Dan Sandžaka u Sarajevu

6
37

U organizaciji Udruženja gražana BiH porijeklom iz Sandžaka u Sarajevu je upriličen prijem i tribina a u povodu obilježavanja 20. novembra – nacionalnog praznika Bošnjaka „Dana Sandžaka“.

Na taj dan 1943. godine u Pljevljima formirano Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka.

Tim povodom upriličen je prijem u hotelu „Europe“, a potom i tribina u Domu arbije BiH.

Prijemu su prisustvovali članovi rukovodstva Udruženja građana BiH porijeklom iz Sandžaka na čelu sa predsjednikom generalom Ramizom Drekovićem.

Specijalni gosti iz Sandžaka bili su članovi delegacije u sastavu Emir Elfić – potpredsjednik BNV, Samir Tandir predsjednik IO BNV, Džemail Suljević – predsjednik Odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka, predvođeni glavnim muftijom Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlićem.
Važno je naglasiti da je na prijemu a kasnije i tribini prisustvovao dr. Ejup Ganić.

General Ramiz Dreković je poželio dobrodošlicu gostima i zahvalio im se na odazivu. Potom je uputio čestitku povodom mubarek dana Bajrama ali i povodom Dana Sandžaka koji se u Sandžaku naveliko obilježava.

„Ovo je prvi put da mi Sandžaklije u Sarajevu obilježavamo ’Dan Sandžaka’ i po prvi put u goste pozivamo muftiju Muamer ef. Zukorlića. Trebalo je to ranije da uradimo, ali što naš narod kaže ’nikad nije kasno’. Nadam se da ćemo u budućnosti znati prepoznati prave ljude koji se bore za interese naših ljudi u Sandžaku.“ – kazao je general Dreković.

General je izrazio zabrinutost zbog trenutne situacije u Sandžaku, te odao priznanje svima koji se bore za prava Bošnjaka i Sandžak posebno glavnom muftiji Muamer ef. Zukorliću koji je najglasniji u tim zahtjevima i najuspješniji.

„U Sandžaku sada živi negdje oko 220 000 Bošnjaka. Sve ostalo je rastureno širom svijeta. U Turskoj negdje oko 1 200 000, u Makedoniji 75 000, u Hrvatskoj 45 000, u Bosni i Hercegovini 160 000, itd. Nadam se da će se ova demografska slika popraviti i da ćemo ostaviti našoj djeci bolje stanje, jer ako to ne uradimo onda nismo ispunili svoj zadatak.“ – naglasio je general Ramiz Dreković.

Glavni muftija se zahvalio na pozivu i naglasio da je važno će od ove godine i u Sarajevu biti obilježavan Dan Sandžaka, naročito kada se to radi zajedno.

„To će imati jake poruke. Nadam se da će ovo postati tradicija. Ne mora biti svake godine isto, ali na bilo koji način treba obilježiti taj 20.11. koji pored toga što je Dan Sandžaka ujedno i svjetski dan djece, što je jako dobra simbolika. Jer Sandžak je tako mali na toj međunarodnoj karti, kao i djeca. Ali budućnost pripada djeci, a i Sandžaku.“

Glavni muftija je kazao da u Udruženju leži ogroman resurs i ogromna intelektualna snaga koja kako i u Sandžaku tako i u Bosni nije adekvatno iskorištena, te da će ove naše međusobne interakcije poboljšati to stanje.

„Naš kurs svih ovih dvadeset godina je bio da kada negdje nešto tražimo da nešto i nudimo. Dakle da to bude obostrano. Jer kada samo tražite onda prosite, a prosjacima se malo daje. Mi nećemo da budemo prosjaci, mi smo ravnopravni partneri. Tako da taj vid saradnje želimo da izgradimo.“ – rekao je Muftija i dodao da u Sandžaku situacija jeste mučna ali je osjećaj sjajan.

