Obraćanje novoizabranog predsjednika SPP u Crnoj Gori mr. Seida Hadžića na Kongresu stranke u Rožajama 27.07.2022.
Uvaženi počasni predsjedniče gospodine Kalač.
Poštovani delegati Trećeg kongresa Stranke pravde i pomirenja u Crnoj Gori, uvaženi gosti, dame i gospodo.
Kongres svake stranke prava je prilika da se sagledaju sva ona dostignuća i rezultati koja je ona ostvarila u prethodnom periodu i ja, kao i svi mi ovdje, ali i većina intelektualne i političke Crne Gore možemo konstatovati jednu nepobitnu činjenicu – Stranka pravde i pomirenja pod vođstvom Hazbije Kalača sačuvala je dostojanstvo bošnjačkog naroda u Crnoj Gori i na tome vam, predsjedniče Kalač, u svoje lično ime i u ime svih nas iskazujem duboki respekt i zahvalnost.
Vaše mudre odluke, smirenost i istrajnost na odbrani temeljnih vrijednosti našeg naroda, dostojanstva, ali i civilizacijske širine koja stoljećima krasi naš narod prepoznata je i priznata u crnogorskom društvu.
Vaše ime politički protivnici, ali i cjelokupna intelektualna javnost, spominju sa respektom, a taj respekt ste utkali i u samu Stranku pravde i pomirenja. Moram priznati da je samim tim odgovornost koju preuzimam na Vašu inicijativu daleko veća i sadržajnija od pukog imenovanja na čelo jedne stranke. Stranka pravde i pomirenja nije obična politička stranka, dakako nije ni skup interesnih pojedinaca ili grupa, niti je organizacija koja služi ličnostima. Vi ste nas naučili, naravno uz našeg zajedničkog političkog ideologa rahmetli muftije Zukorlića, da ideja SPP posjeduje neiscrpne civilizacijske resurse, ali da u isto vrijeme ne trpi ni najmanje ideološko skretanje sa te ideje. Biti posvećen pravdi i pomirenju jednostavno eliminiše sve suprotno od toga i ja sam Vam, kao i svi mi ovdje, iskreno zahvalan na svemu što ste uradili, na svemu što ste izdržali, kako profesionalno tako i privatno, Vi i Vaša porodica, uz iskrenu radost i snažan vjetar u leđa koji ste nam dali i koji nam dajete Vašim povjerenjem u nas mlađe. Hvala Vam još jednom, a delegate molim da jednim aplauzom iskažemo poštovanje i respekt za sav trud koji je uložio sve ove godine, od samog formiranja stranke, pa sve do dnas. Radujem se daljoj saradnji i Vašim mudrim savjetima.
Poštovani prisutni, ovo je dobar trenutak da i sa drugog aspekta sagledamo sve one izazove sa kojima smo suočeni, koji su pred nama i sa kojima se kao Stranka, kao narod, ali rekao bih i kao društvo moramo suočiti i dati odgovore na njih.
Period između naša dva kongresa obilježili su brojni aspekti, ali dva su ključna koja u dobrom dijelu definišu i naše planove za budućnost.
Ono što je svakako izuzetno negativno i što uzrokuje brojne negativne posljedice jeste nastavak kontinuiranog i masovnog iseljavanja Bošnjaka iz Crne Gore, institucionalna diskriminacija i nastavak trenda osjećaja nesigurnosti i neravnopravnog položaja u društvu.
Brojni su razlozi za navedeno. Od sistemske diskriminacije sa državnog nivoa do nesposobnosti lokalnih vlasti. Ono što im je imanentno jeste sljedeća stvar – prikrivanje stvarnog stanja i razmjera demografskog egzodusa koji neminovno rezultira opštim društvenim i ekonomskim sunovratom bez mogućnosti oporavka decenijama, a moguće i trajni nestanak mnogih naselja, pa i čitavih gradova ili regiona. Jedna mala digresija… Crvena lampica je upaljena što se tiče i čitavog južnog dijela Sandžaka. Od svih gradova na sjeveru Crne Gore možemo reći da je ostalo samo Rožaje koje je siromašnije od prosječne afričke kasabe jer duh i volju za borbom su nam ubili prije 30 godina kada su nas ušutkivali na svaki pokušaj dizanja glasa. Sada više niko ne diže glas. Pljevlja su iseljena. Plav, Gusinje i Petnjica su prazna mjesta. U Bijelom Polju se ponašaju kao da su 90-te. Rožaje u miru nestaje. Izgleda da se i narod pomirio sa time. Može da je slučajno, može da je planski, može da je kakvo god, ali ostaje činjenica da smo na ivici da izgubimo kompletnu regiju kroz period od 100 godina, što kroz etnička čišćenja, što kroz urbicide i ekonomski teror. Kada se budu radile rekapitulacije, bit će kasno.
Opasna zamjena teza koja nam se nameće kako bi proces našeg nestanka prošao što tiše jeste forsiranje fiktivnih prioriteta kako ne bi imali vremena reagovati dok još ima potencijala i mogućnosti zaustaviti tu dekadencu, a našta mi jasno i glasno moramo ukazati, kako Bošnjacima tako i cijeloj Crnoj Gori.
Zapamtimo ovo mi, ali neka zapamte i tamo oni: Gubitak, odnosno iseljavanje Bošnjaka sa ovih prostora istovremeno znači i ugrožavanje nezavisne i suverene Crne Gore.
Naša obaveza je da tu psihološku barijeru konačno preskočimo i počnemo rješavati suštinska pitanja.
Bošnjacima se kao strogi imperativ nameće obaveza stalnog ponavljanja kako smo mi za nezavisnu i suverenu Crnu Goru, što je samo maska koju nam stavljaju na oči kako ne bi pitali gdje su naše saobraćajnice, gdje su naše škole, gdje su naše bolnice, gdje je naša omladina, zašto se masovno iseljava, zašto se toleriše kriminal i korupcija u opštinama gdje dominantno žive Bošnjaci, zašto nema državnih investicija, zašto su nam gradovi u saobraćajnoj blokadi godinama, zašto nema Bošnjaka na rukovodećim pozicijama u policiji, zašto nam na Sjeveru zatvaraju fakultete, zašto naši penzioneri primaju po 150 eura penziju, zašto su nam gradovi zatrpani smećem, zašto je plavsko jezero zapušteno.
Hiljadu suštinskih upitnika zašto oni pokrivaju pričom kako je naša jedina briga da po hiljaditi put saopštimo kako smo mi za nezavisnu, suverenu i multikulturalnu Crnu Goru.
Dakle, ciljano i veoma planski političke elite, ne izuzimajući niti jednu iz Podgorice, bošnjačkom narodu to nameću, kako ih ne bi pitali zašto sistematski, godinama, decenijama tretiraju ove krajeve kao običnu afričku provinciju. Zato želimo sa ovoga mjesta poručiti jednom za svagda: Bošnjaci su 2006. godine skoro 100% glasali za nezavisnu Crnu Goru i sa tim procentom opredijeljenosti stavili tačku na upite o našoj odanosti državi.
Nakon toga želim jasno i glasno istaći sljedeće:
Najveći državni patriotizam Bošnjaka jeste borba za opstanak ovdje, na svojim ognjištima. To je ujedno i najveći doprinos Bošnjaka nezavisnosti i suverenosti Crne Gore u godinama nakon referenduma. Prosta matematika: Što je manje Bošnjaka u Crnoj Gori, manje je i sigurnih suverenističkih glasova.
I suprotno.
Nas iz SPP godinama lažno optužuju da smo neprijatelji ove države, prvenstveno da bi zataškali katastrofalno stanje u kojem se nalazi naš narod i sredine u kojima živimo. Zapravo, istina je sljedeća: Stranka pravde i pomirenja je par ekselans državotvorna i suverenistička partija jer je srž naše politike i angažmana opstanak Bošnjaka, razvijene opštine i gradovi, zadovoljni i situirani građani zato što su upravo takvi građani najveći bedem očuvanja i odbrane nezavisne i suverene Crne Gore.
