Luksembrug: Održani Dani bošnjačke kulture

Ono što se lahko dalo primjetiti i što želimo istaći na samom početku ovog priloga, jeste činjenica da je program ovogodišnje manifestacije bio znatno bolji nego li prethodnih godina. Ovom prilikom nećemo predstaviti sve aktivnosti koje su se odvijale u sklopu Dana bošnjačke kulture, već samo dio njih koje po našem skromnom mišljenju zavređuju posebnu pažnju.

Prvog dana manifestacije, prikazan je biografsko-dokumentarni film, o jednom od velikana bošnjačke knjževnosti, pod nazivom “Bajkoviti pripovjedač – Ćamil Sijarić (1913-1989)”. Nakon filma, uslijedila je promocija romana “Majko, zašto”. O romanu su govorili književnici Faiz Softić i Safet Sijarić, kao i sama autorica Mirsada Bibić Šabotić.

 

Sutradan, u subotu, organizirana je tribina tj. okrugli sto na temu: Integracija, asimilacija – kako dalje? Među učesnicima okruglog stola našli su se adakemik Šerbo Rastoder, mr. Sait Šabotić, direktor „Almanaha“ Atvija Kerović, zatim Refik Akova – jedan od predstavnika Bošnjaka iz Turske, Esad Rastoder iz Sjeverne Amerike, profesor Izet Šabotić iz Tuzle, književnici Safet Sijarić, Faiz Softić i Remzija Hajdarpašić, te predstavnici jednog dijela udruženja koja okupljaju Bošnjake u Luksemburga – Faruk Ličina, Iljo Agović, Ruždija Kočan, Raif Adrović i Alija Sijarić. Učesnici okruglog stola su pokušali u kratkim crtama podijeliti s prisutnima svoje viđenje i poimanje zadate tematike, te se tom prilikom moglo čuti uistinu značajan broj zanimljivih, doduše nerijetko i paradoksalnih konstatacija. Osobito je bilo zanimljivo poslušati iskustva koja su s prisutnima podijelili gosti iz Amerike i Turske. Konretnije definiranje pomenutih koncepata asimilacije i integracije je nažalost došlo tek na samom kraju tribine. Ujedno je, pretpostavljam zbog nedostatka vremena što je posljedica prevelikog broja učesnika okruglog stola, izostalo je i usvajanje jasnijih zaključaka na samom kraju. Međutim, ako bi se morali sumirati iznijeti isključivo stavovi učesnika tribine ispred bošnjačkih udruženja, sljedeća rečenica izgovorena tom prilikom od strane jednog od učesnika okruglog stola, je dovoljno slikovita da posluži svrsi, a ona glasi – „Spasa nam nema, a u propast nećemo.“

Dužni smo istaći i da uprkos navedenim propustima, pozitivno je i za pozdraviti što se iole počelo razgovarati o ovoj tematici koja je za Bošnjake u dijaspori jedna od krucijalnih, te kojoj bi u budućnosti morali posvetiti puno više pažnje.

Isti dan, održana je promocija „Almanaha“ – udruženja i časopisa za proučavanje, zaštitu i prezentaciju kulturno-historijske baštine Bošnjaka Crne Gore. Promocija je pobudila veliko interesovanje Bošnjaka i Bošnjakinja u Luksemburgu. Zbog konkretnih rezultata uloženog napora i rada, predstavnici Almanaha su imali sa čime da se pohvale, te su se predstavili u najboljem svjetlu.

Trećeg dana manifestacije, upriličen je nastup književnika iz Luksemburga, te na kraju i izvedba pozorišnog komada članova dramske sekcije ZK Bihora.

Raduje nas činjenica da su se Dani bošnjačke kulture u organizaciji ZK Bihor održali, te da iz godine u godinu dobijaju na kvalitetu. Ujedno, izražavamo nadu da će se u Danima bošnjačke kulture prepoznati širi krug bošnjačke zajednice u Luksemburgu, jer primjetno je bilo da se među publikom nalaze uglavnom ljudi s prostora Bihora, što svakako nije dobro, već je potrebno iznaći moduse ne bi li se ovom manifestacijom obuhvatila šira bošnjačka zajednica te sa time prevazišao njen nažalost i dalje prisutan regionalni karakter. Ne sumnjamo da je organizator ZK Bihor dovoljno svjestan pomenutog nedostatka, te da će promišljati u pravcu njegovog prevazilaženja.

(Identitet)