Enigma i misterija

9
Otvaranje Aja Sofije nije samo lijep i vrlo zanimljiv prostor u kom se mašta oslobođa od uzdi i u kom se na dugo i široko pametuje, već je to i događaj koji je doveo do izražaja neke čudne kontraverzne misli sa još kontraverznijim zaključcima. Veliki je to događaj, a mnogima se ukazala nevjerovatno pristojna prilika da konačno dožive iluziju u kojoj su prestali biti mali, još i da se pokažu i da zauzmu neki svoj stav, i time, na vrlo prost način, da porastu.
Znači, nešto što je preveliko, a dogodilo se, naglo zauzima pažnju nekih ljudi koji se zalažu za opću svjetsku toleranciju, dok se izjašnjavaju oko tog široupotrebljivog pojma na sasvim slijep ili sasvim naivan način, a prije toga ne znajući ili ne uzimajući u obzir njegovo stvarno značenje. Ima jedna velika prepreka u vezi sa konceptom “tolerancija”, naročito kad su u pitanju, lokalna interpretacija i uski interesi, bilo na način na koji se prisvaja od određene svijesti, pa tek kako treba da se primjenjuje u skladu sa položajem iz kojeg se vrijednuje.
Zašto je to važno?
Važno je, jer u dotičnom pojmu ljudi obično pobrkaju enigmu sa misterijom, i najčešće se za empirijske zagonetke prihvata set mističnih izlaza, dok duhovne smutnje pokušavaju riješiti putem empirijskih jednačina, a ispadne dvostruko neuspješno. Baš se u tim polumračnim razdobljima i objašnjenjima gaji za široku upotrebu i naivno prihvaćen pojam tolerancije. Objašnjenje pojma “tolerancija” jeste od egzistencijalne važnosti za obične ljude, za male narode, i za male zajednice.
Objašnjenje pojma “tolerancija” jeste važno baš zbog toga, što je tolerancija isključivo hijerarhijske prirode, ona je moguća samo od višeg sloja društva prema nižem, od jačeg prema slabijem, dok je obrnuto potpuno iracinalna, ili postaje samo smiješna. Pojam “tolerancija” po prijevodu znači “trpjeti”, “zaobići”, “dopustiti”, i kao takva može da se primjenjuje samo jednosmjerno, a ne prihvata zaključke koje su senzualne prirode kao što su sloboda za sve, jednakost za sve, ili bratstvo za sve, u kojima se obično upecaju plitki umovi i porobljene svijesti zajednica i pojedinca. Ne, pojam “tolerancija” jeste oštra razdjelnica gdje se podrazumijeva sprovođenje kategoričke prirode, što znači da je samo viši rang taj koji može da ga primjenjuje prema nižem, nikako obrnuto.
Primjera radi, jedan moćan vladar može biti tolerantan prema običnom građaninu uz činjenicu da je u stanju da tako nešto potvrdi na sasvim prirodan način, kako je njegovo postupanje produkt tolerancije, ali kad je građanin u pitanju, on ne može biti tolerantan prema vladaru jer to ne može imati nikakvog smisla, već njegova tvrdnja da je “tolerantan” prema vladaru postaje samo puki kukavičluk.
Dok navijački osjećaji u vezi sa otvaranjem Aja-Sofije su samo duhovni interesi jednog ili drugog položaja “za” ili “protiv”, koji nam ne pomažu da naša mahalska vrijednovanja garantuju potrebnu težinu za promjenu, ali pomažu našim sagovornicima da vrijednuju u nama dostojanstvo ili kukavičluk. Može i munafik da bude u safu, ali kada je tu ne može da radi šta hoće, a kada nije u safu, možemo slobodno reći da nije munafik, što svakako ne znači da nije i kukavica.
Aja Sofija je veliki događaj za čovjeka i čovječanstvo, jer je premještena iz historicijskog enigmatičnog koncepta muzeja (muzej je mnoštvo predmeta koji su izgubili neophodno tkivo za funkcije budućnosti), u svakodnevnu dinamiku čvrsto vezanu za budućnost, premještena je iz hladne tišine umrežene raznim dilemama, u dinamiku obasjanu jasnom vizijom, raskošnim snovima, duhovnom manifestacijom i nadama o bliskoj i dalekoj budućnosti. Izvedena je iz bezdušne i surove enigme, u živu oslobajuću mistiku, iz plitkog turističkog posmatranja van sebe, u posmatranje neizmjernih dubina nutrine čovjeka.
Do sada su ljudi vrijednovali neke zidine sa čudnom i enigmatičnom sudbinom u povijesti, sada je manifestacija promijenila tok, došli smo do činjenice da unutar ili van tih zidina čovjek vrijednuje mističnu građu samoga sebe.
Enigma i misterija su discipline koje imaju međusobne sličnosti kada su u fokusu zidovi, ali su sasvim različite kada je u fokusu čovjek.
Slika može sadržavati: nebo i na otvorenom
Autor: Fatmir Baći