„Sjajno je kad vam ne mogu ništa, a mislili da vas zbrišu odmah. To je kao da mi trčimo nekim brisanim poljem a oni na nas pucaju svim mogućim tehnikama, a mi nekim čudom ne padamo. Ne morate ni da pobijedite, važno je da ne padate. Samim tim pobjeđujete. To je taj osjećaj i jako je puno energije.“ – naglasio je Glavni muftija.

Podrška Islamskoj zajednici

Na kraju je general Dreković iskazao svoj stav a i stav Udruženja građana BiH porijeklom iz Sandžaka.

„Smatram da trebamo iskazati naš stav a to je da naše udruženje i ovaj sastav podržava isključivo Islamsku zajednicu na čelu sa reisulemom dr. Mustafom ef. Cerićem u zemlji u kojoj živimo i sve njene institucije uključujući vas koji ste na čelu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački. To je naš stav i mi želimo da taj stav znaju svi.“ – kazao je General.

Dr. Ganić nije krio zadovoljstvo što je imao priliku sastati se sa Glavnim muftijom i odati mu priznanje i podršku na kursu kojeg zastupa, posebno na aktueliziranju pitanja autonomije Sandžaka.

„Pitanje autonomije Sandžaka je pitanje koje treba pojasniti do detalja. Koji će se tip autonomije usvojiti i dogovoriti to je već druga stvar. Da li će

Sandžak u Briselu imati svog predstavnika ili neće to je stvar o kojoj se može dogoivarati, i ako je ekonomski bolje da Sandžak ima u Briselu predstavnika koji će je ekonomski predstavljati.“ – kazao je dr. Ganić.

Ganić je dodao da Srbijansko rukovodstvo ima problem sa modelom vladavine koji i dalje zastupaju a to su ili perfektni sluga ili brutalni vladar.

Tribina u Domu armije BiH

Nakon prijema kojeg je upriličilo Udruženje građana BiH prijeklom iz Sandžaka, održana je tribina u Domu armije povodom Dana Sandžaka.
Više od pet stotina intelektualaca Sandžaklija i Bosanaca okupilo se u dvorani Doma da saslušaju predavače.

Na tribini su učestvovali predsjednik Odbora za pomoć Sandžaku Avdo Hebib, predsjednik Odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka i muftija Muamer ef. Zukorlić, predsjednik Mešihata IZ u Srbiji.

Prije obraćanja predavača general Dreković je upoznao prisutne o značaju 20. novembra za Bošnjake, te posebnoj važnosti uvezivanja Bosne i Sandžaka ovakvim manifestacijama, jer je, kako je naglasio general, Sandžak bio u sastavu Bosne kao autonomna regija sve do 1878. godine.

Titu nije smetala autonomija

Potom je Avdo Hebib uzeo riječ. On je na početku govorio o stvaranju ZAVNOS-a ’43. u Prijepolju kao multieltničkom projektu, kojeg je tadašnja Titova vlast ocijenila kao značajnim korakom u ostvarivanju ljudskih prava.

„Njima tada nije smetao taj projekat i nisu ga ocjenjivali kao jednostrani i jednonacionalni. U tom tadašnjem vijeću predsjednik je bio srpske nacionanosti, od tri potpredsjednika jedan je bio Bošnjak i od osam članova vijeća jedan je bio Bošnjak. Nije tada smetala autonomija. To je istorija koju nećemo zaboraviti.

Danas kada bi trebalo praviti još veće isorake u ostvarivanju ljudskih prava, nažalost, točak istorije se vratio unazad. Sve ono što čini Srbija danas prema Bošnjacima u Sandžaku nebi moglo odgovarati ni osnovim pravima demokratije. Ne može se pravo i pravda tražiti kordonima policije. Ja kao čovjek iz te struke znam šta se ostvaruje kordonima policije i žandarmerije. Ne dijeli se s njima pravo. To nije potrebno Srbiji.“ – naglasio je Hebib i dodao da je Sandžak briga svih Bošnjaka – Sandžaklija i Bosanaca, kao što je Bosna bila briga Sandžaklija kada je bila napadnuta. „Preko 40 procenata poginulih ’90.-te godine bili su Sandžaklije“ – kazao je Hebib.

