Južni Sandžak – Zatvaranje očiju pred poslovima narko-mafije donijelo je, sasvim očekivano, ogromne probleme Crnoj Gori, posebno na sjeveru zemlje, koji je zbog geografskog položaja i ukrštanja heroinskih, kokainskih i puteva marihuane postao „platforma“ na kojoj, uprkos tranzitu, ostane poprilična količina droge za „lokalne uživaoce“.
“Pljevlja su postala mala Kolumbija! Zna se od koga se i kako može kupiti droga, zna se preko koga se sve završava. U Pljevljima se godinama prodaje droga i svi znaju ko su dileri, svi osim – policije.”
Anonimno pismo „grupe nesrećnih roditelja“ iz ovog grada, kako su sebe nazvali, koje su prije pet godina objavile jedino „Novosti“, izazvalo je ogromno interesovanje javnosti u ovom gradu, gdje su i tada svi znali za poslove braće Šarić, ali se o njima ćutalo. Bez obzira na tvrdnje ove grupe roditelja da su (do tada) zabeležena dva smrtna slučaja narkomana iz Pljevalja, ali van grada, preko svega se mirno prešlo, a droga je nastavila da uzima živote mladih ljudi.
“U Pljevljima je do sada umrlo od posljedica uzimanja narkotika pet mladih ljudi – kaže, za „Novosti“, neuropsihijatar dr Ilhan Tursumović, koji vodi NVO „Stop droga – Pljevlja“.”
“Nažalost, ne postoje sređeni podaci o broju narkomana ni u Pljevljima niti na nivou Crne Gore. Te brojke variraju, a na sreću, u Pljevljima živi priličan broj onih koji su bili uporni i izliječili se. Neki su završili fakultete, oformili porodice. Nažalost, ovo je problem društva, koje je nedovoljno uključeno u njegovo riješavanje – kaže dr Tursumović, čija su istraživanja pokazala da se u Pljevljima prije četiri godine liječilo 16 narkomana, a naredne duplo više – njih 32. Anonimno testiranje 1.781 učenika osnovnih i srednjih škola, koje je tada sproveo, donijelo je šokirajuće rezultate. Od 1.781 đaka, njih 237 uzima drogu! U sedmom razredu osnovne škole ih je bilo 17, a u osmom razredu 27!”
“Sada je stanje u gradu još tragičnije – kaže ovaj čovek, prirodom posla upućen u ovu problematiku, uz ogradu da se u gradu ne konzumira kokain, odnosno da Šarići u svom mjestu nisu poslovali s tom vrstom robe, ali da dileri iz ovog grada „rade“ u brojnim sredinama.”
Jedna od njih je i Berane, gdje je jedan Pljevljak, dok je bio angažovan na renoviranju zgrade, prodavao drogu čak i u Elektro školi.
Doduše, Berancima nisu nikada bila potrebna pojačanja sa strane. Mnogi momci iz ovog grada, osim onih iz Šarićevog klana koji su obišli svijet poslujući s kokainom, stizali su zbog poslova s narkoticima da „posjete“ zatvore od Brazila pa sve do Bijelog Polja, gdje ih je sada dvadesetak.
Neki od njih su u Beranama, nadomak zgrade u kojoj su smješteni gimnazija, medicinska i još neke srednje škole, bili iznajmili stan, koji je bio prva „dop kuća“ u Crnoj Gori. Kasnije, velikom policijskom akcijom, sklonjeni su na nekoliko godina iz ovog grada, ali posao s narkoticima nije stao. Broj zavisnika, kažu naši izvori – raste.
“Nemamo preciznu evidenciju o broju narkomana. Ovdje se liječi nekoliko ljudi”, kaže neuropsihijatar dr Ranko Raičević, uz napomenu da je u Beranama, zbog izraženosti ovog problema, otvoren metadonski centar za liječenje zavisnika koji su uživali heroin.
“U prva dva mjeseca ove godine registrovali smo dva nova zavisnika kod kojih smo pronašli drogu i napisali im prekršajne prijave. O broju uživalaca narkotika u Beranama ne postoje precizni podaci. Oni variraju iz dana u dan”, kažu u Područnoj jedinici policije u Beranama, gdje će uskoro biti sedište specijalnog tima Uprave policije, čiji zadatak će biti borba protiv šverca narkotika na području koje pokrivaju policijske područne jedinice u Beranama, Pljevljima i Bijelom Polju.
Suočavanje sa ovom pošasti, najteže je u Rožajama, gdje se mještanima kao bumerang vratio „biznis“ najčuvenijeg Rožajca, balkanskog narko-bosa, odbjeglog Safeta Saja Kalića.
Dileri iz Rožaja i njihovi „vojnici“ iz Berana imaju svoje punktove i ljude širom Crne Gore, a ovih dana raduju se dolasku ljeta i mladih Amerikanaca koji će pohrliti u Plav i Gusinje, zavičaj svojih očeva i predaka. Dobro upućeni znaju da tada „živne“ prodaja narkotika. Mladi Ameri za male pare stižu do droge koja je na trotoarima velikih prekookeanskih gradova izuzetno skupa.
Koliko narkotika ima na sjeveru Crne Gore, najbolje govori činjenica da je heroin stigao i u malenu Andrijevicu gdje, pored zavisnika, ima i narko-dilera, što se doskoro nije moglo ni sanjati.
Izvor: Sandzak-X.net