Međutim, sada je došlo vrijeme da mi mnogo toga pitamo u ime našeg naroda, ali i svih ostalih građana Sjevera, iliti sandžačkog dijela, te moramo dobiti odgovore od zvanične Podgorice zašto nas tretiraju kao građane drugog reda?
Pitat ćemo njih, ali i lokalni vlastodršci će morati da objasne na osnovu čega su zaključili da narod zna da ne može bolje, kako ustvrdiše nedavno?! Koji to njihov ekspert zaključi da narod zna da ne može bolje?
Gospodo lokalci, naš narod zna da može bolje!
Međutim, možda oni misle da je naš narod nesposoban, inferioran i ograničen, pa su se neodgovorno osmjelili da tako kažu i ubijaju zadnji tračak nade u našem bošnjačkom čovjeku, a s druge strane prikrivaju svoju nesposobnost i kukavičluk da se bore za svoj narod. Siguran sam da će na prvim izborima naš narod pokazati da umije da kazni one koji ne rade dobro i da će podržati progresivne mlade snage željne da pomognu svome narodu.
Zato, naš zajednički zadatak je da dobro ocijenimo njihove odgovore na prethodna pitanja, da kako lokalnim vlastodršcima tako i zvaničnoj Podgorici jasno i glasno poručimo da Bošnjaci, ali ni ostali građani na Sjeveru, nisu ni manje inteligentni ni manje sposobni od ostalih i da takva politika ugrožava nezavisnost i suverenitet i, ako hoćete, opstanak ove države.
Druga stvar koja je obilježila period između dva kongresa i koja je civilizacijski, ali i politički pozitivna, jeste svakako prva demokratska promjena vlasti u Crnoj Gori uz značajan doprinos naše stranke tom procesu.
Tačno je da je ta promjena vlasti donijela određene poteškoće po naš narod, ali odavde odgovorno tvrdim da je veliku većinu tih poteškoća konkretno po naš narod donijela kratkovido, neracionalno i uskostranačko političko viđenje datog momenta od strane samozvanih autentičnih predstavnika Bošnjaka. Uzalud su bili naši apeli da Bošnjaci nemaju ni prava ni nacionalnog kredita da samoinicijativno donose odluke koje isključuju Bošnjake iz institucija izvršne vlasti. Nisu nas tada poslušali i vrlo brzo su Bošnjaci platili cijenu te kratkovidosti, kako u najvišim instancama izvršne vlasti tako i u brojnim drugim segmentima društva, poput sektora prosvjete, ekonomije, poljoprivrede, pa sve do državnih kompanija. Njihovu političku nezrelost, da ne upotrijebim težu kvalifikaciju, platili su brojni Bošnjaci gubljenjem radnih mjesta ili jednostavno isključenošću iz donošenja važnih odluka. Potvrdu da smo bili u pravu dali su oni sami nakon nešto više od godinu dana kada su ipak prihvatili učešće u vlasti baš sa onima zbog kojih su nama spočitavali, ali mi i to razumijemo. Također, Crna Gora je danas uslijed loše politike suočena sa brojnim izazovima koji ugrožavaju njen antifašistički i građanski duh.
Loša percepcija naizgled zadovoljnih ljudi morala je doći na naplatu kojoj danas svjedočimo, a našta smo godinama upozoravali.
Razlika između drugih naroda u Crnoj Gori i Bošnjaka jeste to što se, nažalost, glas Bošnjaka ne čuje. Bošnjaci su zbunjeni i još se traže, pa moramo i sebi postaviti neka pitanja. Evo da započnem s jednim pitanjem na koje očekujem odgovor od vas.
Koga to ostali Bošnjaci sa preko 55 hiljada birača glasaju? Koga? Zašto ga glasaju?
Poštovani prisutni, takav odnos i takvu politiku Bošnjaci u Crnoj Gori više nikada ne smiju sebi dopustiti.
Ne bih da zvučim patetično, ali situacija je izuzetno ozbiljna i narednih par godina su ključne za mogućnost prosperiteta ili siguran sveukupni društveni i demografski pad nakon koga će biti potrebne decenije da se vratimo u normalu, ako se uopšte bude moglo vratiti.