Jedni smo bili, jedni ostajemo i jedni ćemo biti

U nastavku svog izlaganja Avdo Hebib je kazao da se Bošnjaci u Bosni i Sandžaku ne mogu odvojiti, jer je to jedno tijelo i jedan narod.

„Sve što se desi u Sandžaku odražava se u Bosni, i sve što se desi u Bosni odražava se u Sandžaku. Zato mi nećemo dozvoliti da se krše prava Bošnjaka u Sandžaku. Sve što se dešava u Sandžaku dešava se nama ovdje. Mi ne možemo računati na nikakvu slobodu ovdje u Bosni dok se u našem Sandžaku naši Bošnjaci diskriminišu.

Srbijanske vlasti su se poslužile onom maksimom ‘divide et impera’ – zadavi pa vladaj. Moramo objasniti svakom Bošnjaku šta znači dijeljenje našeg naroda. Dijeljenje znači uništavanje. Zato pozivam svu našu braću u Sandžaku koji su zavedeni da svojom glavom promućkaju i vide zbog čega i u čijem interesu to rade. To su naša braća koji su pogriješili. I moje dijete pogriješi, a ja ga pozivam na pravi put. Nećemo dozvoliti podjelu jedinstvenog korpusa Bošnjaka.

U prvim redovima i frontovima od člana predsjedništva dr. Ejupa Ganića do komandanta oružanih snaga podjednako su se borili Sandžaklije i Bosanci. Nije bilo dijeljenja. Jedni smo bili, jedni ostajemo i jedni ćemo biti.

Čestitam svima nama nacionalni praznik 20. novembar ‘Dan Sandžaka’.“ – završio je Hebib.

Istorijata autonomije Sandžaka

Potom se obratio predsjednik Odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka Džemail Suljević. On se na početku zahvalio generalu Drekoviću i gospodinu Hebibu na organizovanju skupa i pozivu kojeg su mu uputili.

U svom izlaganju Suljević se osvrnuo uglavnom na autonomiju Sandžaka u kontekstu evropskih principa i ostalog demokratskog svijeta.

Na početku je hronološki kazao par fakata iz daleke bliske istorije Sandžaka.
„1373. Godine Sandžak se našao u sastavu Bosne i Hercegovine. Nakon dolaska Turaka Sandžak je bio jedan od kadiluka. Od 1578. godine Sandžak je ušao u sastav Bosne i Hercegovine. To je bio prostor koji se zvao Bosanski ejalet.

Sandžak je bio u sastavu Bosne i Hercegovine sve do 1878. godine, jednu godinu prije Berlinskog kongresa kada je porta donijela odluku da Sandžak odvoji od Bosne. Nakon Berlinskog kongresa Sandžak ostaje u sastavu Osmanske imperije, a Bosna u okviru Austrougarske.

1912. godine Srbija i Crna Gora su izvršile okupaciju Sandžaka i već 1913. godine podijelile ga međusobno. To je trajalo do 1914. godine kada je kada Srbija i Crna Gora gube ingerencije nad Sandžakom. Takvo stanje traje do 1918. godine. Nakon toga, formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Sandžak ostaje u njenom sastavu.

Bošnjaci Sandžaka su pokušali riješiti status Sandžaka kad god im se za to pružila prilika. Tako je bilo i 1917. Godine kada se održala Sjenička konferencija na kojoj su učesttvovali svi gradonačelnici tadašnjih srezova a današnjih opština sa zahtjevom da se Sandžak vrati Bosni i Hercegovini. U koliko to nije moguće onda da dobije svoju autonomiju.

Potom je došao drugi svjetski rat.”

Sandžak Federacija

“1943. godine, 20. novembra je u Prijepolju proglašena Federalna jedinica Sandžak, sa istim statusom kojeg su imali Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija itd.

Nakon završetka drugog svjetskog rata, 29. marta 1945. godine nelegalno je ukinuta ta Federalna jedinica, na našu žalost.

