Novi Pazar – Skretanje pažnje javnosti na nasilje u porodici, otpočelo je 70-tih godina 20.vijeka, čija je glavna preokupacija bila rješenje problema pretučenih žena čiji su agresori bili u većini slučajeva njihovi muževi.
Nasilje nad ženama je svaki čin protiv ženine volje, a koji je ugrožava psihički, fizički, seksualno ili ekonomski. Treba znati da se nasilje može desiti svakoj ženi i da nasilje nije posljedica ženinog ponašanja nego sistema patrijarhata u kome muškarci imaju moć, a nasilje nad ženama je način da oni tu moć održe. Nasilje nad ženama je primjer zloupotrebe moći jednog pola nad drugim. Nasilje nad ženama je tokom hiljada godina historije podstaknuto od svake društvene zajednice sve do danas.
U Novom Pazaru, postoji služba SOS telefon koja djeluje pri Damadu. Služba SOS pruža neposrednu podršku ženama žrtvama nasilja u porodici. Ova služba radi svakog dana u vremenu od 10 do 18h, a volenteri dežuraju do 21h. Svaka žena žrtva nasilja koja se obrati ovoj službi, neposredno ili putem telefona dobije različite vrste usluga, od razumjevanja i solidarnosti, preko pravnih procedura.
Prema dokumentu Uprave za rodnu ravnopravnost u Srbiji iz 2010. godine, procenat iznosi 54,2 odsto, što znači da je svaka druga žena iskusila nasilje u porodici. Čak 37,5 odsto žena prijavilo je da je porodičnom nasilju bila izložena u proteklih godinu dana.
Kada je o psihičkom nasilju riječ, brojke još više zabrinjavaju: čak 32 odsto žena u Srbiji bilo je izloženo takvom nasilju u proteklih godinu dana, a tokom života ga iskusi skoro polovina njih – 48,7 odsto.
Smrtonosni ishodi porodičnog nasililja ne smiju biti zanemareni,statistika pokazuje da je samo u prošloj godini ubijeno više od 50 žena, u prosjeku svake nedelje se ugasi po jedan život, žrtve porodičnog nasilja.
Sigurne kuće su prepune, u Novom Pazaru ne postoji takva ustanova, ali iz službe SOS protiv nasilja, kažu da društvo treba razvijati mehanizme u sprečavanju nasilja.
Od novembra 2013.godine do oktobra 2014, službi sos se javilo više od 143 žrtve nasilja, od toga 45 žena koje su pomoć tražile i u prijedhodnoj godini. Broj djece sa kojim su oni upoznati koja su bila izložena i svjedoci porodičnog nasilja je oko 450, od toga 76% maloljetna. Žrtvama nasilja niko ne može pomoći ako same ne zatraže pomoć.
Nije ovo jedina ustanova koja staje u zaštitu žene, udruženje žena i majki „ANA“ gospođa Muradija Nokić iz ljubavi prema ženi obavlja ovaj posao. Našla se u usluzi brojnik žrtava nasilja.
MOGI SE PITAJU ZAŠTO ŽENA OSTAJE SA NASILNIKOM?
Zato što je niko ne podržava, zato što joj niko ne vjeruje, zato što drugi traže krivicu u njoj, zato što zakonske procedure predugo traju, zato što ima strah od nasilnika, zato što nema dovoljno prihoda, zato što nema gdje da ode, zato što ima djecu, zato što se boji da će joj on uzeti djecu, zato što se stidi onoga šta će ljudi misliti, zato što je emotivno zavisna od partnera, zato što brine o nasilniku, zato što vjeruje da će biti bolje.
Jednom nasilnik, uvijek nasilnik, jedno je sigurno, ako ustanove ne preuzumu odgovornost o ovom problem I ne primjene zakon kakav je u cijelosti, crna statistika će sve više rasti.
(SANA – Nermina Rebronja)
