BiH u krizi, lideri u Briselu

1
12

BiH – Čelnici Europske unije će u srijedu u Briselu primiti lidere stranaka i prve ljude državnih institucija Bosne i Hercegovine. Europska se administracija još jednom želi uvjeriti u opredijeljenost bh. političkih i državnih struktura za proces euroatlantskih integracija. A ovdašnji su lideri odlučni u nakani da europsku administraciju uvjere u opću opredijeljenost i potpuno jedinstvo bh. državnih i političkih elita u vezi s europskim putem kao jedinim izborom. Bez obzira na to što je ta vrsta ambicije ravna nemogućoj misiji.

Europskoj je administraciji, naime, jasno da Bosna i Hercegovina prolazi najtežu političku krizu nakon rata. I da joj bh. lideri u Brisel, kao nikada dotad, dolaze s nabujalim silnicama personalne netrpeljivosti i jedinstvom ekstremnih međusobnih suprotnosti. Europskoj je administraciji, potom, jasno i da su šanse za europsku budućnost ove zemlje danas mršavije nego ikada nakon rata. Takvu budućnost, istina, nacionalisti nisu prizivali ni nakon Daytona, jer su mir shvatili samo kao produženje rata drugim sredstvima.

Ali zato je u to vrijeme postojao dosta snažan front tzv. građanskog otpora, front koji se koncentrirao oko socijaldemokratskog pokreta i koji je izborima 2006. godine oko sebe okupio približno dvije petine ukupnog biračkog tijela. No, vrijeme nakon tih izbora označava zaokret od filozofije socijalne demokracije prema filozofiji tzv. nacionalsocijaldemokrata.

Autoritarna logika

Zaokret je identificiran prvo kod Milorada Dodika i Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji su danas na pozicijama karakterističnim za etnonacionalne političke partije – zaboravljanja ljudskog i socijalnog i isturanje na pijedestal političkog djelovanja obranu srpstva, dakle nacionalnog kolektivizma.

U prethodnih pola godine isti znaci se sve češće daju identificirati i kod Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, partije kojoj je godinama pripisivana uloga posljednjeg integrativnog jezgra, središta iz kojeg bi se mogli isijavati i u formi koncentričnih krugova širiti signali integracije bh. države i društva.

Grobari socijaldemokratizma u Banjoj Luci i u Sarajevu pokazuju približno iste metode vladanja – sklonost pravnom nasilju, eliminaciji svega i svakoga tko ne pokazuje spremnost da popusti pod pritiscima, autoritarnu logiku za koju se vjerovalo da je definitivno sahranjena. Način na koji je taj dio posla završio Dodik stotine je puta analitički propitivan.

Nema optimističnog scenarija

Način, pak, na koji sve to čini Zlatko Lagumdžija, barem prema onome što čini danas, nadvisuje i njegova banjalučkog dvojnika. Ono, naime, što se događa ovih dana neki su već okarakterizirali “državnim udarom”. Na prvi mah, dakako, takav pristup nisam bio spreman prihvatiti. Danas sam mu, međutim, sve bliže. Jurišom na Federalnu televiziju, izvedenim nezakonitom smjenom Upravnoga vijeća, završava se onaj dio posla kojeg je Dodik završio prije pet-šest godina.

A približno iste će, živi bili pa vidjeli, biti i posljedice – da će Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, koja je od svoga osnutka prepoznatljiva kao središte obrane bh. države i društva pred naletom etnonacionalista, biti očišćena od svih novinara i urednika koji nisu spremni slaviti velikog vođu.

Gdje će sve to završiti – ostaje da se vidi. Što se, pak, mene tiče – pesimista sam. Dao Bog da se prevarim, ali procesi ne nude niti jedan optimističan scenarij. Daleko od pameti, primjerice, nije ni mogućnost definitivnog discipliniranja intelektualne kaste. Akademski glasovi drugosti u Banjoj Luci danas gotovo da i ne postoje. Veliki se intelektualni otpor političkom i pravnom nasilju, međutim, ovih dana osjetiti ne može ni u Sarajevu. A nema li ga danas, moguće je tek zamisliti što nas očekuje sutra.

Znaci zamora

Pođe li se, međutim, od izrečenih teza, ne može se izbjeći povratak na sam početak ove priče – zašto su, u uvjetima tako zaoštrene političke krize u Bosni i Hercegovini, čelnici ove zemlje ipak pozvani u Brisel? Nije li po srijedi nakana još jednog zavrtanja ruku? To, dakako, ne treba isključiti. No, ni logika kombinacije “mrkve i batine” nije više uvjerljiva. Uostalom, odlazak u Brisel Dodik je već okarakterizirao kao ‘snove puste’. Ne vjeruje, veli on, da je tamo moguć bilo kakav dogovor o europskom putu Bosni i Hercegovini, jer o tome nije bilo razgovora ovdje. A to, onda, znači da i briselska epizoda može biti ispunjena tek načelnim tračevima. Koje će, kao i sve dosadašnje dakako, uredno platiti bh. poreski obveznici.

Međunarodna zajednica, istina, i inače pokazuje znake zamora ovom zemljom. Na ono, recimo, što nam se događa zgražanje je, po mojem sudu, moguće registrirati kod najvećeg dijela stanovništva – i to neovisno o njegovu političkom i stranačkom pripadanju. Stanje svojevrsne zbunjenosti je, uostalom, dominantno i unutar biračkog tijela SDPBiH. Na to, među inim, upućuje i istraživanje javnog mnijenja, koje je ova partija nedavno provela za svoje potreba. I koje od javnosti krije „k’o zmija noge“. Jer po dobivenim rezultatima, SDPBiH na općinskim izborima neće moći računati na čak 52 posto glasova birača koji su mu iskazali povjerenje prije nepune dvije godine.

Dva puta

Gotovo pa opće zgražanje ipak nije razlog i za reakciju diplomatskih krugova u Bosni i Hercegovini i iz zvaničnih institucija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Šuti i Ured visokog predstavnika. I ne samo to. Visoki predstavnik Valnetin Inzko nam poručuje kako od njega nitko do sada nije ni tražio pomoć u posredovanju kako bi se razriješila postojeća politička kriza. Dobro – a što je s njegovom ulogom koja proizlazi iz Dejtonskog sporazuma i Aneksa 4? Izgleda da se i tu nešto događa. I da je i nju netko – istina, mimo zvaničnih procedura – redefinirao. U kom pravcu, teško je reći.

Ali kako stvari stoje, institucije međunarodne zajednice sve više djeluju kao neutralni promatrači i sve manje kao subjekti koji su, po Dejtonskom sporazumu dakako, i sami odgovorni za procese u ovoj zemlji. Ako je, pak, tako, a moglo bi biti, jedini je logičan zaključak da je i svijet odlučio ostaviti nas same sebi. Imate, hoće reći, dva puta, pa izaberite – hoćete li u društvo europskih naroda ili radije birate povratak u ratnu prošlost. Bude li do nas, znam što nas čeka. I zato, Europo, ne ostavljaj nas same.

Izvor: Aljazeera.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. po tebi- Bosna ne moze ni demokratski-ni cvrstom rukom!pa takve stavove ima Dodik( ili Dudek)kojeg kobajagi Kritiziras!Los tekst,los prijevod ili oboje!Hvala Al jazeeri-sto zbunjuje- citaoce !

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.