Nakon toga nastavilo se sa projektima Načertanija Ilije Garašanina, Homogena Srbije Stevana Moljevića i Draže Mihajlovića, onda i Memoranduma SANU-a u sprovedbi Miloševića pa i današnje tzv. Demokratske vlasti koja radi isto samo perfidnije.“ – kazao je Suljević u prvom dijelu predavanja o istorijatu Sandžaka.

Autonomija ili Specijalan status ’92.

Potom je Džemail Suljević govorio o dešavanjima čiji smo sudionici, a to je referendum o autonomiji i specijalnom statusu Sandžaka iz 1992. godine.

„1991. godine u mjesecu oktobru, 24,25 i 26. Tadašnje MNVS (Muslimansko Nacionalno vijeće Sandžaka) je sprovelo referendum o autonomiji Sandžaka sa pravom priključivanja jednoj od suvjerenih republika. Znalo se da će se Jugoslavija raspasti i to je učinjeno da se ne bi dogodilo cijepanje Sandžaka.

Na mirovnoj konferenciji za rješavanje mirovne krize na Balkana, delegacija MNVS-a je bila zvanično pozvana i zastupali su upravo program kojeg je Međuarodna zajednica usvojila u Hagu ’91. godine, a to je Specijalan status. Taj status se odnosio posebno na one oblasti koje predsatvljaju istorijsku regiju, a Sandžak je kroz cijelu svoju istoriju bio korpus separatum.

1992. godine na Međunarodnoj konferenciji u Ženevi smo bili pozvani i tada smo zastupali taj program specijalnog statusa za Sandžak. Tada se od nas tražilo da to uobličimo u jedan dokument.

6. juna 1992. godine MNVS je usvojilo Memorandum o specijalnom statusu Sandžaka.

Na drugom sastanku u Ženevi prezentovan je memorandum na koji nije bilo primjedbi. To je trajalo do 1999. godine kada je BNV modifikovalo program. Program je nazvan Autonomija Sandžaka i dodat je zahtjev da Bošnjaci Sandžaka imaju specijalne veze sa Bosnom i Hercegovinom.

Na žalost glavni nosioci programa su odustali od njega. Odustali su od autonomije i na tom planu ne čine ništa.“ – zaključio je predsjednik Odbora za ombovu Narodnog vijeća Sandžaka Džemail Suljević.

Kako ostvariti autonomiju

U drugom dijelu Suljević je govorio o tome kako ostvariti autonomiju Sandžaka i o evropskim standardima na koje se autonomija Sandžaka naslanja.

„Autonomija Sandžaka se naslanja na Evropsku povelju o autonomnim regijama Evrope, na Konvenciju o zaštiti ljudskih na nacionalnih prava nacionalnosti te dopunskih protokola Evropskoj povelji za zaštitu ljudskih, nacionalnih i osnovnih prava nacionalnosti.

Ako pogledamo kako su ustrojene evropske države od Španije, Belgije, Italije, Švajcarske, ustrojene su upravo na tim principima. Imaju svoje autonomne pokrajne, negdje i federalne jedinice, ali su to regije koje imaju svoje parlamente, izvšne i druge organe vlasti.
Ovo što mi tražimo su upravo demokratksa pravila Evrope.“ – završio je Suljević.

Muftija: Sarajevo je moj duhovni centar a Bosna moja matica

Posljednji govornik na tribini bio je glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, koji nije krio zadovoljstvo što se u Sarajevu obilježava Dan Sandžaka jer je Bosna matica Bošnjaka.

„Iako je Bosna u Dejtonu nepravedno definisana tako kako jeste, iako se ne može smatrati mojom nacionalnom državom, ona ipak jeste moja matica i Sarajevo je moj duhovni centar i zato se lijepo u njemu osjećam.“

Muftija je sa prisutnima razmijenio par misli o dugogodišnjoj borbi za slobodu Bošnjaka u Sandžaku. Iako se očekuje da borba za slobodu potekne ispod bilo koje kape a ne ispod ahmedije Muftija Zukorlić je kazao da je inspiraciju za ovako tešku borbu našao u svome srcu.