Upravo iz navedenih razloga naša vizija prosperiteta ovog dijela, ali i cijele Crne Gore, dobija dodatni značaj.
Naša obaveza je da taj točak dekadence koji ubrzano vrti, melje i tjera mlade ljude, prije svega, zaustavimo, a zatim okrenemo u drugom pravcu. Još uvijek nije sve propalo i šansa postoji. Da bismo je iskoristili moramo dati svoj maksimalni doprinos. Kako mi ovdje prisutni tako i oni koji danas nisu sa nama.
Ozbiljnost situacije moraju shvatiti svi – i običan narod, i intelektualci, i dijaspora i zvanične institucije države. Ukoliko uspijemo iskoordinirati zajedničke napore u tom pravcu, običan narod će vrlo brzo osjetiti benefite. Zato pozivamo sve progresivne snage, sve političke partije, nevladin sektor i međunarodne institucije da nam se pridruže u ovim aktivnostima, da svako iz svog ugla, ukoliko nemaju političku širinu da djelujemo zajedno, doprinese, prije svega, ekonomskom boljitku, ali i sveopštem društvenom progresu kako bi mladim generacijama ulili nadu da se i ovdje, na svom kućnom pragu, može kvalitetno i sretno živjeti.
DIJALOG NEMA ALTERNATIVU
Članstvo u Evropskoj uniji primarni je državni i vanjskopolitički cilj SPP. Članstvo u EU podrazumijeva i regionlizaciju, a samim tim i podupire našu težnju za formiranjem prekogranične regije Sandžak.
Stranka pravde i pomirenja je politička snaga koja je uprkos brojnim izazovima i iskušenjima u proteklih desetak godina sačuvala i obnovila nadu bošnjačkog, ali i svih drugih naroda u Crnoj Gori, da univerzalne ljudske vrijednosti, poput pravde i pomirenja, nemaju alternativu ukoliko želimo društvo bez tenzija, bez nesigurnosti i netrpeljivosti.
Našoj politici suprotstavljeni su i nacionalistički i populistički koncepti u Crnoj Gori koji ne mogu zadovoljiti realne interese građana i koji ne vjeruju ni u ono što oni pričaju, pa samim tim nemaju kapaciteta učestvovati u realizaciji ideje pravde i pomirenja.
Crna Gora – dom za sve građane, bez obzira kojoj naciji, vjeri i politici pripadali, mora ostati imperativ našeg društva. Politika Stranke pravde i pomirenja u sebi nosi kapacitet da arbitrira i uspostavi narušene i pokidane veze u crnogorskom društvu.
Jake i nezavisne institucije pravne države ključ su prosperiteta jednog društva. One su ujedno i garant distribucije Ustavom zagarantovanih prava i našeg naroda. Crna Gora mora ostati društvo raznolikosti, mora postati društvo istinske slobode i uvažavanja, društvo za primjer regionu u kome svi građani imaju ista prava i obaveze bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, političku, kulturološku razliku i opredjeljenje uz puno uvažavanje državotvornosti i suvereniteta naše domovine. S druge strane, institucije države moraju građanima i kolektivitetima garantovati i obezbijediti potpunu afirmaciju, ličnu i kolektivnu, posebnosti ličnosti ili zajednice jer samo tako naša identitetska bogatstva možemo iskoristiti u pozitivnom smjeru. Sve nasuprot toga vodi nas u krize i nesigurnost.
Bogata praksa Evropske Unije po ovim pitanjima jasno nam pokazuje u kom pravcu trebamo ići.
A najbolji pokazatelj nam je naša prošlost. Kada smo se uvažavali i poštovali na ovim prostorima imali smo prosperitet, a kada je pokušana dominacija jednih nad drugima to nas je vodilo u sukobe i nazadovanje.
Stranka pravde i pomirenja će se u svom punom kapacitetu zalagati za razgovor i dogovor, uprkos periodično sasvim suprotstavljenim stavovima i pogledima, svjesni da razgovor i dogovor nemaju alternativu. Ne osuđujemo ničija partnerstva već njihovu prodaju.
