Piše: Dr. Jahja Fehratović
Imalo je Bijelo Polje i ima velikih ljudi, umnih, intelektualaca i promicatelja granica književnosti, umjetnosti, nauke, revolucionara, vizionara, a Bogme i novinarstva. Ostat će u historiji upisano da je jedan Bjelopoljac pionir novinarstva Bošnjaka, veliki Mehmed Šakir Kurtćehajić utemeljitelj i urednik prvog modernog bošnjačkog glasila „Sarajevski cvjetnik“ u kome su, još polovicom devetnaestog stoljeća, prvi puta nicale ideje o samospozanji, potrebi naučnog uzidizanja i spajanju sa strujanjima savremenih civilizacijskih tekovina zarad svog ličnog i kolektivnog, narodnog uzdizanja.
No, isto to Bijelo Polje, kao i svaka druga čaršija što ih ima, izrodilo je i uhljupe koji vijek ipo od Kurtćehajića besramno, kukavički, bestijalno, fukarski probiraju po kostima mrtvih Bošnjaka za račun drugoga i u interesu drugih. Bez argumenata, ponuđenih i razasutih činjenica udaraju na one koji su mijenjali svijet, misleći da će time nešto umanjiti njihov utjecaj i veličinu djela koje su djelovanjem i nesebičnim pregalaštvom ostavili u zalog svom narodu.
To je isti onaj fenomen nipodaštavanja vlastitog sebe, jer si cijeli život bio sluga drugih. I živio u uvjerenju da jedino kao sluga drugog možeš preživjeti. A onda se rodio neko ko je dokazao suportno, kičme prave kao strijela koju nije saginjao ni pred kim osim pred Stvoriteljem. Takav ti smeta, jer je dokazao da je tvoj život i tvoja ideologija promašena, i svu mržnju usmjeriš na njega. A opet dok je među živima šutiš, kiseliš se u sebi i tvoja zloba narasta kao tijesto kiselim kvascem zamiješeno. Prenoćilo, prenadošlo i ukvarilo se, nit je za pite nit je za hljeba. Jedino što njima možeš jest da truješ sebe i onog koga na prijevaru ugostiš njime ili mu, pak, odneseš na dar kad mu u pohode pođeš – na tvoj ili njegov poziv sasvim je sve jedno. Sasma je sve jedno, jer obojica postajete zatrovani svojom zlobom pa bi da i druge, ibliski kazano, uvučete u isto sure. To onda postaje matrica prema kojoj jedan Bošnjak kod drugog Bošnjaka blati trećeg koji nije među živima. Prvi kriv što blati, drugi što ga gosti i ulazi u to blato sa njim skupa radi nekog svog interesa ili cilja – no obojica bez časti, dostojanstva i morala.
Ne radi onog ko je na Istini – on je svojim djelima i legatom potvrdio ono što mu je za života mnogo puta kazano: da je jedan koji se u stotinu godina rađa u nekom narodu – već radi nas koji smo ostali, dužnost nam je da pitamo neke stvari, makar ovako taksativno:
