Iz SPP-a kazali kako se nadaju da će aktuelna vlast, reformom sudstva, tužilaštva i policije, u najkraćem roku posvetiti pažnju rasvjetljavanju tog zločina, procesuiranja neposrednih izvršilaca i nalogodavaca.
Dvadeset petog i dvadeset sedmog maja navršava se 29 godina od najvećeg ratnog zločina u novijoj istoriji Crne Gore – početka deportacija bosanskih izbjeglica koje su, bježeći od rata i zločina, spas pokušale da nađu u Crnoj Gori, saopštili su iz Stranke pravde i pomirenja u Crnoj Gori. “Crnogorska policija i službenici državne bezbjednosti (današnji ANB) širom Crne Gore, a najviše u primorskim gradovima, mimo svih zakona i suprotno međunarodnom pravu, u maju 1992. godine pohapsili su oko 150 muškaraca, većinom Bošnjaka, manjim dijelom Srba, i prema relevantom dokazu, pismu šefa kabineta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, u ‘svrhu’ razmjene ratnih zarobljenika u Bosni i Hercegovini, isporučili te osobe ratnom zločincu Radovanu Karadžiću tj. vojsci kojom je komandovao, Vojsci Republike Srpske. Osamdeset troje ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Republike Srpske, najviše u koncentracionom logoru KPD Foča i na obalama rijeke Drine, nakon čega su pobacani u najveću masovnu grobnicu – rijeku Drinu”, kazali su iz SPP-a. Iz te stranke istakli su da je Viši sud u Podgorici, i pored toga što je prvobitno pravosnažno utvrdio da su bosanske izbjeglice nezakonito lišene slobode i da su uzete kao taoci, a zatim isporučene jednoj od zaraćenih strana, u martu 2011. godine odbacio kvalifikaciju ratni zločin pod plaštom da “crnogorski policajci nisu bili dio sukobljenih strana u ratu”. “Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine kojima su isplaćene naknade u iznosu od 4.13 miliona eura pokušavajući da zataška ratni zločin u kojem su učestvovale najviše državne institucije, kao i personalno odgovorne osobe”. Iz Stranke pravde i pomirenja još su napomenuli da je iz vrha crnogorske vlasti još 2011. obećano da će spomenik žrtvama deportacije biti podignut u krugu policijske stanice u Herceg Novom, kao i da će 27. maj biti proglašen Danom sjećanja na deportovane. “To se, međutim do danas nije dogodilo. Čekajući reformu sudstva, tužilaštva i policijskih agencija, Zakon o lustraciji ali i Zakon o zabrani negiranja holokausta, genocida i ratnih zločina, napomenućemo da je maja 1992. godine taj ratni zločin počinjen uz znanje i od strane tadašnjih crnogorskih vlasti na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem, premijerom Milom Đukanović i predsjednikom Skupštine Crne Gore Svetozarom Marovićem”. Iz SPP-a su kazali da mogu da razumiju zašto je prethodna vlast “na perfidan i neljudski način” pokušavala da “taj strašni zločin, najveći u novijoj istoriji Crne Gore, prekrije pepelom kako bi sačuvala aktere istog”, ali da se nadaju da će reformom sudstva, tužilaštva i policije, aktuelna državna struktura u najkraćem roku posvetiti pažnju rasvjetljavanju tog zločina, procesuiranja neposrednih izvršilaca i nalogodavaca.
“Uz to, nadamo se da će biti prihvaćena i inicijativa koju je prije desetak godina u svrhu manipulacije podnijela tadašnja vlast, a koja je nedavno obnovljena od strane bošnjačkih organizacija iz dijaspore i upućena predsjedniku Skupštine gospodinu Aleksi Bečiću da se 27. maj proglasi za dan sjećanja na deportovane izbjeglice. Tako bi se, bar za korak, naše društvo približilo istini o zločinima počinjenih krajem prošlog vijeka u Crnoj Gori i katarzi koja nam je prijeko potrebna kako bismo civilizacijski ozdravili , a samim tim i naučili potomstvo da se zločin nikada ne može isplatiti, sakriti ili relativizovati”, zaključuju iz SPP-a.