Politički pragmatizam koji smo mi pokazali u proteklom periodu može biti uzor za politički dijalog u Crnoj Gori.
DIJASPORA
Obnašajući funkciju direktora Uprave za dijasporu moja saznanja o snazi i mogućnostima dijaspore samo su potvrđena i unaprijeđena.
Za vrijeme svog mandata zalagat ću se da Stranka pravde i pomirenja, prije svega u svom domenu, a zatim i sa državnog nivoa, utiče i doprinese da dijaspora dobije sva prava koja zaslužuje.
Formirat ćemo moćnu i respektabilnu organizacionu jedinicu stranke u dijaspori preko koje ćemo, između ostalog, lobirati kod država Evropske Unije za pomoć i podršku reformama u Crnoj Gori, nerazvijenim područjima, prvenstveno na Sjeveru, u Sandžaku, te pomoći u transferu znanja i tehnologija koje će pomoći lokalnim samoupravama da unaprijede svoj rad i usluge prema građanima i privredi.
Ovim putem želim istaći jasno programsko opredjeljenje SPP da naša zalaganja idu u pravcu afirmacije tog neizostavnog segmenta našeg naroda i društva u cjelini. Jedan od naših programskih ciljeva jeste i zahtjev da dijaspora dobije svog stalnog zastupnika u Vladi Crne Gore kroz formiranje Ministarstva dijaspore, kao i obezbjeđivanje glasanja na parlamentarnim izborima u diplomatskim predstavništvima Crne Gore u svijetu.
Populacija koja je najveći investitor godinama unazad, koja ima snažan osjećaj privrženosti ovoj državi, sa takvim intelektualnim, organizacionim, finansijskim i svakim drugim resursima, svakako zaslužuje epitet i položaj strateškog partnera ove države i mogućnost kreiranja i uticaja na procese u društvu.
Uvaženi prijatelji.
Ne postoji idealan čovjek, nacija, idealan tim, idealna ekipa, ali ima ekipa koja pobjeđuje.
Svjesni izazova koji su pred nama, energije koju ćemo morati uložiti u periodu ispred nas, ali i našoj zajedničkoj obavezi da ideje i principe Stranke pravde i pomirenja trebamo približiti i predstaviti svakom građaninu, svakom Bošnjaku, u Crnoj Gori, ali i van nje, pozivam vas da svi zajedno doprinesemo ostvarenju tih ciljeva zarad opšteg dobra; zarad naše djece i omladine koju moramo sačuvati jer nas u suprotnom neće biti; zarad naših roditelja kako ne bi ostajali i starili sami; zarad naših čaršija koje moramo očistiti i modernizovati; zarad naše zajedničke kuće i domovine koja mora sačuvati bogatstvo različitih kultura, naroda i vjera; zarad amaneta naših predaka koji su vjekovima gradili, razvijali i čuvali ove fantastične prirodne ljepote koje nas okružuju i koje nam danas pružaju realnu osnovu za kvalitetan život.
Zarad svega pomenutog mi moramo da uspijemo!
Mi jednostavno drugog izbora i opcije nemamo.
I siguran sam u to da ćemo zajedno uspjeti.
Širite pozitivnu energiju i vjeru da se može i mora bolje, puno bolje. Da je to naša obaveza i imperativ.
Predstoji nam veliki posao, ali i ulog je veliki.
Hoće li naša djeca odrastati u našim gradovima, ili će vremenom gubiti identitet u nekoj drugoj državi, govoreći neki drugi jezik, slaveći neke druge praznike.
Ulog je ogroman, a mi nismo tražili toliku odgovornost. Ona nam je nametnuta, ali svjesni činjenice da niko drugi to neće uraditi umjesto nas – nemamo izbora osim da uspijemo.
Ako Bog da.
Dozvolite mi da završim svoje ne tako kratko obraćanje riječima našeg ponosnog rahmetli muftije Zukorlića:
“Istina je ta koja rađa vrijednosti, a vrijeme je to koje potvrđuje da li nešto vrijedi.”
Hvala vam!