„To je šehadet, vjerovanje u jednog jedinog Boga, a to je zapravo vrhunska implementacija slobode. Iskreno i predano vjerovati u jednog jedinog Boga znači osloboditi se pokornosti raznim faraonima i tlačiteljima. To je moja percepcija koja me nikad nije izdala. Taj resurs se ne prazni. I evo nas nakon dvije decenije teške borbe svježi kao da smo tek počeli. Jer to je resurs koji izvire iz onoga što je vječno.“

Šehadet kao izvor slobode

Muftija je aktuelizirao pitanje slobode na njemu svojstven način, a njegov način je kako i sam reče Kur’anski način.

„Sura Kurejš definiše postulate slobode. U ovoj suri Uzvišeni kaže ‘nahranio vas zbog gladi i spasio straha’. To su dva osnovna postulata slobode: Bezbjednost i socijalno i privredno blagostanje. Narod koji ima ta dva resursa smatra se slobodnim narodom. Ako ste oslobođeni straha imate slobodu govora, misli, individualne i kolektivne slobode, što se u današnjem pravnom rječniku zove prava i slobode.

Drugi dio slobode leži u tome da niste gladni. To znači da niste ovisni o drugome i da sami možete zaraditi svoju nafaku. Tada možete biti slobodni ljudi.

Pitanje bezbjednosti i straha se obično aktualizira u ratovima. No, jedan od nedostataka malih naroda, nacionalno neformiranih i institucionalno nezaokruženih jeste što se svojom bezbjednošću bave samo u ratovima. I čim ratovi prođu oni to zaborave, a to je podloga za pripremanje novih žrtava, ratova, agresije ili genocida. To je nažalost tradicija Bošnjaka, rekordera u istoriji sa deset genocida.

Ja mislim da je došlo vrijeme da se zavjetujemo, zakunemo i obećamo da više nikada nećemo dozvoliti genocid. Ne da se nadamo da se neće desiti, već da mi nećemo dozvoliti da se desi. Samo ako budemo spremni da ga ne dozvolimo on se neće desiti. Ako drugi budu odlučivali o tome on će se sigurno desiti jer su uvijek do sada drugi odlučivali i zato se uvijek desio.”

Autonomija kao mehanizam zaštite

“Ne mogu da se pomirim sa činjenicom mi Bošnjaci nemamo ganarcije da nam se neće ponoviti genocid. Nisam po prirodi pesimista a nisam nešto ni plašljiv, ali ne mogu se oteti tom utisku da nemamo nikakve mehanizme koji će nas sačuvati od genocida.

Ne moramo tražiti specijalne mehanizme i zaštite. Tražimo one konvencionalne garancije koje imaju svi drugi narodi, i svi narodi uopšte. Zar nismo jedini narod u evropi koji nemaju svoju nacionalnu državu. Šta je gore od toga da nemate nacionalnu državu? Gore od toga je da to nesmiješ kazati.

Mi nemamo nacionalnu državu. Kada to kažemo onda nam kače svašta još nešto na leđa. Kazati da nemamo nacionalnu državu ne znači tražiti je. Svjesni smo da zahtjev za nacionalnu državu Bošnjaka u ovom trenutku znači vjerovatno rat. Da budem vrlo jasan ja nisam za rat. Ali mi bar dozvolite da kažem da nemam nacionalnu državu.

Ako mi se to prizna onda imam pravo tražiti dodatne mehanizme, međumehanizme i blaže forme od toga.”

Bošnjaci nisu manjina

“Nama su u Srbiji preko noći rekli da smo manjina. Ja se ne mogu složiti sa tim. Iako kažu da je danas u Evropi lijepo biti manjina. Ja se ne slažem sa tim. Jer za mene je kategorija manjine kao neke vrste životinja ugroženih u zološkom vrtu koja se čuva da se ne ukine. Pa kada se uželiš da ih vidiš onda odeš po zološkom vrtu prošetaš i vidiš. Kao Panda medvjedi.

Ja se sa tim neću pomiriti. Mada kada pogledam status Mađarske manjine u Srbiji njima i nije tako loše. Ako se jedan problem desi nekom Mađaru u Vojvodini navečer je to u Mađarskoj u Vladi na stolu a sutra u Briselu. Cijela Evropa se bavi tim pitanjem.

