Desanka Luković svakog dana prepešači i po nekoliko kilometara kako bi došla do željene lokacije. Život je kaže nije mazio, te njen dan počinje u 4h ujutro.
Desanka ističe da se njen život mnogo razlikuje od njenih vršnjaka, ali i uprkos tome, ne bi se, dodaje, mijenjala sa njima.
“Do škole putujem 25 kilometara, te kada pada snijeg dosta je teško, ali borim se da ostvarim dobre rezultate. Ovdje nije mnogo strašno, a viđala sam ja ovdje i vukove, medvede, što nije za strah, kao što se ljudima čini. U svakom smislu, život nije lak i za sve treba volja i borba”, riječi su ove djevojčice.
Nastoji da pomogne roditeljima, ali i olakša život svom mlađem bratu.
“Nekome se sviđa da živi u gradu, nekome ne, ali ja volim selo i mjesto gdje živim. Ljeti je život dosta lakši, jer su dani duži”, rekla je Desanka.
Sebe za 10 godina vidi na istom mjestu.
“Planiram da ostanem ovdje na Goliji i ne bojim se šta će vrijeme donijeti. Bog će svakome pomoći, pa i meni. Moja želja je bila da imam mnogo konja i ovaca, te da poljoprivreda bude moje zanimanje. Za sada imam devet konja i tri magarca. Postižem da sve uradim i ništa mi nije teško”, objasnila je Desanka.
U posjetu su joj bile i drugarice iz škole. Želja joj je bila da im pokaže ljepotu netaknute prirode.
“U posjetu su mi jednom došle drugarice i svidelo im se ovo mjesto. Kada su dolazile bila je zima i veliki snijeg, ali ih to nije spriječilo da budu kod mene. Kažu da bi ostale ovdje na nekoliko dana, a sada da li bi ostale, to ne znam, jer težak je život, te jedino može uspjeti onaj koji voli životinje, poljoprivredu i svoju zemlju”, naglasila je ova djevojčica.
Zimi je najteže živjeti ovdje, jer se treba boriti sa snijegom i mećavom, ali ja neću odustati od svojih snova. Sada ću pomoći roditeljima, a za nekoliko godina imaću svoje domaćinstvo, koje će biti mnogo bogatije nego što je danas, poručila je Desanka Luković.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić