Uživao sam kao sveštenik pomažući ljudima nekoliko godina. Međutim, duboko u sebi sam znao da nisam sretan i osjećao kako nešto nije uredu. Na sreću, i to je Allahova volja, neki događaji i okolnosti u mome životu, su me dovele do islama. Prije sam mislio da je Egipat zemlja piramida, deva, pijeska i palmi. Čak sam i otišao čarterom do Hurgade. Iznenadio sam se kada sam vidio koliko je sličan nekim europskim plažama. Zatim sam sjeo na prvi bus za Kairo gdje sam proveo najljepšu sedmicu u svom životu. To je bilo moje prvo upoznavanje sa islamom i muslimanima. Primijetio sam koliko su Egipćani nježni, blagi, divni ljudi, ali također i vrlo snažni.
Kao i kod većine Engleza, moje znanje o muslimanima u to vrijeme nije prelazilo više od onoga šta sam čuo na tv-u o bombašima i borcima, a što mi je davalo dojam da je islam vjera problema. Međutim, kada sam stigao u Kairo, otkrio sam koliko je lijepa ova vjera. Jednostavni ljudi koji prodaju svoju robu na ulici, ostavljali bi svoju trgovinu i okretali svoja lica Allahu i klanjali, isti tren kada bi čuli poziv za namaz (molitvu) iz džamije. Imali su jaku vjeru u Allahovu prisutnost i Allahovu volju. Klanjali su, postili, pomagali potrebitima i sanjali o putovanju u Mekku sa nadom u život u raju, na drugom svijetu.
Po mom povratku, nastavio sam sa svojim starim poslom, podučavajući religijama. Jedini obavezni predmet u britanskom školstvu je vjerski studij. Ja sam predavao hrišćanstvo, islam, judaizam, budizam i drugo. Tako da sam svaki dan morao čitati o tim religijama kako bi mogao predavati svoje gradivo studentima od kojih su većina bili Arapi muslimani, izbjeglice. Drugim riječima, predavajući islam, naučio sam mnoge stvari.
Za razliku od većine problematičnih tinejdžera, ti studenti su davali dobar primjer, kakvi bi muslimani ustvari mogli biti. Bili su pristojni i dragi, stoga se između nas razvilo prijateljstvo pa su upitali da li bi mogli koristiti moju predavaonicu za obavljanje namaza tokom posta u mjesecu Ramazanu. Srećom, moja soba je bila jedina koja je imala tepih pa sam se privikao da sjedim pozadi posmatrajući ih kako klanjaju, mjesec dana. Htio sam da ih ohrabrim tako što sam postio Ramazan sa njima, iako tada još nisam bio musliman.
Jedne prilike dok sam u razredu čitao prijevod Časnog Kur'ana, došao sam do ajeta:
“Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili” (Al Ma'ida, 83).
Na moje iznenađenje, osjetio sam kako mi se u očima skupljaju suze i jako sam trudio da ih sakrijem od studenata.
Naredni dan, nakon 11.09.2001, išao sam podzemnom željeznicom i primijetio sam koliko su ljudi bili prestrašeni. Također sam se bojao mogućnosti ponavljanja takvih djela u Britaniji. Tada su se zapadnjaci počeli bojati ove vjere koju su optuživali za terorizam. Međutim, moje me prijašnje iskustvo sa muslimanima odvelo u drugom smjeru. Pitao sam se: Zašto baš islam? Zašto krivimo islam kao vjeru zbog zlodjela terorista koji su igrom slučaja muslimani, a nitko nije optužio kršćanstvo za terorizam kada su isto tako pojedini kršćani postupili na isti način?
Jednog dana sam se uputio ka najvećoj džamiji u Londonu kako bi više saznao o ovoj vjeri. Kada sam došao u Londonsku centralnu džamiju, tamo je bio Jusuf Islam, bivši pop pjevač (Cat Stevens) koji je sjedio u halci (krugu) razgovarajući sa nekim ljudima o islamu. Nakon nekog vremena, pitao sam ga: Šta trebam učiniti kako bih postao musliman? On mi je odgovorio da musliman mora vjerovati u jednog Boga, klanjati 5 puta na dan i postiti mjesec Ramazan. Prekinuo sam ga rekavši mu da ja vjerujem u sve to i da sam čak i postio za vrijeme Ramazana. Pa me upitao: “Što onda čekaš? Šta te spriječava? Rekao sam: Ne, ja nemam namjeru postati musliman.
U tom trenutku, zaučio je ezan i svi su bili spremni i stali u saff da klanjaju. Ja sam se sjeo pozadi i plakao i plakao. Zatim sam rekao sam sebi: Koga ja lažem? Nakon što su završili sa namazom, otišao sam kod Jusufa Islama tražeći od njega da me poduči riječima kojima obznanjujem svoj prelazak na Islam. Nakon što mi je pojasnio značenje tih riječi na engleskom, ponavljao sam za njim na arapskom jeziku da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.
