Južni Sandžak – Sinoć je u podgoričkom restoranu „Troja“ održan jedanaesti po redu, a prvi izvan Sandžaka, zajednički iftar u okviru manifestacije „Festival islama 2012“.
Iftaru je prisustvovalo preko 300 osoba, među kojima podgoričana, barana, ulcinjana i građana okolnih gradova.
Skup je upriličen u organizaciji BKZ-a u Crnoj Gori u saradnji sa CHR „Hajrat“ i IKC „Altun Alem“ iz Novog Pazara, a pod generalnim pokroviteljstvom Muftijstva Sandžačkog. U red domaćina sponzoriranjem ovog iftara upisala se i turska kompanija „Gintaş“.
Iftaru je prisustvovala delegacija Ministarstva prosvjete Crne Gore koju je predvodila Zdenka Grbavčević i Safet Kurtagić ispred Fonda za manjine.
Prisutnima su se obratili Hazbija Kalač u ime domaćina, Emir Džemal Beškardeš u ime donatora i muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić.
Nakon selama i dobrodošlice Kalač je govorio o manifestaciji Festivalu islama istakavši da je to „Festival onih koji priznajemo da je Gospodar svjetova Allah, dž. š., koji svjedočimo da je islam naša vjera u kojoj se mi snalazimo kao robovi Gospodara svjetova, poštujući Njegove odredbe i usklađivanjem života sa propisima kojima nam je On uzvišeni propisao“.
On se zahvalio kompaniji „Gintaş“ na sponzoriranju iftara u Podgorici.
Beškardeš je izrazio zadovoljstvo da je prisutan na skupu u kojem vlada ambijent iftara, posta i zajedničke sofre.
„Prenosim Vam selame od opštine Bursa i od našeg predsjednika. Jako sam srećan što sam ovdje. Želim se zahvaliti predsjedniku Gintaşa Nešet Dogru.“
Na kraju je riječ uzeo Muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić izrazivši zadovoljstvo da se je berićet Festivala islama izlio izvan Sandžaka i na Podgoricu.
On je na početku govorio o značaju Ramazana i ramazanskog posta i kazao da „Ramazan nije propisan da bi opteretio čovjeka, već Božiji propisi imaju duboku poruku“.
Muftija je istakao da je sreća najveći čovjekov ideal, ali da ljudi sreću traže pogrešnim vratima:
„Sreća stanuje u duši. Sreću nećete naći u gomilanju ovosvjetskih dobara. Zato, da bi ste pronašli sreću, napojite dušu ibadetom.“
U drugom dijelu obraćanja Muftija je kazao da mu je izuzetno drago što je u Podgorici i što se susreo sa svojom braćom koji su došli zajednički iftariti sa raznih destinacija.
„Osjećam se izuzetno radosno što smo i ovdje u Crnoj Gori, u glavnom gradu Podgorici, gdje vidim da živi jedan vrlo značajan broj muslimana. Ovdje, koliko vidim, najprisutniji su Bošnjaci, ali pored njih i Albanci kao i muslimani različitih nacionalnih opredjeljenja. Ja želim da i ovo bude jedan svojevrstan doprinos u pogledu zvanično proklamovane orjentacije Crne Gore i njene vlasti, da žele graditi ovu zemlju kao domovinu svih građana koji u njoj žive, sa istim šansama, gdje će Crnogorci, Bošnjaci, Srbi, Albanci i svi drugi osjetiti zaista Crnu Goru kao svoju domovinu. I nije slučajno da se za državu u kojoj živite kaže domovina. Dakle domovina je imenica istog porijekla kao i dom. A dom je kuća, tj. ona zgrada u kojoj živite bezbjedno, sigurno i udobno.
Vjerujem da će Crna Gora omogućiti za sve zajednice koje u njoj žive, uključujući i Bošnjački narod i sve koji se vjerski osjećaju kao muslimani, da dožive ambijent potpune ravnopravnosti i da potpuno ravnopravno razvijaju svoj duhovni i nacionalni identitet.
Nažalost imamo historiju sa mnogo momenata koji nisu za ponos u međusobnim odnosima. Nema nikakve dileme da smo mi Bošnjaci kao narod koji živi u više zemalja na prostoru Balkana uključujući i Crnu Goru najmiroljubiviji i najpacifističkiji narod na Balkanu.
Svakako da smo zbog toga najčešće bili žrtve zločina i genocida, ali ne osjećamo nikakvu potrebu da se dalje pravdamo, izvinjavamo i preklinjemo kako nismo protiv nikoga. Naša tradicija je pokazala da nismo protiv nikoga. Bošnjaci zaista nisu opasnost po nikoga. I niti jedna država uključujući i Crnu Goru nema razloga da brine zbog toga. Bošnjaci nisu niti jednu zemlju razarali niti jednu teritoriju otcjepljivali niti rušili bilo koji sistem koji postoji.
Ali isto tako Bošnjaci neće biti ono što su bili u 20. vijeku, a to je švedski sto za podkusurivanje raznih drugih interesa. Bošnjaci prije svega hoće sopstvenu nacionalnu konsolidaciju na svim dijelovima njihovoga životnog prostora. Države koje to budu najprije razumjele onda će na najbolji način imati Bošnjake za sopstveno dobro, za stabilnost sopstvenih država i za izgradnju sreće i blagostanja u tim državama.
