Autor: Ćamil Juković
Veliki čovjek velikim postane ,
tek onda kada ga nestane .
Tada drugi ljudi svjesni njegove veličine postaju ,
i tada mu počast i priznanja odaju !
Takav je slučaj i sa našim Muftijom ,
nenadmašnim Bošnjačkim gazijom .
Velikani , velikima postaju , prema djelima koja iza njih ostaju .
Muftija je za narod učinio toliko ,
koliko nikada ne može učiniti niko .
On je Salahudin našeg doba ,
Koji svoje junaštvo proba ,
da mu je u svemu ravan dokaza ,
to svojim djelima pokaza .
U različitim su se vremenima borili ,
različita su oružja koristili .
Šta je mržnja nije znao ,
ni prepreke pred kojom je stao !
Za njega nije bilo ništa ne moguće ,
to se ne uči u školama ,
to se rađa i nosi od kuće .
Sagradio obdaništa i vrtiće, škole Kur'ana časnog , medrese , fakultete , univerzitete .
Što ni jedna Islamska država uradila nije ,
ni sada ni bilo kada ranije .
Izgradi islamske centre i džamije ,
ženske medrese tamo gdje ih nikad bilo nije .
Vrati vakufske zgrade i zemljišta ,
njemu nije bilo ne moguće ništa !
Da nije bilo njegovih kuhinja ,
mnogi bi gladni skapavali ,
pomagao uvijek đe šta kome fali .
Borio se sa državom i domaćim izrodima ,
i uvijek pobjednik bio nad njima .
Sad će teško biti svima nama ,
lav nam ode , mi ostasmo među hijenama !!!
Nasljednici moraju njegovo djelo nastaviti ,
nikako i ni pošto ne smiju stati ,
ne smiju ga mrtvog obrukati !
Mada je teško njemu i sličan biti ,
u ovom vijeku , kao što je on ,
teško da će se drugi roditi ?
DŽENAZU SI IMAO KAKVU NAROD NIJE ZAPAMTIO ,
SVOJIM SI JE RADOM I MUDROŠĆU ZASLUŽIO !
Toliko od mene a zaslužio je i mnogo više ,
ali moja malenkost nije to znala da napiše !
Svaka cast ALLAH Dz te nagradio jarabi
Aferim Jukoviću!