Nije “Ras” na “Pazarištu”

1
172

Složio bih se da je to komleks spomenika,ali ne samo srednjovjkovnih.Arsa je stari grad Ilirskih kraljeva. Mnoga istraživanja koja su izvršena na dijelu Arse potvrđuju gradnju suhozidom što se može dokazati i fotografijama, jer je to jedini spomenik gdje je sjedište jedne države u Evropi u kojoj je zabranjen pristup. Arsa se spminje još u II vijeku,(rimski historičar). Inače se spominje samo jedanput sve do VI vijeka. Marko Popović u svojim elaboratima ima toliko predpostavki da je to za nauku prosto nepojmljivo.

“Posebno zanimljiv nalaz predstavljaju dva fragmenta ugljenisane pogače, koje su otkriveni u sloju gari, neposredno ispod nivelacionog sloja“. Kao i uvjek kada se naiđe na neki dokaz a nepripada Nemanjićima postoji opravdanje za to: “Vreme nastanka ovog zida za sada nije moguće pouzdano utvrditi“. I sve tako to traje da bi se napokon javili i oni iz nauke koji ipak žele da se zna gdje se ustvari to nalazi Ras. Do prije deceniju i po, dok u Novi Pazar nije došla arheološka ekipa Filozofskog fakulteta u Beogradu, na čelu sa akademikom Jovankom Kalić, svi u Sandžaku, u Srbiji i cijelom svijetu bili su uvjereni da se Stari Ras nalazi na Pazarištu, nedaleko od Sopoćana, gdje je Stefan Nemanja postavio temelje prve srpske države. Ovo su bila samo vjerovanja iako za to nijesu postojali nikakvi naučni dokazi.

Da je Ras na Pazarištu, i da u to ne treba sumnjati, „potvrdila“ je, osamdesetih godina prošlog vijeka, ekipa poznatog arheologa prof. dr Marka Popovića, koja je, nakon što je decenijama istraživala ovaj lokalitet, „na tu temu“ objavila više knjiga i naučnih radova.

Dijelom i na osnovu Popovićevih istraživanja, Stari Ras je 1978. godine, kao svjetsko kulturno dobro, stavljen na listu Uneska.
Međutim, ekipa akademika Jovanke Kalić došla je do drugačijih saznanja: „Stari Ras nije bio na Pazarištu u blizini Sopoćana, već na Gradini, u Postenju, nedaleko od Petrove crkve, koja je takođe pod zaštitom Uneska“.

„Nema sumnje da je prestono mjesto Srbije bila Petrova crkva. U biografiji Stefana Nemanje, koju je pisao njegov sin Stefan Prvovenčani, jasno piše da se Petrova crkva nalazi u stolnom mjestu. Zar treba sumnjati u Stefana Prvovenčanog, ako bi se njegove beleške stavile pod sumnju, to bi bilo isto kao da se sumnja u nekog francuskog kralja da li je znao gdje mu je Pariz.“ – kaže jedan od historičara SANU.

Ovu tezu profesorka Jovanka Kalić i njeni saradnici potkrepljuju mnogobrojnim arheološkim otkrićima na lokalitetu Gradina u Postenju (5 kilometara od Novog Pazara na putu prema Raškoj, gdje su pronađeni ostaci crkve rezidencijalnog tipa, Nemanjin presto i mnogo vrijednog arheološkog materijala.

Druga strana, dio stručne javnosti koji je uz Marka Popovića, nikada nije htjela ni da čuje za „otkriće“ Jovanke Kalić niti da o tome ozbiljno raspravlja. Stručna javnost u Srbiji, kao i sami Novopazarci, ostala je u dilemi.

Zašto se nikada nisu srela ova dva, eminentna „stručnjaka“ i njihovi timovi nisu sjeli za sto da, pred najvećim autoritetima iz SANU, ukrste argumente i jednom za svagda razreše ovu dilemu. Zbunjeni su i turisti, koji sve češće traže da vide „oba Stara Rasa“, a na muci su profesori, jer često nemaju argumenteo da daju prave odgovore učenicima. Kako li se tek zbunjuju naučnici Evrope poslije svega ovoga.

Obe ekipe rijetko dolaze u Novi Pazar: Marko Popović tvrdi da je na svoj rad davno stavio tačku, a ekipa Jovanke Kalić da za dalja istraživanja na Gradini – Postenje nema novca.

Da li je samo u pitanje nemanje novca? Ako pogledate topografsku kartu, nije ni čudo što se naučnici SANU nemogu dogovoriti. Jedan je Ras na ušću rijika Sebečevke i Raške. Drugi Ras je 20 km udaljen od ovog na putu prema Deževi i selu Tenjkovu. Priča kako je Ras na mjestu današnjeg Novog Pazara je samo opet zamagljivanje historije. Topografske karte Geografskog instituta J.A. po topografskim znacima iz 1939.god. potvrđuju ova dva topnima koji se prećutkuju. Danas opet pojedini arheolozi pišu o Pazarištu kao Trgovištu. Kada pogledate sve tekstove koji su objavljeni ispada da piše i objšnjava svako kako njemu odgovara. Do sada ni jedan konkretan naučni dokaz ne postoji gdje je to ustvari Ras. Da li se prije nekoliko godina kada je vršena rekonstrukcij muzeja Ras opet nešto prikrilo, tada se pričalo da se ispod temelja jednog zida pronašlo Rimsko kupatilo. Dokle samo može da se ide sa netčnim historijskim podacima može se vidjeti i u tekstovima koje je objavio Deževski sabor“zbornik za preporod Raške oblasti“ u tekstu Stanka Ravića-Tutumišanje sa Rasom kaže “Uprkos svih razaranja robljenja i pljačkanja, u prvom popisu Bosanskog Sandžaka-januara 1468.goine Ras je sa 201 srpskim i 76 turskim (što nije tačno opaska AS.) domaćinstvom ubeležen u turski defter upisan kao, “varoš Novi Pazar“ Orginala prepis iz Sumarnih popisa Sandžaka Bosne “Nahija Ras Sami šeher NOVI PAZAR drugo ume Ras domova:muslimanskih 175 kršćanskih 194 neoženjenih 28,udovica 7. Mnogo će još toga biti napisano o Rasu ali je jedno sigurno Ras-Arza je grad Ilirskih kraljeva..

Autor: etnolog Sulejman Aličković

(Sandzak-x.net)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Svaka čast za ovaj post.Danas i malo dijete zna da je Pazarište grad Ilira i da sa Starim rasom nema nikakve veze.Cijelo područje Sandžaka nije što se tiče arheologije istraženo,ali tako je i bolje,neka sačeka bolja vremena i bolje ljude.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.