BiH – Agresorski plan da likvidira prvog predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, osvoji Sarajevo i zabetonira u glavama velikosrpskih ideologa davno skrojenu podjelu BiH, definitivno je srušen na današnji dan prije 18 godina – 2. maja 1992. godine.
Rušenje države
Desilo se to samo zahvaljujući sarajevskim herojima, bosanskom narodu koji se odupro ideji podjele njihove zemlje i podjarmljivanju.
Ali, nažalost, ideje koje su bile uzrok strašne agresije na našu zemlju i genocida još žive. Pokušaj revizije historije kroz pravni terorizam Srbije i hapšenje ratnog člana Predsjedništva RBiH akademika Ejupa Ganića najbolje svjedoče o tome.
Nema sumnje, 2. maj 1992. posebno će ostati u sjećanju svim bh. patriotima, jer je agresorska JNA taj dan namjeravala cijelu državu srušiti na koljena.
S tim se slaže i bivši ministar unutrašnjih poslova BiH Jusuf Pušina. On se sada pita šta bi se dogodilo da je predsjednika neke druge države uhapsila neprijateljska vojska iz druge zemlje, kao što je tog 2. maja učinjeno sa Izetbegovićem.
– U takvim situacijama dozvoljena su sva sredstva da bi se predsjednik oslobodio. Mi čak nismo koristili sva dozvoljena sredstva, već smo bili isprovocirani i na nas je pucano. Ali, 2. maj je definitivno dan kada je BiH opstala – kazao nam je Pušina.
Njegov kolega, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH Avdo Hebib kaže da je 2. maj pripreman duže vremena i da je krajnji cilj bio da se u tim turbulentnim vremenima preuzme vlast u BiH.
– Srbi su vidjeli da ne mogu direktno, pa su na posredan način željeli uzeti vlast. Oni su htjeli da sruše predsjednika Aliju Izetbegovića i da se na vlast dovede Fikret Abdić. Za to je iskorišteno odsustvo predsjednika Izetbegovića, koji je kasnije i uhapšen pri povratku iz Lisabona. U isto vrijeme kada je predsjednik Izetbegović uhapšen, tenkovi JNA su krenuli na Predsjedništvo BiH iz tri pravca. Niški specijalci su čak tramvajem krenuli prema gradu. U zgradi najvišeg organa zemlje već je bio Abdić. Jedinice JNA su došle 100 metara od Predsjedništva BiH, ali su ih snage MUP-a RBiH, Patriotske lige, Zelenih beretki i Teritorijalne odbrane spriječile da zauzmu najvažnije institucije i grad. Bio je to Bartolomejski dan za Sarajevo – sjeća se Hebib.
Po njemu, to je jedan od najvažnijih datuma u odbrani BiH. Jer, da je pala zgrada Predsjedništva BiH, historija naše zemlje bi bila drugačija. Pokušaje kriminalizacije odbrane Sarajeva i prikazivanja kao tobožnjeg zločina, Hebib odlučno odbacuje.
– Sva vojska bila je dužna da poduzme sve mjere da oslobodi predsjednika. Također, JNA je bila nelegitimna vojska na našem teritoriju. Svi njeni vojnici su morali biti zarobljeni – ističe Hebib.
Stadion mezarje
Ratni pomoćnik komandanta Teritorijalne odbrane Zaim Backović smatra da je 2. maj 1992. jedan od najsudbonosnijih dana za opstanak i postojanje BiH, te da bi kao takav morao biti zabilježen u historiji.
– Djelo onih koji su sačuvali Sarajevo i BiH moralo bi se u historijskom smislu ne samo formalno obilježavati, već mu dati trajna obilježja. A kada je u pitanju pokušaj kriminalizacije tog datuma i drugih, želim reći da onaj koji je uništavao biće najljepšeg grada, grada s najvećim srcem u bivšoj Jugoslaviji, danas sebe želi prikazati kao žrtvu. Međutim, 1.600 djece, 12.500 poginulih, stadion kao mezarje u Sarajevu, neće dozvoliti da ono što je zločinac uradio bude historijski izbrisano – zaključuje Backović.
Klopka za predsjednika
– Rahmetli predsjednik Alija vraćao se s delegacijom iz Lisabona. U Rim su svratili da uzmu gorivo. Ja sam saznao i javio u Predsjedništvo BiH da aerodrom drže četnici, a ne UN, te rekao da se avion tamo nipošto ne spušta. Nažalost, ta informacija nije stigla do predsjednika. U međuvremenu im je ponuđeno da se spuste u Grac, Beograd ili Zagreb. Grac je bio daleko, Beograd nije dolazio u obzir, pa su poletjeli za Zagreb. Ali, javljeno im je da se mogu spustiti u Sarajevo. To je bila klopka, pa je umjesto vozila UN-a predsjednika dočekao transporter JNA i on je zatočen – priča nam Hebib o 2. maju 1992. godine.
Izvor: DnevniAvaz.ba
Pravi patriota zna dobro sta je bilo tog dana i sta bi se desilo sa BiH.da agresorska vojska nije zaustavljena ispred predsednistva,uostalom sta su oni trazili u centru grada naoruzani do zuba,sarajlije su bile u svom gradu i branili svog predsednika,grad i drzavu.Nisu dosli bosanci u srbiju i opkolili srbijanske gradove nego su branili svoje porodice i drzavu,nema suljka i rasima da se oglase po tom pitanju normalno jer bi dobili prutom po guzi od beograda,sram ih bilo jos jednom.
Opstala je zahvaljujući patriotima.Onaj izdajnik Fikret Abdić se nacrtao u predsjedništvu kako bi preuzeo državu i mirno posmatrao pokolj građana Sarajeva kako je to posmatrao u Bijeljini.Da je građanima Sarajeva bilo lahko tih dana nije,jer peta kolona je bila veoma dobro organizovana tih dana,jer je bilo mnogo civilnih žrtava.