Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti

0
436

 “Griješiš Allahu, a govoriš da Ga voliš,

Ja tu osjećam nešto čudno!

Da je tvoja ljubav iskrena, bio bi Mu pokoran,

Jer zaljubljeni Ljubljenom je poslušan!

U svakom danu On ti dijeli dobro,

A od tebe je da Mu zahvaljuješ hvalom stalnom.“

 

Čista ljubav osnažena pobožnošću

Ušao je halifa Harun er-Rešid nekom čovjeku koji je bio poznat po svojoj pobožnosti i nazvao mu  selam. Ovaj mu odgovori: “Ve alejkumu selam, vladaru! Voliš li Allaha?”

“Volim”, odgovori mu halifa.

“Griješiš li Mu”, pita ga pobožnjak.

“Da”, odgovori Harun.

Na to će pobožnjak: “Zašto onda lažeš? U tvojoj ljubavi ima nešto sumnjivo! Da imaš čistu ljubav prema Allahu ne bi Mu griješio!”

Zatim je citirao sljedeće  stihove:

“Griješiš Ailahu, a govoriš da Ga voliš,

Ja tu osjećam nešto čudno!

Da je tvoja ljubav iskrena, bio bi Mu pokoran,

Jer zaljubljeni Ljubljenom je poslušan!

U svakom danu On ti dijeli dobro,

A od tebe je da Mu zahvaljuješ hvalom stalnom.” (Tartuši)

Halifa je počeo plakati.

 

Pobožost jednog roba

U vrijeme trgovine robljem jedan je bogataš kupio mladog roba, koji reče svom novom gospodaru kada ga je doveo na svoje imanje: “Ja te molim za troje: da mi ne braniš da na vrijeme obavljam namaz; da te služim danju, a da sam slobodan noću; da mi daš kakvu kolibicu u koju niko neće drugi ulaziti osim mene.”

Njegovom zahtjevu bilo je udovoljeno. Kada se spustila noć, mladić se zatvorio u svoju kolibicu i predano ibadetio sve do zore. Potajno ga je posmatrao njegov gospodar, pa je u jednom mahu čuo da mladić ovako moli: “Stvoritelju moj, moram gospodara služiti danju, a da nije ove zapreke i dan bi Ti cijeli posvetio. Zbog toga Te molim da mi oprostiš.”

Sutradan ga gospodar pozva, pokloni mu slobodu i reče da ga je cijelu noć pratio šta radi. Tada mladić u suzama pade na sedždu i reče: “Allahu moj, molio sam Te da moja dova bude tajna, između Tebe i mene. Pošto je tajna naša otkrivena, molim Te da mi uzmeš dušu i vratiš me Sebi.” Ubrzo je preselio.

 

Opis pobožnosti

Ibn ‘Adžibe el-Haseni je važnost pobožnosti opisao: “Svaki vjernik je blizak Uzvišenom Allahu shodno svojojoj pobožnosti. Ona je srazmjerana vezanosti za Allaha dž.š. Mu'min je usmjeren Allahu dž.š. u onoj mjeri u kojoj je očistio svoje srce od ispraznih težnji i poslova. Srce je čistio onoliko koliko živi u pobožnosti i odricanju od dunjaluka, a to je srazmjerano snazi ljubavi prema Allahu. Ta ljubav je srazmjerna skrušenosti i spoznaji Gospodara. Spoznaja raste shodno ubjeđenju, a ono je jako shodno podizanju zastora sa srca. Zastor se diže shodno milosti i pomoći koju Uzvišeni Allah pruža Svome iskrenom robu.”

 

Pobožnost koja fascinira

Pobožnost prvih generacija muslimana putem koje su uspjeli ostvariti neviđene rezultate je fascinirajuća. Evo jedne zanimljive priče i prelijepe dove jednog izuzetnog tabi'ina (iz generacije poslije ashaba) po imenu Sile ibn Ešjem el-Adevi el-Basri koji je bio poznat kao veliki borac na Allahovom putu i pobožnjak.

Jedne prilike, za vrijeme vojnog pohoda na teritoriji današnjeg Afganistana (62. h.g.) jedan od njegovih saboraca htio se uvjeriti u pobožnost Sile ibn Ešjema. Počeo ga je pratiti nakon jacije namaza, vidio ga je da ustaje u kasnim noćnim satima i uzima abdest. Vojska je već bila utonula u san. Tada je Sile ibn Ešjem otišao malo dalje od logora i počeo klanjati. Dok je bio u namazu prišao mu je lav i spremao se da ga napadne. Sile je bio potpuno smiren u namazu. Predavši selam pogledao je u lava i rekao mu: “O zvijeri, traži sebi nafaku na drugom mjestu!” Lav je riknuo i udaljio se.

Prenosilac ovog kazivanja dalje kaže: “Nakom sabah namaza, vidio sam Sileta ibn Ešjema da skrušeno zahvaljuje Allahu dž.š. i uči dovu: – Allahu moj, molim Te da me zaštitiš od Džehennema, a ovakav kakav sam stidim se tražiti od Tebe da me uvedeš u Džennet.”

Nedugo nakon ovog događaja muslimanska vojska imala je težak okršaj s neprijateljem i većina muslimanske vojske ustuknu i povuče se. Sile ibn Ešjem osta sa svojim sinom u borbi. U toku borbe reče sinu: “Junače, vrati se kući i brini o majci!”

Sin mu odgovori: “Babo, zar samo sebi želiš Džennet?” Ostali su zajedno u borbi i postali šehidi.

 

Najvrjednije vrijeme nafile namaza

Imam Sufjani Sevri kaže: “U prvom dijelu noći ustaju pobožni i mole se; u ponoć ustaju pokorni i ostaju blizu zore; pred zoru se bude oni koji traže Allahov oprost i mole Ga da im oprosti grijehe; iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca proživljenih iz svojih mezarova.”

 

Plač iz straha i zahvalnosti

Jednog dana Isa a.s. prolazio je planinom koja se nalazila između dvije rijeke. Nije mu bilo poznato odakle rijeke izviru i gdje se ulijevaju. Tada planina progovori: “Rijeka sa moje lijeve strane je od suza mog lijevog oka.” “Zbog čega plačeš”, upita je Isa a.s. “Bojim se svoga Gospodara i strahujem da me ne učini džehennemskim gorivom!” Isa a.s. reče: “Molit ću Allaha da te pokloni meni.” Uputio je dovu Allahu i bi mu udovoljeno. Potom reče: “Poklonjena si mi.” Tada voda iz planine poče nadolaziti i ponese Isaa a.s. Pejgamber a.s. joj reče: “Smiri se planino, Allahovom voljom. Tražio sam da meni budeš poklonjena, pa mi je udovoljeno. Zbog čega opet plačeš?” “Prvo sam plakala iz straha da ne postanem džehennemsko gorivo, a sada plačem iz zahvalnosti Allahu.”

Abdullah ibn ‘Amr ibn el-‘As r.a. rekao je: “Zaista i Mjesec plače strahujući od Allaha.”

Tavus je rekao: “Mjesec plače strahujući od Allaha iako nema grijeha niti će Allahu polagati račun.”

Glas islama 335, R: Islamske teme, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.