Pričat ću vam priču o mišu i slonu. Miš, mali i jadan sjeo na leđa slona koji je onako jak i silan trčao najbrže što je mogao. Miš se u trenutku osjeti jakim pa uskliknu“ala jezdimo zemlja se trese.“
Pitat ćete se, šta ima ova priča zajedničko sa situacijom u kojoj su se našli sandžački Bošnjaci. Naravno da ima i to puno zajedničkog i sličnog. Najprije trebamo uporediti miša i slona, njihovu snagu i vrijednost, a onda ih potražiti u političkoj-vjerskoj situaciji u Sandžaku. Nakon toga odredite ko je miš, a ko je slon. Da li je miš u situaciji iz priče doprinio da se „zemlja trese“? Naravno da nije. Ali je uz malo dovitljivosti i trunke hrabrosti iskoristio snagu slona koji je u najjačem trku izazivao potres zemlje što je prštala ispod siline njegovih nogu. I miš se osjetio snažnim i vrijednim, u trenutku važnim i ponosnim. Halal mu vjera, na dovitljivosti!
Tako i naši političari liče na ovog miša što je sjedio na leđima slona. Oba ministra, plus njihovih šest poslanika – nijemih poslušnika. Ako bi se računale babe i žabe, odnosno ministri i poslanici onda bi se to moglo ovako postaviti: „2+6=0“. Matematički nije tačno? Pa nije valjda da ste pomislili da ne znam da saberem dva najobočnija sabirka i dobijem tačan zbir? Želim zapravo da vam kažem da dva bošnjačka ministra plus šest bošnjačkih poslanika ne vrijede najobičnije nule, ništa! Za svoju tvrdnju iznosim par argumenata.
Pogledajte i oslušnite Balinta Pastora koji u Skupštini Srbije predstavlja Mađare. Taj mladi poslanik koji nema nikakvog zaduženja u Vladi više vrijedi od oba „naša“ ministra i svih šest poslanika. To je najdirektnije pokazao kada Mađari nisu glasali za neustavni budžet ove države. Ova situacija je potresla Vladu i samog Predsjednika Tadića, hoću reći „tresla se zemlja“. Gdje su tu „naši nijemi posmatrači“? Zar je njih narod birao (neki nisu izabrani od strane naroda, npr. Šojić – Ugljanin) da šute i izigravaju „glasačku mašinu“ ili da budu predstavnici naroda u Parlamentu? Sjetimo se izjave Munira Poturka koji je jednom prilikom rekao: „Ja sam ovdje predstavnik Parlamenta.“ Da nije tužno bilo bi smiješno. Ovi naši „veselici“ ni osnovne pojmove ne poznaju. Pa nije Parlament birao Poturka da bude njegov predstavnik prema narodu već je narod birao njega da bude narodni poslanik u Parlamentu. Nije to ništa čudno za „naše“. Našla se vila u čem nije bila! „Našim“ ministrima i njihovim poslušnicima srpska Vlada je dala VIP-i status i oni „pobesnjeli“ od meraka. Šala nije diplomatski pasoš, crni audi, šofer, stan, uz to dobra plata, pa neko mjesto u upravnim odborima velikih kompanija ili sportskih klubova poput Partizana, imunitet koji ih štiti i od „sitnih“ mućki, prevara, pa ostale benificije i povlastice. Ko će u takvoj situaciji da se sjeti napaćenog naroda i obespravljenih radnika koji štrajkuju a nadležni Ministar ni da im poruku ohrabrenja pošalje. E tu je baš zamirisalo, posebno nakon izjave budžetskih inspektora „da zbog nedostatka ljudstva nisu mogli da se organiziju i zavire u finansijsku situaciju TK „Raška“. Ko je s vrha umiješao prste, vidjet ćemo? Pametnom je i išaret dovoljan.
Ovi „naši“ bi imali šta da nauče i od uvaženog narodnog poslanika Rize Haljimija, koji i pored teškog izražavanja na srpskom jeziku dostojanstveno, bez kompleksa zastupa interese Albanaca iz Preševske doline, Bujanovca i Medveđe. On se ne osvrće puno na to da li će mu se zamjeriti Predsjednik Tadić, Premijer Cvetković ili Parlament. On nije zamijenio teze kao ovi „naši“.
„Naši“ su najveći spavači. Njih iz dubokog sna probudi samo trk slona od kojeg se „zemlja trese“. Kada slon progovori o kršenju ljudskih prava i vjerskih sloboda bošnjaka-muslimana u Srbiji, o strukturi zapošljenih u državnim ustanovama i preduzećima koja se finansiraju sa javnog budžeta, o tome što ona nije proporcionalna broju stanovnika, o malom broju Bošnjaka u policiji širom Sandžaka, o nerazvijenoj ekonomiji u našem kraju koji se sistematsko uništava i diskriminiše, o lošoj putnoj mreži, nepostojanju pruge do Novog Pazara, nebrizi o vjerkim i kulturnim spomenicima Bošnjaka i ovome i mnogo čemu itd. i td….. . Onda se „naši“, posebno ovi što su se skoro odrekli Sandžaka i u nazivu svoje partije, probude da nešto od hajra urade. Ni to ne rade što žele dobro ovome narodu nego se boje da slon ne ojača još više i ne pokupi sve narodne simpatije koje su i onako na njegovoj strani. Pa narod je oduvijek volio snažne i hrabre a prezirao miševe i strašljivce.
Već duži period Islamska zajednica je jedini stožer oko kojeg se okupljaju Bošnjaci jer u njoj vide zaštitu i prepoznaju snagu i volju da im jedino ona može obezbijediti bolje i sigurnije sutra. Posebno u nedostatku političke volje i nesposobnostih „naših“ miševa da stanu na braniku zaštite nacionalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka-muslimana. Tako se islamska zejednica našla na prvoj liniji odbrane bošnjačkih interesa, i može se reći da se dobro snalazi u tome, to je više nego očigledno. Kad IZ-a kaže da se ne asfaltiraju putevi, počne asfaltiranje, stidljivo, ali ipak po nešto se radi. Np. put od Sjenice prema Novoj Varoši. Eto, onomad rekoše hoće i prugu da nam grade kako bi njom „naše“ smeće slali za Srbiju. O tome je govorila IZ-a, o deponiji i ekološkoj katastrofi koju ona proizvodi zato što je smještena na planini koja nadvisuje i Novi Pazar i Tutin. Još po nešto se pomjera naprijed, opet zahvaljujući IZ-i i njenim naporima. Sinoć se desilo nešto, do duše objavljeno samo na lokalnim novopazarskim medijima zato što Vlast ove države ne smije i neće da takvu vijest objavi na medijima sa nacionalnom frekvencijom jer se boji reakcije nacionalista i onih retrogradnih snaga koje su jače i od nje same. Tako se „naši“, nakon što se „zemlja tresla“ od udarca slona pojaviše na medijima, nasmijani, veseli i usplahireni da kažu ovom napaćenom narodu da su postigli dogovor sa Ministrom policije Dačićem o zapošljavanju većeg broja Bošnjaka u ovoj službi. Po malo je indikativno da se to desilo nakon što je islamska zajednica pozvala sve one koji imaju kvalifikacije za rad u policiji da se jave u Sekretarijat Mešihata radi regulisanja ovog pitanja.
Valjda Vam je, dragi čitaoci sada jasno zašto je miš na leđima slona govorio „ala jezdimo zemlja se trese“!
Autor: Haris Isabegović
