Beograd mora učiniti zaokret prema Bošnjačkoj zajednici

Poslije izbora za članove nacionalnih veća, u Sandžaku, čini se, više ništa neće biti isto. To, uostalom, najavljuje i nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice muftija Muamer Zukorlić. U intervjuu za „Akter“ tvrdi da će zajednica koju predvodi nastojati da svoje probleme i zahtjeve riješi kroz institucije sistema, ali da će, kako kaže, zvanični Beograd morati da učini zaokret prema Bošnjačkoj zajednici, nakon tako ubjedljive pobjede na izborima. Muftija najavljuje da će od zvaničnih institucija tražiti da Bošnjaci dobiju status konstitutivnog naroda, a za regiju Sandžak kulturnu autonomiju. Ne taji da Bošnjačka zajednica s pažnjom prati šta govore i čine predstavnici opozicije, koji bi da postanu vlast, ali dok se to ne dogodi, veliku nadu polaže u aktuelnu vlast.

Nijednom riječju nisam optužio državu, već režim, zvanični Beograd, a to su ljudi, to je ogromna razlika. Mogu da budem protivnik vlastima, ali nisam neprijatelj države, iako vlast često voli da se sakrije iza pojma države

Kako će ubuduće izgledati vaš rad na ostvarivanju identiteta nacionalne zajednice Bošnjaka?

Naš krajnji cilj, i to ne može biti predmet kompromisa, jesu sloboda i puna prava bošnjačkog naroda u Srbiji. Sve ostalo su tehnike i one će se prilagođavati uslovima, okolnostima i specifičnostima u kojima se budemo našli. Prvi zadatak jeste konstituisanje nacionalnog veća, a potom će uslijediti aktivnosti iz njegove nadležnosti. To su oblasti obrazovanja, kulture, informisanja i jezika, a svakako ćemo paralelno raditi na onome što vodi afirmaciji nacionalnih prava.

Najavili ste da nemate namjeru da Bošnjačku kulturnu zajednicu pretvorite u političku partiju, ali i da očekujete da zvanični Beograd u vama vidi legitimne predstavnike Bošnjaka, a ne samo u ministrima Ljajiću i Ugljaninu. U čemu je razlika?

Razlika je velika. Gospoda Ljajić i Ugljanin su više predstavnici vlade u Sandžaku, nego predstavnici bošnjačkog naroda u Beogradu. Konačno, njihove funkcije jesu predstavničke u vlasti, a oni su svojim ponašanjem to i pokazali, jer im je stalo do ličnih interesa i interesa vlade u kojoj participiraju, tako da su oni i definicijom svojih položaja i svojim djelovanjem sebe isključili kao predstavnike bošnjačkog naroda. Oni su dio integriteta za predstavljanje bošnjačkog naroda i svoje mandate crpjeli iz  prošlih izbora i kroz mandate u Parlamentu Srbije. Nakon ovih izbora imamo potpuno drugačiju situaciju, jer je Bošnjačka kulturna zajednica ubjedljivom pobjedom ovjerila svoju poziciju nacionalnog stožera Bošnjaka i svakako da zvanični Beograd sada mora da napravi apsolutni zaokret i obrati se nama, kao sagovornicima za rješavanje brojnih otvorenih pitanja.

Ne liči li to na stvaranje političke nacionalne organizacije?

Ne znam zašto je riječ politika satanizovana do te mjere da se moramo braniti od nje. Od toga se nikada nisam branio, ni sa pozicije muftije, jer mi niko ne može oduzeti pravo da imam političke stavove, pogotovu od nacionalnog značaja. Ako sam to činio sa pozicija Islamske zajednice,  još je normalnije da to činim sa pozicije Bošnjačke kulturne zajednice, odnosno da ona sama to čini. Bošnjačka kulturna zajednica prerasla je sada u nacionalnu kulturnu organizaciju i to nas čini ponosnim, pogotovu sada nakon pobjede, jer je ovjerena naša retorika. Naša pobjeda je jedinstven slučaj. Istovremeno smo i  pobjedili i pokradeni.

