Svijet – U mirnoj sporednoj ulici u četvrti Shujayea, koju su zamračile sjene koje prave urušene zgrade koje su nekada bile njihovi domovi, ljudi sjede na poslijepodnevnom suncu. Sjede i sjećaju se.
“Ovo je nekada bio jedan od najljepših kvartova u Shujayeji”, govori Walid al-Zaza za Al Jazeeru. “Imali smo kuće, prodavnice, život…”
Danas betonske ploče vise iznad hrpe ruševina u apartmanskom naselju kojeg su Zazanijevi prijatelji nekada zvali domom. Ruševine su svuda, uzduž i poprijeko, sve dokle pogled doseže.
Zaza pokazuje na malo dijete u ljubičastom vunenom džemperu, koje gleda sa zadnjeg sjedišta kamiona parkiranog u blizini, dok njegovo lice prekriva tama.
“Sada ovo malo dijete zna šta znači napad bespilotnim letjelicama, šta je rat”, kaže on.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, izraelski napadi na Pojas Gaze prošlog ljeta, koji su trajali 51 dan, usmrtili je više od 2.200 Palestinaca, raselili više od pola miliona ljudi i oštetili ili uništili desetine hiljada domova.
Među najteže pogođenim područjima bila je i gusto naseljena četvrt Shujayea, u kojoj je u jednom danu krajem jula od granatiranja iz tenkova i teške artiljerije ubijeno 72 i ranjeno više od 200 ljudi. Masakr je izazvao međunarodnu osudu.
Više od pet mjeseci poslije malo toga je obnovljeno. Shujayea izgleda kao ratna zona. Stambena naselja stoje bez zidova, dok se ruševine prodavnica, domova i tvornica nalaze uz cestu.
Djeca koja žele utočište
Akram al-Hellou (45) pokazuje na jedno jednu hrpu ruševina. To je bila njegova kuća; sada on sjedi sa svojim prijateljem u sjeni kostura obližnje zgrade, okružen djecom.
“Imali smo zemlju iza kuće”, kaže on za Al Jazeeru. “Nekada sam sjedio sa svojom djecom i majkom na suncu.”
Hellouva majka je umrla u ratu. Bila je u kući kada je granata pala na kuću. Brat mu je poginuo u drugom napadu, kada su Izraelci bombardirali obližnje igralište.
Hellou škilji na podnevnom suncu i jede sjemenke suncokreta, jednu po jednu. Što se tiče budućnosti Shujayeje, on nije optimističan.
“Sve dok predsjednik Mahmoud Abbas vlada obnova se nikada neće desiti. Ako on mrzi Hamas [vladajuću frakciju u Gazi], to je njegova stvar. Mi nismo krivi za to”, kaže Hellou. “Mi samo želimo da se naše kuće obnove.”
Issam Eleiwa, koji sjedi pored Helloua, kima glavom u znak odobravanja.
“Ova djeca ne znaju ništa o političarima, ili šta je Hamas”, kaže Eleiwa. “Oni su samo djeca koja žele utočište.”
Svakog jutra, kaže Eleiwa, stanovnici koji žive u ovoj ulici okupljaju se i sjećaju se kako je četvrt izgledala prije.
“Ova četvrt nam je veoma draga”, kaže on. “Tu smo se rodili. To je naš dom… tu su bila drveća. Izgledalo je baš lijepo… Jednog dana smo se probudili i shvatili da živimo među ruševinama.”
Dok on govori, 10-godišnja Mayar Habib ganja svoje prijatelje na praznom spratu granatirane zgrade. Tu se sada igraju sva djeca; među krhotinama metala i stakla, slomljenim ciglama i uništenim namještajem. Šarene deke stavljene su na strateška mjesta, kako bi prekrile zidove koji nedostaju.
Mayarina ramazanska odjeća
Od svih stvari koje je izgubila, Mayari najviše nedostaje njena ramazanska odjeća. Imala je posebnu odjeću, koju je nosila kako bi obilježila kraj mjeseca ramazana, a sada je uništena u ratu, objašnjava ona.
