali problem je jak vjetar, koji začas zamete ono što oni očiste.
– Zavijani smo, ne daj bože da se neko razboli u selu. Do nas se bez helikoptera ne može. Uz to, pet dana smo bez kapi vode. Katastrofa – kaže Tibor Jelić iz sela Crvsko na Pešteru.
Tokom cijelog jučerašnjeg dana snijeg je padao u čitavoj Srbiji, pa su čistači puteva imali pune ruke posla. U planinskim selima jugozapadne Srbije bilo je problema sa strujom, a u pojedinim mjestima u prekidu je i lokalni saobraćaj. Žitelji Priboja juče su cvokotali jer u gradu nije bilo grijanja, pošto se cisterna sa 25 tona mazuta zaglavila u snijegu kod Kokinog Broda. Predrag Marić, načelnik Sektora za vanredne situacije u MUP, izjavio je da su ekipe motornim sankama spasavale zavijjane na Pešteru…
Dirljiva priča.Ovako namučena djeca često i kada završe školu budu na birou.Da je sreće i normalne države država bi trebala da stipendira o svom trošku učenike sa ovakvim sudbinama.