Kako pokradeni?

Novi Pazar: Muftija Zukorlić tvrdi da je Bošnjačka kulturna zajednica u Novom Pazaru, Tutinu i Prijepolju bila isključena iz stalnog sastava biračkih odbora Masovno pokradeni. Naš realni rezultat je dvotrećinski bez sumnje, jer je između deset i dvadeset hiljada birača vraćeno sa biračkih mjesta, nije glasalo. To su bili naši birači, koji su tendenciozno skinuti sa spiska. Osim toga, u najvećim opštinama u Sandžaku – Novom Pazaru, Tutinu i Prijepolju bili smo isključeni iz stalnog sastava biračkih odbora.

Jeste li se žalili?

Svakako da jesmo, i to je posebna priča. Izborna komisija, primera radi, donijela je tri različita akta po istom pitanju – na naš prigovor dala je preporuku trima opštinama – Novi Pazar, Sjenica i Tutin da moraju da uvrste predstavnike Bošnjačke zajednice u birački odbor. Te opštine su to ignorisale, mi smo se žalili ponovo, potom je donijeto rešenje u našu korist, a onda je predsjednica izborne komisije ukinula to rešenje. Na to nije imala pravo zato što u pouci o pravnom leku ne postoji mogućnost ukidanja rešenja od strane organa koji ga je donio, nego samo mogućnost da upravni sud ukine, odnosno preinači rešenje.

Jeste li se žalili Ministarstvu za ljudska i manjinska prava?

Svakako. Naša delegacija je bila i tamo, uložila protest, ali kada sve to nije uspelo, podnijeli smo žalbu Upravnom sudu, koji ju je ignorisao sve do posljednjih sati poslednjeg predizbornog dana. Zasijedao je u večernjim satima i u dva po ponoći, kada smo već ušli u izborni dan, doneo odluku kojom se odbacuje naša žalba sa obrazloženjem da je žalbu potpisao nosilac liste, a ne predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice. Ni to nije bilo dovoljno. Tokom izbora, kada negdje do podne cure informacije da mi vodimo, policija donosi rešenje – zabranjuje se uredno i zakonito najavljen skup Bošnjačke kulturne zajednice za večernje sate, nakon izbornog dana. To saopštenje ide kroz medije i vrti se kao sredstvo pritiska, jer se time Bošnjačka kulturna zajednica označava kao problem. U pet sati se učini invazija na Novi Pazar od 1.500 pripadnika žandarmerije.

Naš zahtjev, kao kulturne zajednice, je dobijanje statusa kulturno-prosvjetne autonomije E, sad baš invazija… Nećete valjda da zaratite sa svima, sada kada ste pobjedili?

Klasična invazija. Znate kad na jedan mali grad pošaljete 1.500 žandarma, to je invazija od trideset autobusa. Ja vam samo govorim da je okosnica naše kampanje na osnovu koje smo dobili izbore istina. Govorim vam samo da znate koga smo sve pobjedili – i Ljajića, i Ugljanina, i Tadića, i BIA, i žandarmeriju, i tajkune, i kriminalce, i medije, koji su stajali na toj strani. To nam samo pobedu čini većom, a oni kao poraženi sada bi morali da revidiraju svoje stavove.

Hoćete li i vi malo revidirati svoje stavove, pošto je sada sve to zaoštreno. Kako govorite, morate sa nekim da sarađujete?

Ja sa njima imam potpunu saradnju i to su dvije odvojene stvari, ali to što govorim istinu nema nikakve veze sa saradnjom. Što se saradnje tiče, na nju smo sada još spremniji. Bili smo oštri u utakmici, a tolerantni nakon toga. Dat ćemo šansu zvaničnom Beogradu na osnovu novih činjenica, budući da je imao krive informacije.

Neki analitičari vam priznaju da ste postali značajna politička ličnost, koju Beograd ne može da ignoriše, ali očekuju da možete da dramatizujete svoju poziciju zaoštravanjem političke situacije u Sandžaku, tim prije što svoju pobjedu doživljavate, kako kažu, kao pobjedu nad izdajnicima u vlastitim redovima, i kao pobjedu nad državom, koja je stala iza dvojice minstara, vaših konkurenata?