Iz ćoška dječak tiho lopatom premješta šut sa jedne na drugu hrpu ispred srušene kuće.
Ulica Harara u Shujayeu pretrpjela je najveću štetu za vrijeme izraelskog granatiranja. Ulica danas vrvi od mladića koji kopaju po ruševinama, u potrazi za nečim što mogu spasiti. Kolica puna starog željeza zveckaju.
“Ništa drugo ne mogu raditi”, kaže 19-godišnji Ali-Hweh, obučen u poderanu trenerku i sa smeđom ribarskom kapom na glavi, dok pokušava izravnati hrpu savijenih metalnih šipki, jednu po jednu. On radi za lokalnog inženjera, koji želi ponovo iskoristiti taj metal. “Nadam se da će ovo pomoći u obnovi.”
S druge strane ulice Baker el-Batneji pije kafu ispred svoje srušene kuće, držeći u ruci komadić plastike koji je spasio. Među ruševinama njegove kuće vide se dijelovi drvenog namještaja i šareni komadići odjeće. Dok je Batneji kopao po ruševinama nakon rata, nailazio je na sve više slomljenih dijelova svog starog života.
“Živo sam ovdje, u prelijepoj dvospratnoj kući sa tri stana, sa 14 članova porodice… Tu su bile zasađeni masline, paradajz i krastavci”, rekao je za Al Jazeeru. “Rat je došao iznenada. Pucalo se i padale su granate. Pobjegli smo i, kada smo se vratili, sve je bilo uništeno.”
Batneji je prije obrađivao ovu zemlju. Sada, kao i za mnoge stanovnike Shujayeje, ovdje nema posla za njega, “pa smo došli i sjedimo među srušenim kućama, pijemo kafu i čaj.”
U blizini dječak rukom prolazi kroz kosu, opet i iznova; svakog prolaznika pita da mu donese igračku.
Nidal Hellis vodi malu prodavnicu u Shujayeu. Na policama se nalaze kutije čipsa i keksa, a presavijeni suncobrani i nogometne lopte u plastičnim vrećicama vise sa plafona. Frižider je pun limenki gaziranog pića, ali one se ne hlade; bomba je razbila staklena vrata frižidera.
A gdje su donacije?
Posao je dramatično pao od rata, kaže Hellis. Mnoge mušterije koje su izgubile svoje domove sada žive u kampovima izvan Shujayeje, a oni koji su ostali ovdje imaju sve manje novca.
Ali, “to su mi jedini prihodi”, kaže Hellis. “Moram ići naprijed.”
Dalje niz prašnjavu ulicu Salwa Abu Elata zaustavlja se ispred djelomično razrušene tvornice. Sjeća se svoje kuće prije nego što su bombe uništile kuhinju. Kada joj se sin oženio, cijela porodica se okupila ispred kuće; to je njena najupečatljivije sjećanje na život prije rata.
“Nismo dobili nikakvu pomoć za obnovu, čak ni vreću cementa”, kaže Abu Elate za Al Jazeeru.
U mnogim slučajevima, kada su ljudi napustili Shujayeju poslije rata, oni su postavili natpise na srušene ostatke njihovih domova, na kojima su napisali ko je tu živio, kao i broj telefona za one koji žele pomoći. Ali, malo je došlo pomoći, kaže Zaza.
“Čuli smo da se šalje veliki broj donacija u Gazu, ali mi nikada nismo vidjeli ništa”, kaže on, ističući da je njegova porodica samo dobila donaciju stare odjeće od lokalne humanitarne organizacije.
“To nije ono što nam treba”, kaže on. “Treba nam mjesto gdje ćemo živjeti.”
Ljudi sjede svuda oko njega u ruševinama Shujayeaje. Dok mrak polako pada, oni sjede i sjećaju se. Ne mogu ništa više uraditi.