Ovo što ja govorim nije moj izum, otkriće. Ovo je nacionalni i historijski resurs Bošnjaka. Ovo smo mi. Želimo da nas svi drugi prihvate onakvim kakvi jesmo i da zaborave asimilatorske programe. Nema asimilacije. Kraj asimilaciji za sva vremena, i po nacionalnoj i vjerskoj osnovi Bošnjaka muslimana.“
Muftija je poručio da budućnost Bošnjaka nikako ne smije biti asimilacija, već svjesnost o svojoj kulturi a poštivanje tuđe.
„Budućnost nije u tome da jedni drugima namećemo sopstvene kulture, a da minimiziramo kulture onih koji su malobrojni. Naše kulture su produkt naših kultova. Svaka kultura ima svoj objekat kulta. Objekt našega kulta je vjera u jednog jedinog Boga. Zato muslimani pripadaju islamskoj vjerskog kulturi i Bošnjaci pripadaju bošnjačkoj nacionalnoj kulturi. Vi jeste građani Crne Gore, ali vi ne možete pripadati Crnogorskoj kulturi. Crnogorska je kultura je bazirana na crnogorskim objektima kulta, a to je prije svega pravoslavlje.
Prema tome to dvoje ne može biti jedno, ali ako nije jedno to ne znači da je suprostavljeno. Zapravo bogatstvo Crne Gore treba da nude u tome. Ne da jedna kultura dominira drugom ili da sopstvenom kultiviše pripadnike druge kulture. To se zove asimilacija i agresija.
Zajedničku budućnost možemo graditi jedino na svijesti o sopstvenoj kulturi, na ponosu zbog pripadnosti sopstvenoj kulturi, na baštinjenju i afiramciji sopstvene kulture, a poštivanju tuđe kulture. To je pravedno i humano, a sve drugo je kolaps.
U koliko izgubite svijest o svojoj kulturi i poželite to pojednostaviti i relativizirate, ostat ćete napola. Bit ćete neko ko prelazi iz vagona u vagon, pa ostane između vagona. Zato budite u svom vagonu, jer u tuđem ćete biti uljez a između ćete stradati.“
Muftija je na uputio dovu Uzvišenom za sve prisutne, da skup obaspe bereketom te uputio čestitke organizatoru izrazivši zadovoljstvo zbog strukture skupa.
Na kraju, kako je i običaj na ovakvim manifestacijama proučena je dova koju je proučio direktor „Gazi Isa-beg“ medrese Rešad ef. Plojović.
(Mešihat)
lijepo da su se ljudi iskupili na zajednickoj sofri nego ja ovde kako vidim vise ima ljudi iz Pazara i Rozaja nego iz Podgorice.
…samo da korigujem brata Rahka koji kaze da je bilo vise ljudi iz Np. i Rozaja nego iz Podgorice,samo nas iz Bara je bilo preko dvadeset,ne racunajuci one koji su cekali u Pg jer tamo rade….bilo nas je sa svih strana,skup je uspio,nadamo se da ce se odrzati kao jedna dobra tradicija i u buducnosti…Allah da nagradi naseg Muftiju i sve koji su tamo bili kao i organizatore…selam
Veliki je uspeh organizovati Festival islama u sred Podgorice, s obzirom da mi je poznato da postoje opstrukcije, naročito od strane onih od kojih nebi trebalo da ih bude.
Dele Bošnjake Sandžaka i misle da imaju pravo svojine na one iz Crne Gore.
Pošto je Crna Gora i po Ustavu građanska država ravnopravnih ljudi, naroda (Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata..) i religija (pravoslavlja, katoličanstva i islama), a na dobrom je putu da uskoro bude deo EU, onda Bošnjaci treba da daju, što je moguće veći doprinos ekonomskom i svakom drugom razvoju takve Crne Gore.
S obzirom da je u Crnoj Gori turizam glavna privredna delatnost, upravo tu Bošnjaci mogu da daju najveći doprinos, na taj nači što će se pozicionirati kao vrsni ugostitelji (pozicija potpuno “upražnjena”).
U tržišnoj privredi, i na svetskom tržištu rada u turizmu, Švajcarci dominiraju kao šefovi kuhinja, menadžeri restorana i hotela.
Sandžak vidim kao balkansku Švajcarsku i, kao i oni, treba početi od razvoja ljudskih resursa u oblasti ugostiteljstva, hotelijerstva i turizma.
Za Crnu Goru, konkretno, treba početi od Nacionalnog Parka Prokletije, kod Gusinja, koji je idealan da bude prvi školski centar takve vrste, ne samo za lokalno stanovništvo, nego i za dijasporu iz Amerike i Kanade.
Samo takvi kadrovi bi se nametnuli kao lideri, ne samo u Crnoj Gori, nego u bilo kojoj drugoj državi.
Samo tako bi Bošnjaci mogli da se pozicioniraju kao lideri i osvajali svojim znanjem i umećem najviše pozicije.
Ovako, ako bi ostali na sadašnjem nivou, da rade na najnižim pozicijama (pomoćna radna snaga), zadržali bi odgovarajuću “reputaciju” građana drugog reda.
Dobra, i najbolja reputacija se stiče samo znanjem i sposobnošću i ne postoji zakon koji bi prisilio nekoga da poštuje neznanje, nesposobnost i nepoštenje.