A kada se nama u Sandžaku dese lomovi, maltretiranja, prebijanja ne samo da ne odgovara niko za to nego sto potiskuje i zaboravlja. Preko 20 000 Bošnjaka je prebijano na Pešteri pod navodnom akcijom traženja oružja. Ti policajci koji su to tada radili sada se unapređuju u sistemu Srbije. Isto tako je bilo i kod Rankovića ’60-tih godina. Ni tada nisu kažnjavani počinioci.

Ko je ikada u Bosni ustao da kaže šta se to tamo dešava. Naravno, razumijemo vezanost ruku Bosne kroz Dejton i taj čudni ustav. Jasno nam je da Bosna nema ustavne kapacitete da nam pomogne. Ali nam niko ne može zabraniti povezanost institucija.Niko nemože zabraniti niti jednom bosanskom političaru da diže glas sa zahtjevima da se poštuju prava Bošnjaka u Sandžaku. To im niko ne može zabraniti i to je ono što mi očekujemo.

Pobijedit ćemo bez obira pomogli nam ili ne

Ne treba nama puno pomoći, nama treba samo malo. Ali svakako mi ćemo pobijediti, pa pomogla nam Bosna ili ne pomogla. Mi nismo došli da kažemo ako nam ne pomognete mi nećemo raditi. Ne! Mi smo odlučili da pobijedimo svakako, ali bi nam jako drago bilo da nam stariji brati, ili babo, ili majka pomognu. Moralno bi nam značilo.

Mi smo odlučili da pobijedimo zato što smo na istini i zato što na to imamo pravo. Nije Beograd vlasnik slobode pa da on odlučuje koliko će nam slobode dati. To ćemo uzeti kad tad i hodat ćemo uspravno.

Đinđić kao svijetla tačka u istoriji Srbijanskog režima

O Miloševićevom periodu neću govoriti jer je on svima poznat. Govorit ću o periodu Zorana Đinđića koji je bio svijetli pokušaj Beograda i konkretno Zorana Đinđića da sa nama pregovara na ravnoj nozi. I tada je nastao Internacionalni univerzitet i još neki plodovi. Jer je Zoran Đinđić shvatio da ne može biti dobro Srbiji ako nije dobro građanima Srbije, i ne može biti dobro Srbiji a loše Sandžaku koji je u Srbiji. Ne može tako funkcionirati jer je prosto neprirodno. I on je nas tada pozvao i rekao: ‘šta vam treba da bi ste doživjeli Srbiju kao svoju državu’.“ – kazao je između ostaloga Glavni muftija.

Autor: Salahudin Fetić

Izvor: IslamskaZajednica.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

    • zajednicki smo se borili naravno i hvala Allahu.
      AlI podrazumije se da barem nasi sehidi porijeklom iz SANDZAKA imaju negdje u centar SArajevo spomenik da se zna da su Preko 40 procenata poginulih ’90.-te godine bili su Sandžaklije“. Eto realnost OK Z

      0

      0
      • @Pazarac,
        Pa sehidi su na sehidskim grobljima, u sred Sarajeva.
        A sve bosnjaci, bez razlike odakle su.
        Pa bujrum otidi prouci him fatihu.

        0

        0
  1. Preko 40 procenata poginulih ’90.-te godine bili su Sandžaklije“ – kazao je Hebib…. Allah da im podari dzennet insaAllah.
    GDJE JE SPOMENIK ZA NASI SEHIDE IZ SANDZAKA U SARAJEVO??????
    DA MOZEMO SE HALALITI SA NJIMA I EL FATIHU. MORAJU NASI RADITI NA TO DA SE PODIGNU SPOMENIK OBAVEZNO…
    SANDZAKLIJE SU NMOGO DALI ZA TU BOSNU….
    Dan Sandžaka u Sarajevu BI TREBALO BITI DAN PRAZNIK za memoriju nasi sehidi koji su dali zivot od srca za Bosnu…

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.