Nisam ja taj koji je našao islam. Islam je taj koji pronašao mene. Moja hrišćanska vjera polako je počela odlaziti, a islam je postajao sve važniji i važniji. Nisam imao namjeru mjenjati svoju vjeru. To nije bio moj plan, niti u mislima. Volio sam svoj prošli život i svoj posao, ali sada sam pronašao mir koji prije toga nikada nisam osjetio. U islamu nema žestine. Islam je zaista prelijep, vrlo blag i drag. Prije nego što doneseš odluku, razmisli i poslušaj šta islam ima za reći, a zatim se odluči.
“…Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na Pravi Put uputiti, a onoga koga On uputi na Pravi Put − niko ne može u zabludu dovesti…”
Idris Tawfiq
Nacionalnost: Britanac, bivši rimokatolički sveštenik
Prijevod: Amir Abdullah
Izvor: novihorizonti.net
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Eehehehehe….ima li išta jadnije nego se hvaliti time kad neko pređe na tvoju veru , a biti ljut i mrzeti onoga koji je napustio tvoju veru i prešao na drugu?!
Ja ne mogu shvatiti nikako ovo , a najviše zbog toga što je u islamu kazna smrt ako neko napusti islam , aovde se boje za život ovog lika i da će Englezi napraviti genocid nad njime jer je eto samo prešao na islam i ništa više.
malo znas o islamu,a pises bezveze,,,niko ne hvali covjeka, nego se raduje zbog njegove duse,ostalo uci da znas, a ne da piseses i da prvo svoju dusu otezavas,kad bi ti mogao da shvatis islam i razmisljao poslije ucenja, mozda bi i bio musliman,ako bi ti Bog to omogucio
za mene je jasno da vjera nije u onome szo kazes samo, nego je vjera u dusi,srcu,razumu,i cijelom bicu…kada budes shvatio dobro recenicu kurana” ko ubije nevinog covjeka je isto kao da je ubijo cijelo covjecansto, i ko spasi jednog nevinog covjeka je kao da je spasio cjelo covjecanstvo” tada ces poceti nesto da naucis o kuranu i istini.
hehehe ako si sjedio u klupi s Ademom Mujom iz Prizrena onda imas 84 godine-jer Adem Muja ima tacno toliko.Istina je da je on kobajagi presao na pravoslavlje i uzeo ime Adam Mujevic.Svi Kosovari znaju za to pa ipak niko mu nikad nijednu ruznu rijec nije rekao zbog toga, iako on svima objasnjava da je to uradio samo zato jer je to bio jedini nacin da mu srbija isplati zaostale penzije za 7 godina kao i tzv kosovski dodatak.Naravno Adem je zadrzao i svoju staru Kosovsku licnu kartu na ime Adem Muja i ostavio amanet da ga sahrane kao Muslimana-a ona srpska licna karta je za njega samo sredstvo da svakog mjeseca pored Kosovske primi i srpsku penziju i tzv Kosovski dodatak.Te pare naravno placas ti kao i ostali gradjani srbije.
srbija na Kosovu penzije isplacuje samo srbima sto je vec ocijenjeno kao Apartheid dok Republika Kosovo penzije socijalnu pomoc itd isplacuje svima bez razlike
Samo se vi ismijavajte.
Zar su vam oci jos slijepe.
Uskoro vas nece biti.
Ni kao srba ni kao pravoslavaca.
Ali vi ste najpametnija nacija.
Skontacete vi to nekad.
Sad raspravljajte malo o muslimanskim podvizima.
Ok upravu si I sta sad ? Bla bla bla. ??
Па како да није важна вест. Он је сад енглески Бошњак и матерњи језик му је босански из кога је изведен енгласки. 🙂 А Мало Морген ће на основу тога захтевати аутономију бошњачког источног Лондона. 🙂 Америка и Енглеска биће земља исламска… 🙂
Samo se plasim da Englezi ne ucine genocid nad njim jadnim!
Jao sindo sto si smesan bre!!!
A u stvarı si glup kao k… seljacino
Nije lahko biti konj kao ti
Види се да си ти један фини образовани господин и лепо васпитан. Поред такве господе, ми сељаци можемо само да се трудимо да будемо духовити и да испаднемо смешни. 🙂
nista cudno,samo lijepo ,i zahvalno Allahu sto koga pozeli njega usmjerava na pravom putu
jel to pise Hazbija?
ili neko u redakciji ne vidi sta radi izrael,i sta rade nemuslimani