Lako je predstavljati knjige i ljude, njihove ideje i publikacije kad žive na ovom prostoru ali je teže govoriti ljudima koji srcem žive u Sandžaku a fizički nisu prisutni. Tako je, kaže prof.dr. Šefket Krcić I s velikom ličnosti među Bošnjacima, pjesnikom, književnikom, etnologom Ragipom Sijarićem koji živi u emigraciji i predsjednik je Udruženja bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama.
–Pisac bez zavičaja, pisac je bez vatana. On je ni na nebu ni na zemlji. Ragip Sijarić je pisac s temeljnim osjećajima zavičaja. Taj vatan je ponio u svojoj svijesti, sjećanju iz Sandžaka u Švedsku. Njegovo stvaralaštvo je, zahvaljujući njegovim publikacijama i asocijaciji koju vodi u zemljama Skandinavije i komunikaciji s ljudima na tim prostorima, kao I komunikaciji s bošnjačkim piscima iz Bosne I svijeta zaslužuje da mu se pokloni velika pažnja jer je čitav svoj život, posebno u posljednje tri decenije, posvetio Sandžaku I literaturi, kaže prof.dr. Šefket Krcić
Jednu od knjiga književnika Sijarića nosi naslov “Moj ahbab Šefket Krcić”.
–Nakon njegovog odlaska u emigraciju napisao je više od sto naslova. Za mene je emotivna, tako sam je i prihvatio i prema mom strogom etičkom, estetičkom, emocionalnom sudu predstavlja veliko bogatstvo kako za nas u domovini tako i za sve ljude u emigraciji. To je knjiga svjedočanstava o vremenima koja su svakako bila turbulentna I gdje je bila hrabrost govoriti u predratnom vremenu o nečemu što Bošnjake vraća njima samima. Sve su to svjedočanstva jednog arhivskog materijala, ističe Dženis Šaćirović, književnik