Ne nad državom, nego nad zloupotrebom segmenata vlasti. Nijednom riječju nisam optužio državu, već režim, zvanični Beograd, a to su ljudi, to je ogromna razlika. Mogu da budem protivnik vlastima, ali nisam neprijatelj države, iako vlast često voli da se sakrije iza pojma države. Naravno, neću da prihvatim ni da me stalno neko gura i da moram da se dokazujem da nisam neprijatelj države, jer je i to dokaz kršenja prava.

Mnogi vam zamjeraju da ste učešćem na izborima, kao vejrski vođa, zapravo doveli do miješanja vjerskog i svjetovnog,  što, kažu,  nije dobro ni za vjersku zajednicu?

Sa pozicije islama to nije upitno zato što je islam, za razliku od hrišćanstva, duhovno-svjjetovna disciplina i ja nemam prepreke u islamu da bih mogao da nastupim u jednoj društvenovažnoj aktivnosti. S druge strane, zašto niko ne pominje da su na listi Mađarske sloge bila dva biskupa, jedan episkop i jedan sveštenik, da je jednu rumunsku listu predvodio sveštenik. Naravno da vam nije poznato, jer to nije bitno, ako nije Muamer Zukorlić. Dakle, nije riječ o principu, već se samo radi o konkretnoj situaciji gde postoji neko ko nije tako savitljiv sistemima vladanja i onda se poseže za argumentom verske pozicije. Organi Islamske zajednice su jedini mjerodavni da procjenjuju interese islamske zajednice i ako su mi oni dali stoprocentnu podršku, ko je taj koji će spolja reći da to škodi islamskoj zajednici i da je to, kako ministar Ljajić kaže, katastrofalna odluka. Jeste katastrofalna, ali za njegovu politiku.

Hoćete li ostati na mjestu muftije ili ćete se sada preorijentisati na neko mjesto u  nacionalnom veću?

Svečanost povodom izbora predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Bio sam nosilac liste Kulturne zajednice, a sada je pitanje kakva će biti moja uloga u nacionalnom savjetu. O tome još nisam donio odluku, ali to su dvije potpuno razdvojene stvari i jedna drugu ne uslovljavaju.

Ima li istine u tome da ćete svoj budući uticaj na Beograd ostvariti preko Srpske napredne stranke, kako neki smatraju?

Ako iko treba da ima politički profit iz ovog našeg rezultata, onda su to stranke koje su nas podržale. To im nećemo zaboraviti, niti ćemo biti nezahvalni. No, s obzirom na to da nismo politička organizacija, nije nam prioritet uspostavaljanje neke posebne saradnje sa strankama ili pravljenje nekih saveza, koalicija, unija… Kada je riječ o važnim političkim strankama u Srbiji koje su trenutno u opoziciji, one su nama potencijalni partneri, ali tek ako dođu na vlast. Dotle, za nas je bitno samo šta govore. Sa značajnom dozom rezerve ćemo to slušati i na osnovu toga zaključivati koliko nam je uopšte interes da one budu na vlasti i koliko su u tome iskrene. Ovo govorim da nam se ne bi ponovila situacija kao s gospodinom Tadićem, koji je dva puta pobjedio zahvaljujući bošnjačkim glasovima, koji je najjaču podršku i najveće skupove imao  u Novom Pazaru, obećavajući jedinstvenu Islamsku zajednicu i mnogo drugih stvari – i iznevjerio svoje glasače.

Kako je iznevjerio svoje glasače?

