1. April 2019

Arab džamija, džamija koje uvijek prva dočeka svakog ko posjeti Novi Pazar.
Tako je bilo i sa mnom, prva me dočekala i prvo vrijeme u Novome Pazaru sam proveo u u Arab džamiji.

S obzirom da je to bilo vrijeme mojeg početka studija na Arhitektonskom fakultetu, ispunjenja mojeg dječačkog sna, još tada sam analizirao njeno loše stanje zbog čega sam reallizaciju projekta njene zaštite i revitalizacije sa oduševljenjem dočekao i ispratio. Međutim, Arab džamija, svojim projektom zaštite i revitalizacije, imala je još jedan uspjeh koji je takođe bitan kada je u pitanju naša arhitektonska scena. Negativni komentari o Arab džamiji su zapravo otkrili posljedice arhitektonskog oblika u Novome Pazaru koji su uticali na danas pogrešno shvatanje kada je u pitanju arhitektura, kako nasljeđa, tako i savremenog djela.

Te posljedice su poistovjećivanje arhitekture sa njenim elementima i materijalima odnosno svođenje arhitekture samo na njenu fizičku dimenziju, ukidajući joj u potpunosti metafizičku dimenziju, dakle, materijalistički pristup u shvatanju arhitekture.

Definicija arhitekture koja pokazuje njenu bitnu ulogu u našim zivotima jeste da je arhitektura izraz i oblik društva. Zbog tako bitne uloge, arhitetkura je često bila tretirana na način nadređenosti čovjeku. Nosilac i propagator društveno-političkih ideja, koje su uticale na njeno razvijanje ali i na njeno shvatanje. Posljedice promjena različitih političkih sistema i društvenih procesa uzrok je da su se danas u shvatanju arhitekture izgubile njene esencijalne vrijednosti. Svedena na fizičku dimenziju. Nadređena čovjeku. U tom kontekstu se ogleda vrijednost esencije naše tradicionalne arhitekture.

Arhitektura koja je svojim izrazom i oblikom u metafizičkom skladu sa čovjekom.Konceptuirana je na slobodnom izrazu i obliku. Materijali i elementi su služili da oslobode doživljaj prostora, u skladu sa slobodnim načinom života. Podređena čovjeku. Esencija koju ona izražava i oblikuje je u skladu sa esencijom čovjeka a to je, naravno, sloboda. Ogledala se u slobodnom prostoru, slobodnim elementima, slobodnim materijalima, odnosno bez ograničenja, bez obilježja kakve su karakterisale arhitekturu nekih drugih naroda. I zbog toga sklada zapravo sa islamskim principima, jer je stvaranje I razvoj čovjeka definiran na slobodi, pristup u projektiranju, mora da nam bude:

Kanalisanje esencijalnih vrijednosti naše tradicionalne arhitekture kada je u pitanju savremeno djelo I zaštita I revitalizacija esencijalnih vrijednosti kada je u pitanju graditeljsko nasljeđe.

Za ovakav pristup u projektovanju ćemo dobiti i prizanje ali i pojašnjenje pristupa projektiranja naše tradicionalne gradnje.

U 20. Vijeku, od jednog od najznačajnijih imena u istoriji arhitekture, francuskog arhitekte Le Korbizjea, začetnika Modernizma, kasnije Internacionalnog stila, pravca koji je oslobodio arhitekturu od svih obilježja, vjerskih, tradicionalnih, nacionalnih, onih koje su karakterisale pravce koji su se smjenjivali po Evropi prošlih vjekova, dok je naša arhitektura tretirana kao da stagnira. A mi smo zapravo vjekovima bili ispred njih.
Le Korbizje, otac Modernizma, bazirao je svoj projektatski pristup na poznatih 5 tačaka arhitekture. 
To su:

Slobodna fasada, skeletni sistem-stubovi, trakasti prozori, ravni krov i slobodni prostor. 
Juraj Neidhart, arhitekta iz Zenice, najveće ime arhitekture na našim prostorima, koji je bio učenik Le korbizjea, upoznao je svojeg učitelja sa primjerima naših tradicionalnih bosnjackih kuća iz Zenice jer su nosile slične arhitektonske tačke njegovog projektantskog pristupa, nakon čega je Le Korbizje je poslao pismo Zenickim vlastima kojim ih je upoznao sa vrijednostima nasljeđa i pozvao ih da ih sačuvaju.

5 tačaka arhitekture Le Korbizjea uočit ćemo na našoj tradicionalnoj gradnji:
Slobodni prostor je osnova koncepta funkcije i zbog toga se ogledao u glavnoj prostoriji, Musafirska soba.
Konstruktivni sistem je bio u kombinaciji masivnog i skeletnog pri čemu je skeletni dio omogućio slobodni doživljaj unutrašnjeg prostora a izraz enterijera u eksterijeru bio je na stubovima koji su nosili konzolni prepust spratne komunikacije.

