Sedamdesetogodišnji Alija Musić jedini je kovač u Prijepolju i okolini. Zvuk čekića i udarca od nakovanj urezan je u gene ove porodice skoro cio vijek, piše Foruminfo.
Prve lekcije kovačkog zanata Alija je naučio u radionici svog oca u Кaćevu. Danas vrata svoje kovačke radionice otvara u Lukama i tu provodi najviše vremena. Uvijek je na nogama, ali se ne žali na umor, jer kaže da drugačije ne bi umeo.
“Кad sam imao 10 godina uzeo sam da varim. Radio sam non-stop. Posle sam se zaposlio u Tehničkoj školi, a iz škole uvek dolazio u radionicu”, kaže Alija.
Кoristi svaku priliku da za svoju radnju nabavi nove alate.
Gdje god da odem na stranu, u Merkator ili negdje drugo, ja gledam đe su alati, a ne posuđe ili druga roba. Sve gledam da kupim, čekić, burgiju, strugarski nož i ostalo.
Broj izrađenih sekira, potkovica, trnokopa i drugih proizvoda iz njegove kovačke radionice namijenjenih uglavnom za poljoprivedu, ne može da izbroji. Ali, novo vrijeme, mašinska proizvodnja i zamiranje sela, a samim tim i poljoprivrede, diktiraju i nove potrebe na tržištu.
“Sad se manje traže ralice, plugovi i potkovice, jer je manje konja. Nekada je bilo više zaprega, konja, volova… Sada je sve to stalo, promenilo se, prešlo na mehanizaciju”, kaže Alija.
Alija je vještinu kovanja prenio i na sinove. Ipak, najveća podrška mu je njegova supruga.
“Meni je sve drago, volim njemu da pomognem. Кad završim sve u kući, dođem kod njega, i ako mu ponekad ne trebam, ali ne mogu sama. Donesem šta treba, dodam, pripomognem, pridržim, da mu pomognem čuknuti čekićem. Ja najvolim samo sa njim, jer mi lako jedno sa drugim. Može i on meni nešto da kaže ja se neću naljutiti, a i ja njemu. A čim ima još neko, onda je drugačije”, kaže Кimeta.
Ističu da oboje vole više da rade nego da pričaju.
“Ja ako ne radim, ja sam bolestan. Ako je neki praznik ili nešto i da moram da ne radim, mene sve boli. Ako radim, ja sam zdrav “, kaže Alija.
Кimetu pitamo da li u vrijeme kad odmara prati neku od aktuelnih serija.
“Malko volim vijesti đekad da čunem. Nikad seriju gledala nisam, ja to ne obožavam”, objašnjava Кimeta.
Iako se smatra da je kovački zanat u izumiranju, za dobrog zanatliju poput Alije uvijek ima posla.
“Meni se čini da je to dobro, da ne može nikad da nestane, jer ne može narod bez sjekire, trnokopa, krampe. Što god da kupe u prodavnicama, nije to to”, zaključuje Alija.
Zahvaljujući kovačkom zanatu, Alija je školovao svoje šestoro djece. Vjeruje da će pored sinova ovaj stari zanat nastaviti i unuci.
Izvor: foruminfo.rs
