Bijelo Polje – Na pitanje kakav je osjećaj prošetati crvenim tepihom, Nermina uz smijeh kaže: Fino je i pored toga što nismo bili pored holivudskih zvijezda.
Kada su roditelji dvogodišnje djevojčice odlučili da se iz Crne Gore presele u Švedsku, vjerovatno nisu ni slutili da će jednoga dana ime njihove kćerke biti poznato među filmskim stručnjacima širom Evrope.
Do prije tri godine ni Nermina Lukač tome se nije nadala, ali je donijela pravu odluku kada je produkcija Švedskog filmskog instituta pozvala i ponudila glavnu ulogu u filmu “Jedi, spavaj, umri”. Režiserka Gabrijela Pikler tražila je za potrebe filma glumicu balkanskog porijekla, a djevojka rođena u Bijelom Polju bila je logičan izbor.
U jednom od intervjua za švedski portal HD otkrila je da je odrasla u Astorpu, gdje su 80 odsto stanovništva činili imigranti.
“Sa dvije godine sam sa roditeljima otišla za Švedsku. Kada smo dobili državljanstvo preselili smo se u Oslo, a prije toga smo živjeli u tom malom gradu gdje je bilo mnogo ljudi iz naših krajeva”, prepričava ona na crnogorskom jeziku, dok se u njenom govoru prepoznaje bjelopoljski akcenat.
Nakon što je zatražila dozvolu da, kada ne može da se sjeti određene riječi, koristi engleski, nastavila je svoju priču.
“Majka i otac su odlučili da dođu u Švedsku kada je počeo rat u Bosni. Jednostavno su željeli da odu, bilo gdje”, objašnjava ona i ističe da je bilo veoma teško prevazići razlike u kulturi.
“Za nas, djecu možda nije bilo toliko teško, jer smo išli u školu, a tamo smo živjeli odmalena. Ipak, zadržali smo našu kulturu i običaje, ali moraš uzeti nešto i od drugih, jer živiš u njihovoj zemlji. Roditeljima je bilo teže, jer su dugo živjeli u Crnoj Gori”, ispričala je za “Vijesti” Lukačeva.
Oni i ostala rodbina sada je podržavaju i srećni su zbog njenog uspjeha.
“Ponosni su. Njihovi komentari su pozitivni. Malo su se šalili kada su gledali film, pa kažu ‘vidi kakva si ovdje’, ali to je samo šala. Ostala rodbina je u međuvremenu bila u toku sa svim što se dešavalo. Pratili su i postavljali na Fejsbuk sve što su novinari napisali o meni”, kaže ona i dodaje da je veliki broj njenih rođaka u Bijelom Polju, rodnom gradu koji redovno posjećuje.
“Dolazili smo u Crnu Goru svake godine preko ljeta na mjesec dana. Jedino prošle godine nisam mogla zbog posla, ali planiram i ove godine da dođem. Veoma mi je drago kada dođem. Uvijek mi je lijepo. Drugačija je kultura, ali meni je to kao odmor”, kaže Nermina.
Kao mala je voljela da učestvuje u školskim predstavama i uvijek je bila ta koja je nasmijavala drugare, po tome je kažu svi pamte, a upravo to joj je i donijelo ulogu.
“Glumicu za ulogu Raše tražili su osam mjeseci i nisu je našli. Onda su otišli u drugi grad i sreli moju prijateljicu iz djetinjstva sa kojom dugo nisam bila u kontaktu. Ispričali su joj kakvu djevojku traže, a ona se sjetila mene, međutim, nije imala moj broj”, govori Lukačeva.
Produkciji je bila uporna i pokušala da je pronađe u Centru za rekreaciju, gdje i sada radi.Uživljavanje u lik nije joj teško palo, jer se u mnogo čemu pronašla u glavnoj junakinji
“Dobili su broj od moje koleginice. Pozvali su me i pitali da li želim da glumim u filmu. Pristala sam, misleći ‘zašto da ne probam?'”, otkriva ona.
Uživljavanje u lik nije joj teško palo, jer se u mnogo čemu pronašla u glavnoj junakinji.
“Kada sam bila mala, bila sam poput nje, muškobanjasta. Tek kasnije sam počela da se oblačim i ponašam ženstvenije. Imala sam nekih osnova za nju, prisjećajući se kako sam se tada ponašala, pričala, razmišljala. Poput nje, nikada nisam razmišljala prije nego što nešto izgovorim, već bih odmah rekla ono što mi padne na pamet”, pojasnila je Nermina i dodala da nije sve bilo jednostavno.
Još jedna stvar koja je povezala nju i Rašu bila je nezaposlenost. Djevojka koju tumači izgubila je posao i našla se u začaranom krugu birokratije, a Lukač je to osjetila na svojoj koži.
“Kada sam završila fakultet, i ja sam bila bez posla. Otišla sam u Centar za zapošljavanje i veoma dugo sam tu tražila posao”, prisjeća se ona.
I pored toga što je filmski kritičari nazivaju budućom svjetskom zvijezdom, Lukačeva još radi kao omladinski radnik. Dok organizuje aktivnosti za djecu tokom raspusta, razmišlja o ponudama za nove angažmane u filmu, koje svakodnevno dobija.
“Nisam se još odlučila da li ću da prihvatim neku. Trebalo bi da idem za Berlin, ali nemam vremena… Ipak, donijeću odluku veoma brzo”, rekla je ona i otkrila da trenutno ima šest ponuda za rad na filmu.
Lijepo je na crvenom tepihu
Film “Jedi, spavaj, umri” švedske režiserke Gabrijele Pikler, predstavljen je na brojnim festivalima među kojima su i venecijanski i berlinski.
Ovo ostvarenje dobilo je nekoliko priznanja, ali i Nermina Lukač, koja tumači glavnu ulogu, djevojku Rašu. Osim nagrada, ona je dobila i pohvale kritičara koji smatraju da film duguje uspjeh upravo njoj, a mediji su je proglasili obećavajućom glumačkom zvijezdom..
“Kada čujem pohvalu od profesionalaca koji znaju kako treba da se glumi, kako se taj posao radi i kako treba sve to da izgleda, veoma mi je drago”, odgovara Lukačeva. Na pitanje kakav je osjećaj prošetati crvenim tepihom, uz smijeh kaže:
“Fino je i pored toga što nismo bili pored holivudskih zvijezda. Lijepo je kada svi znaju ko si i kada čekaju sa tobom da uđu i pogledaju film. Mislim da je to veoma uzbudljivo iskustvo”. Mlada glumica je otkrila da tokom predstavljanja svog filma na festivalima nije uspjela da upozna neku od poznatih svjetskih zvijezda.
“Nisam ih upoznala, ali sam ih vidjela. Opušteni su i potpuno drugačiji od onoga što sam očekivala. Ne djeluju uobraženo”, zaključila je ona.
(vijesti)
