Tutin – Teška muka natjerala je Mursela Bakića, bivšeg radnika pogona Tekstilnog kombinata „Raška“ u Tutinu, da na prodaju ponudi svoj bubreg ili neki drugi organ kako bi, kako kaže, njegova porodica ponovo dobila struju, a djeca mogla da se školuju.
– Bila je ovo teška i poražavajuća odluka za sve nas, ali drugog izbora nemamo – kaže Mursel i naglašava da su nevolje njegove šestočlane porodice počele još 1995. godine kada su on i supruga Vera, oboje zaposleni u pogonu TK „Raška“ u Tutinu, ostali bez posla, a da ni najminimalniju penziju nisu uspeli da ostvare. Država im duguje više od četiri miliona dinara, ali oni taj novac, uprkos pravosnažnoj sudskoj presudi, ne mogu da naplate.
– Borili smo se koliko smo mogli: kopao sam kanale, sjekao šumu i radio na građevini sve dok mi zdravlje nije narušeno. – priča svoju muku Mursel. – U međuvremenu se teško razboljela i supruga Vera, ostali smo bez dinara prihoda. Zbog duga od 180.000 dinara i struja nam je isključena, pa nam djeca, odlični đaci, uče pod svijećama. Obraćali smo se na razne adrese, ali pomoći nema niotkuda. Zapali smo u tešku bedu iz koje ne vidimo izlaz osim u prodaji bubrega. Ako treba i srce ću prodati samo da moja djeca žive kao i sva druga djeca u 21. vijeku i da nastave školovanje.
Ono što Bakića boli jeste i odnos države prema svojim građanima, takozvanim običnim malim ljudima.
– Za našu izvršnu sudsku presudu i dug od četiri miliona dinara niko u ovoj državi ne mari, a kad mi dugujemo za struju ta ista država odmah reaguje i odmah nas ostave u mraku – završava svoju priču Mursel Bakić.
(Novosti)