Vrlo jednostavno. Nijedno svoje obećanje nije ispunio. Na konvencijama u Beogradu i Novom Pazaru govorio je o jedinstvenoj islamskoj zajednici. Naravno, da u ovim stvarima nema ni inata ni ljutnje, ali su to stvari koje nas vraćaju u realnost da se adekvatno postavimo. No, svi ti Tadićevi grijesi prema nama nisu dovoljni da to doživljavamo kao neprijateljstvo. Dat ćemo šansu, s obzirom na to da je ovo nova situacija i bilo nam je bitno da predsjednik, a i drugi, saznaju istinu o Sandžaku, a to je da Sandžak i Bošnjaci misle ovo što su rekli na izborima. Dat ćemo predsjedniku nekoliko sedmica ili mjeseci da napravi zaokret u svom odnosu prema Sandžaku. Ukoliko to učini, ne isključujem mogućnost saradnje, bez obzira na sve propuste od ranije.

Zadovoljni ste što su Bošnjaci prepoznali i prihvatili oštru nacionalnu retoriku, znači li to da ćete u tom tonu nastaviti?

Ovo je sve nacionalna priča i sve nacionalna retorika. Ne možemo pitanje identiteta rješavati kroz asfalt i šoder. Bio je pokušaj velike podvale u ovoj kampanji kroz svojevrsnu biologizaciju kulture. To nismo htjeli da dozvolimo, što je narod osjetio i ja sam jako radostan zbog toga. Sada nemamo potrebu za oštrom retorikom, u kampanji je bila velika galama, trebalo je podići ton da vas čuju i prepoznaju. Pokušat ćemo da se ka svome cilju krećemo kroz institucije nacionalnog savjeta. Retoriku može zaoštriti samo  nova  nepravda, koja bi se mogla desiti.

Ali ta oštra retorika nekako ne ide uz imidž vjerskog vođe?

Strpljenje ima granicu. Šta to znači oštro? Naša retorika je bila istina, ona je u trenucima gorčine za nekoga izgledala oštro, dok u isto vrijeme za nekog drugog nije bila oštra, već je taj neko drugi bio zadovoljan što to čuje. Vodili smo računa da ne pređemo crtu pristojnosti i etike. Ne postoji nijedna riječ, koju bi mi neko naveo, da je izgovorena, a da ne pristoji dobrom ljudskom ponašanju, a kamoli ponašanju jednog vjerskog vođe.

Uprkos pobjedi, nijedna lista, pa ni vaša, nema dovoljno glasova da sama formira organe novog saziva Nacionalnog savjeta Bošnjaka?

Ovdje se ne radi o strankama i stranačkim listama i koalicijama. Nemam nikakvu dilemu da će naša lista dobiti podršku pojedinaca sa drugih lista i da ćemo, u predviđenom roku, konstituisati  nacionalno veće.

Kako će ubuduće izgledati vaš rad na ostvarivanju identiteta nacionalne zajednice Bošnjaka?

Kroz institucije sistema. Bilo je i drugih glasova i prijedloga, u trenutku onolikog pravnog i političkog nasilja prema nama, neposredno pred izbore i u toku izbora, da se povučemo iz tog procesa i da pravimo paralene organe, paraleni sistem kompletno. Znate kuda bi to vodilo, pogotovu sa ovolikim kapacitetom narodne podrške. Ipak smo odlučili da probleme rješavamo kroz institucije sistema. To je naša konačna odluka, ali to istovremeno ne znači da će naši živci biti beskrajno jaki, da neko može da nastavi i dalje da nas maltretira i ignoriše, a da ćemo mi uvek ostati privrženi sistemskom rješavanju.

Šta bi u suprotnom moglo da se desi?

Ne znam šta bi moglo da se desi, ali strpljenje ima granicu. Pretpostavka je da može da se nastavi sa ovakvim ponašanjem režima kao do sada.

Ali, i vaša poruka o granici strpljenja zvuči pomalo preteći,  šta bi iz prijetnje moglo izaći?

Neko to kaže upozoravajuće, neko prijeteće, ali na kraju krajeva, baš me briga i ako je preteće. Šta je upozorenje na loše ponašanje do pretnja? Ako se ne može razumjeti ništa drugo, onda neka bude i prijetnja. Da bošnjački narod izgubi i posljednju kap povjerenja u sistem Srbije i da traži spas za svoja prava unutar nekog svog sistema djelovanja.
Ali evo, mi smo spremni, nakon svega, nakon i ovih upozorenja, da ponovo otvorimo neku novu stranicu. Zar to nije divno?!

Šta je to što treba da riješite, a u čemu ste onemogućeni i što je izazvalo tako veliku gorčinu kod ljudi?

Ono što zvanični Beograd čini prema nama jeste nipodaštavanje svih naših problema, a to znači kao da ne postojimo. Dva su ključna pitanja – ustavni status Bošnjaka u Srbiji, kao i status regije Sandžak. Ustav je usvojen, nas u njemu nema, a predstavljeno je kao da je za njega u Sandžaku glasalo 65 odsto birača, što nije tačno. Tražimo dijalog i da ne budemo zaobiđeni. Tražimo da se o nama ne rješava bez nas.

Kakav status Bošnjaka treba da bude?

Treba da bude ono što treba da proiziđe iz dijaloga nas i Beograda, bilo šta osim ovog sada, jer nas sada nema. Ako se od mene i mog naroda traži da doživljavamo Srbiju kao svoju domovinu, onda taj Ustav mora negdje nas da sadrži, ti simboli moraju negdje nas sadržati, ta himna mora negdje nas da sadrži.

Da li očekujete da Bošnjaci dobiju status naroda ili nacionalne manjine?

Strpljenje ima granicu. Svakako da je moj zahtjev da budemo konstitutivni narod. To je zvanični zahtjev, jer kako je moglo da u prošloj državi budemo narod, a da odjednom postanemo manjina. Ako smo manjina, čija smo manjina? Jesmo li manjina Bosne i Hercegovine? Ako smo manjina BiH, onda je ona nacionalna država, a ona to nije, i po kom onda reciprocitetu su Srbi u Bosni i Hercegovini konstitutivni narod, a mi smo ovde nacionalna manjina?

Hoćete pregovore s Beogradom o ustavno-pravnom statusu Sandžaka,  šta to podrazumijeva?

To podrazumijeva da se ne može Sandžak, kroz statistički region, sutra pripajati Šumadiji, već prosto Sandžak je historijska, ekonomska, kulturološka, politička regija sa svim svojim specifičnostima. Naš zahtev, kao kulturne zajednice, je dobijanje statusa  kulturno-prosvjetne autonomije, jer mi vjerujemo da ova priča o kulturi i prosvjeti ne može da doživi svoju afirmaciju ako smo mi taoci samovolje pojedinih ministarskih činovnika, koji smenjuju direktore škola, smjenjuju činovnike, vjeroučitelje, koga hoće, a da nikoga ne konsultuju o tome.

Gorka su iskustva na ovim prostorima sa raznim vrstama autonomije, uvijek postoji bojazan da ne prerastu u nešto drugo?

E tu se dotičemo najznačajnijeg pitanja budućih odnosa – pitanja povjerenja. Zašto Bošnjaci moraju imati povjerenje u Srbiju, predati se potpuno njenom suverenitetu i vjerovati da Srbija to neće zloupotrijebiti u pravcu njihove asimilacije i eliminacije, a Srbija ne smije da prenese na Sandžak ni dva posto svoga suvereniteta, jer se boji da to ne preraste u ovo i ono. Mi se bojimo da ćemo nestati.

Otkud sad priča o asimilaciji?

Kao i proces iseljavanja i asmilacija je proces, koji se nadvio nad nama. Ogledaju se kroz programe obrazovanja, preko svetosavskih svečanosti u bošnjačko-muslimanskim školama, što je apsolutno protivustavna stvar, jer su to klasični programi pravoslavne duhovnosti. Skoro svi programi, pogotovo oni dijelovi, koji imaju identitetski značaj, sadrže antibošnjačke, antimuslimanske stavove, čime se direktno omalovažava, skrnavi i ne poštuje naša kulturna tradicija, što ima implikacije asimilacije ili bar izazivanja kompleksa niže vrijednosti kod učenika i to se mora mijenjati.

Intervjuisala: Ljiljana Milenković

Izvor: Akter.co.rs, IslamskaZajednica.org