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

9 KOMENTARI

  1. Bilo sta je bilo, i vratit se nece
    Sad je Dzamija Allahu hvala i bice InsaAllah do sudnjega dana
    Kom je milo nek se veseli, a kom je mrzno nek primi Islam pa da i njemu bude milo
    Mi zelimo svakom dobro a veceg dobra od Islama nema

    0

    0
  2. Trebo je Erdogan Aju Sofiju ostavit jedan dan u nedelji da bude crkva…
    Jer da je Allah hteo svi bi bili jedne vjere,ovako smo svi na testu dobrocinstva

    0

    1
    • Pa ti mu se javi, te mu objasni šta bi trebao…ne moze da bude nikad vise crkva do kraja dana na zemlji…eto…a sigurno ni muzej! Sad ce neko nekom naredjivat sta da radi u svojoj sopstvenoj zemlji! Koji bezobrazluk!

      0

      1
      • Oteta zemlja nikad ne može biti svoja. Istočno rimsko carastvo je trajalo 1000 godina kao najjače pa je nestalo, niko ne garantuje da i turska neće tako nestati. Da te podsetim da je ruska vojska jednom došla do San Stefana koji je predgrađe Istanbula i tu je stala jer je turska potpisala kapitulaciju i zauvek izbrisana iz evrope

        0

        1
      • Puko je Erdogan u Siriji, pukao u Libiji, u Turskoj je njegova partija izgubila najveće gradove tako da mu ostaje još ovaj populizam kao izraz slabosti koji je svet podsetio ko su Turci i na čijoj su zemlji.

        0

        0
  3. Иронија судбине, Аја Софију је саградио човек од нашег рода цар Јустинијан који се до зацарења звао Управда рођен у Призрену, а ето сада је имам за туђин човек од истог Управдиног рода.

    10

    9
    • Šta napriča znaš li…i ti si nekad bio mali spermatozoid, a ene sad koje smeće iz tebe izlazi…neke stvari se mijenjaju, neke na bolje neke na gore, a neke stvari ostaju uvijek iste…srpski djedovi su prešli sa paganske vjere na hrišćansku, ali su unijeli idolopoklonstvo u vjeru o bogu covjeku, mole se slikama i predmetima za spas i obozavaju ljude…paganski ultranacionalisti, obozavaoci dvoglave živine jad i bijeda genocidnog naroda i iskušenje za svija koji s vama dijele životni prostor…

      0

      2
      • To što si napisao su tvoji zaključci jako zlonamerni i primitivni, ja sam izneo činjenice jer ni zapadna istoriografija ne spori da je Justinian slovenskog i srpskog porekla i da se zvao Uprava i taj naš car iz prastarih vremena nije bio nikakav paganin nego hrišćanin. Mi se ponosimo time.

        0

        0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.