Slobodna fasada, bez ikakvih obilježa ili dekorisanja, kakva je bila i naša fasada, efekaat umirujućeg osjećaja bijelom bojom što je psihologija i dokazala, da bijela boja najpozitivnije utiče na unutrašnje stanje čovjeka.
Trakasti prozori, zbog cjeline sa objektom i bitne uloge u osvjetljenju-naši prozori, jednostavnom formom praćeni toplim materijalima, pratili su koncept kuće pa tako  osvjetljenje koje je količinski postignuto, nije remetilo.cjelinu sa objektom.

Ravni krov- Krov kada je u pitanju, pored funkcije pokrivača, zbog svoje završne uloge krov znači i vezu sa geografskim karakteristikama jer se na taj način postiže cjelina sa okruženjem ali zbog svojeg oblika i uloge on prijeti da preuzima fokus od onoga što pokriva. Kod Le korbizjea je to bio ravni krov a fokus je kontrolisan nadzitkom, dok je kod nas bio četvorovodni krov a fokus je kontrolisaan jazlucima ili kamarijama, konzolnim prepustima dijela divanhane.

Ograničavanje arhitekture samo na fizičku dimenziju, materijalistički pristup, ne uzrokuje samo pogrešno shvatanje kada je u pitanju sadašnja arhitetura, i nemogućnost konsenzusa o pravcu arhitetkure danas, već i na razumijevanje tradicionalne gradnje.
Danas korištenje tradicionalnih elemenata tretira se na način da je u pitanju tradicionalna arhitektura, zbog čega su Juraj Neidharta i njegov projektantski pristup definirali da kombinuje modernizam i tradiciju a zapravo je on prepoznao esencijalne vrijednosti tradicionalne arhitekture koje je kanalisao u suvremeno djelo.

Modernizam su prihvatili svi totalitarni režimi jer tako oslobođena arhitektura kroz svoj izraz i oblik bila je snažan nosilac ideja sistema.
Kod nas je to bio Komunizam.

Zbog jakog tradicionalnog nasljeđa u Novome Pazaru, prostor je dobio brutalnim razbijanjem vrijednosti tradicionalnog nasljeđa, eksperimentom sa fizičkom dimenzijom arhitekture.
Hotel Vrbak, Zgrade Jezero, Lučne zgrade i ostale koje su nam svima poznate.
To je scenografska arhitektura. Arhitektura koja svojom formom, razigranom fasadom, prati i ucestvuje i doprinosi dešavanjima koja se odvijaju na njenoj lokaciji.

Eksperiment ipak nije uspjeo, nije dobio svoje mjesto kada je arhitektonski izraz u pitanju, ne postoji konsenzus o definiciji pravca, nije imao kontinuitet.

Izraz kojim se eksperimentisalo je samo brutalno uticao na razvoj naše arhitekture jer je sa našim principima gradnje u potpunoj suprotnosti, odnosno stvorio je prostor za arhitektonski izraz koji je nosio ideju tadašnjeg sistema, komunizma.

Potpuna suprotnost izrazu i obliku naše tradicionalne arhitekture. Umjesto potpune slobode počelo je potpuno uređenje životnoga prostora koji se ogledao kroz brutalizam, funkcionalizam, konstruktivizam i slične pristupe.
Danas, s obzirom da stoji samo kao nedefinisani objekat, dodatno je otezao razvoj esencijalnih vrijednosti naše tradicionalne gradnje u savremeno djelo.

Poslije svih tih promjena, arhitektonsko i urbanističko stanje potpuno narušeno i  nespremno dočekuje danas nove izazove drustveno scene, kao što su npr migracije zbog čega se arhitektura posmatra samo kao stroj za stanovanje – postoji samo jedan princip kada je projektovanje u pitanju – što više kvadrata. A u nesređenom urbanizmu posljedica je koeficijent izgrađenosti koji je 100%.

U tom pogledu navest ću istrazivanje psihologije, koje je inače najuže povezana sa arhitekturom, koja je pokazala da je za jednog člana porodice potrebno nekih 11 kvadratnih metara stambene površine. Ako ima manje od toga uticat ce na loše raspoloženje jer je nerušena privatnost.

Ovo istrazivanje se moze sprovesti takođe i za urbanizam, naravno sa drugačijim parametrima, jer je u urbanizmu jedno od glavnih pravila koeficijent izgrađenosti, odnosno slobodni prostor. U Novom Pazaru koeficijent izgrađenosti jeste 100%.

Zbog svega navedenog, projekat zaštite i revitalizacije graditeljskog nasljeđa na primjeru Arab džamije, a s obzirom da je glavna i centralna džamija, ona, ako Bog da, označava i početak kanalisanja esencijalnih vrijednosti naše tradicionalne gradnje kada su u pitanju i savremena buduća arhitektonska djela.

arh. Redžepagić Armin

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles