Državljanstvo našoj dijaspori niko ne može da oduzme

3
2472

Radimo na tome da našim ljudima u dijaspori institucionalno osiguramo i unaprijedimo sva prava. Smatram da i ostali politički subjekti nemaju tu namjeru uprkos dnevno političkim zloupotrebama tog pitanja – kazao Hadžić

Niko ne može da oduzme državljanstva našoj dijaspori. Izmjene zakona o prebivalištu i boravištu su u početnoj fazi i kao takve sklone izmjenama, dopunama i usklađivanju i ukoliko ne bude dogovora sa dijasporom u sadašnjim okolnostima nema potrebnu skupštinsku većinu za izglasavanje – kazao je Pobjedi direktor Uprave za saradnju sa dijasporom Seid Hadžić.

Kako je precizirao naši ljudi u dijaspori moraju da znaju da se mnoge dezinformacije, polu istine i manipulacije ciljano plasiraju zarad političkih pozicioniranja u Crnoj Gori.

Namjere

– Iako izbjegavam sa ove pozicije komentarisati političke odnose u Crnoj Gori moram istaći da poslanici kluba ,,Crno na bijelo“ nikada neće glasati za zakon koji će obespraviti našu dijasporu. Radimo na tome da im institucionalno osiguramo i unaprijedimo sva prava. Smatram da i ostali politički subjekti nemaju tu namjeru uprkos dnevno političkim zloupotrebama tog pitanja – kazao Hadžić ističući da se naši birački spiskovi moraju urediti ali nikako na štetu naše dijaspore.

– Niko u Crnoj Gori nema pravo oduzeti pravo glasa ljudima koji su pobjegli od ratnih zločina, pljačkaške privatizacije, političkog progona ili jednostavno manjka pravne sigurnosti koji su okarakterisali protekle tri decenije u Crnoj Gori, a da pritom sve te stvari ostanu nekažnjene ili tim ljudima ne osiguramo mjesto ugodno za život ovdje u Crnoj Gori – kazao je Hadžić.

On poručuje dijaspori da ne nasijeda na dnevno političke poruke iz Crne Gore i da se aktivno uključe u procese u Crnoj Gori.

– Najbolji put je preko Uprave koju vodim što smo i dokazali u protekla dva mjeseca. Nažalost pojedinci su podlegli manipulacijama i umjesto da zajedno radimo na kreiranju olakšica dijaspori putem korištenja glasačkog prava putem mreže DKP i jačaju stvarnog uticaja dijaspore oni su izabrali izolaciju. Taj put ne može donijeti ništa dobro dijaspori. U zabludi su oni koji misle da će saopštenjem u medijima promijeniti izbornu volju građana. To se neće desiti – kategoričan je naš sagovornik.

Po njegovim riječima narod u Crnoj Gori je želio promjene i ma koliko se činile izazovnim one su dobre za ovo društvo.

– Ne vidim svrhu u tome da se izoluješ dok se društveno-politički tokovi odvijaju, dakle ti izolovan a ti tokovi neće stati. Naravno, u pitanju su pojedinci i mi aktivno radimo sa udruženjima i asocijacijama ali i pojedincima koji do sada nijesu bili aktivni kroz neka od udruženja što nas posebno raduje. Prepoznali su nove mogućnosti i spremni su da ih koriste ali i da pomognu Crnoj Gori – smatra Hadžić.

Plan razvoja koji je kao kandidat za čelno mjesto Uprave predstavio predstavnicima Vlade pokazao se, kaže, kao presudan u odabiru upravo njega na tu poziciju.

– To svakako znači da su nam se pogledi prema dijaspori podudarili a moja vizija u najkraćem je sljedeća – omogućiti dijaspori istinski uticaj na kreiranje društvenih tokova u Crnoj Gori umjesto dosadašnjeg folklornog pristupa tom strateški važnom resursu države – ističe Hadžić.

Naša dijaspora, to, po njegovim riječima i zaslužuje jer kroz razne oblike godišnje investira preko pola milijarde eura čistog novca, a raspolaže sa deset puta većom cifrom koju je, kako ističe, moguće barem dijelom usmjeriti na razvoj ekonomije i otvaranje radnih mjesta.

– Takođe, dijaspora posjeduje i ogroman naučno-obrazovni potencijal, a kako faktički predstavlja Crnu Goru od Kanade do Australije, kulturološki, identitetski, jezički, simbolički.. – zaslužuje i uticaj na društvene tokove u Crnoj Gori svakako – naglašava Hadžić.

On naglašava da će raditi na kreiranju sofisticiranih platformi za umrežavanje dijaspore, kreiranje posebnih povlastica za ulaganje dijaspore u Crnu Goru, razvoj Uprave do nivoa ministarstva dijaspore, omogućavanje glasanja u diplomatsko konzularnim predstavništvima, kreiranje sasvim novog modela očuvanja identiteta, jezika i kulture adekvatnim naprednim tehnologijama itd.

Konkurs

Kada je javni konkurs za sufinansiranje programa, odnosno projekata organizacija dijaspore-iseljenika u pitanju, kaže da pored svih teškoća koje su imali u ovoj godini, preduzimaju sve da konkurs za sufinansiranje projekata ipak bude realizovan.

– Kasnilo se sa usvajanjem budžeta ali i problemi sa pandemijom korona virusa su uzeli svoj danak. Sredstva za dodjelu su po mom mišljenju vrlo skromna obzirom na broj udruženja kao i potrebu podrške različitim i vrlo bitnim projektima pojedinaca. Naša namjera je da ipak raspišemo konkurs bez obzira na to što se kasnilo u ovoj godini, a već za narednu da se priprema prijedlog budžeta koji će biti u mnogome veći od postojećeg – kazao je Hadžić dodajući da im za ciljeve koje planiraju treba i više ljudi u Upravi i barem dupliran budžet od postojećeg.

– Naša inicijativa će ići ka tome za sljedeću godinu – kazao je Hadžić.

Primijetio je da ima problema i u komunikacijama među udruženjima i da generalno patimo od viđenja dijaspore kao ,,folklorno-biračkog“ sistema ,,što je neprihvatljivo i žalosno“.

– Takve bisere imamo po cijelom svijetu u svim segmentima života, takav ekonomski potencijal i toliko prostora za unapređenje saradnje i valorizaciju tih resursa dijaspore da ne želim dijasporu posmatrati ni samo kao partnera države već isključivo kao strateški resurs od prioritetnog državnog značaja. I upravo tako i pristupamo. Kreiramo najbolje servise kako bi dijaspora trajno imala tretman strateškog partnera države – kazao je Hadžić dodajući da skoro svakodnevno ima komunikaciju sa nekom organizacijom ili pojedincima.

Prioriteti Uprave u narednom periodu biće, naglašava Hadžić, umrežavanje dijaspore u tematski ciljane okvire pod okrilje Globalno razvojne mreže crnogorske dijaspore koju će formirati na Biznis forumu dijaspore u Bijelom Polju.

Dani dijaspore prilika za rješavanje mnogih pitanja

Najznačajnija manifestacija za Upravu – Dani dijaspore ove godine biće održana u Bijelom Polju 29. i 30. jula i biće prisutni naši iseljenici iz mnogih zemalja. Po riječima Hadžića već dva mjeseca su usredsređeni na organizaciju ove manifestacije.

– U sklopu manifestacije biće održan prvi Biznis forum dijaspore na kojem ćemo otvoriti mnoga pitanja, nadam se dobiti tražene odgovore i uspostaviti sofisticiranu komunikaciju u trouglu – državne institucije, lokalne samouprave i dijaspore koja je preduslov aktivnijeg učešća dijaspore u ekonomskim tokovima države. Na samom forumu kroz tri odvojena panela tretiraćemo većinu potencijala i problema sa pozicija najodgovornijih institucija, Vlade, ministarstava, kompanija u vlasništvu države, načelnika lokalnih samouprava, uspješnih biznismena i predstavnika dijaspore i na kraju inicijalno formirati globalnu razvojnu mrežu crnogorske dijaspore koja će se razvijati kontinuirano i ciljano u narednom periodu – kazao je Hadžić dodajući su u programu i druge aktivnosti kao što je predstava za djecu „Zaljubljeni vitez od Morače“ i animatorski program, zatim u Kući Rista Ratkovića biće održano pjesničko veče i izložba slika naših umjetnika iz dijaspore i Crne Gore, u Centru za kulturu će biti održan Okrugli sto na temu „Uloga dijaspore Crne Gore u procesu evropske integracije“ …

Traže najbolja rješenja za produženja dokumenata

Hadžić je istakao da MUP upućuje pozive ljudima kojima je istekla lična karta da je prilikom dolaska u Crnu Goru zamijene.

– Imamo otežanu situaciju izazvanu korona pandemijom pa ćemo u saradnji sa MUP-om pokušati naći najbolja rješenja kako bi omogućili svima da zamijene istekla dokumenta – poručio je Hadžić.

Izvor: pobjeda.me


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Ovaj Seid Hadžić je dobro plaćen od apostolske vlasti i radi o glavi bošnjačkoj dijaspori. Kako te nije sramota da kažeš da neće niko bošnjačkoj dijaspori oduzeti državljanstvo. Neuk si pravno da bi znao pod kojim se uslovima može nekome oduzeti državljanstvo. Ti radiš sa četnicima da Bošnjake CG koji su u dijaspori da ih brišete iz biračkih spiskova i iz knjiga o prebivalištu. Sram te bilo izrodu.

    5

    1
  2. Više od stoljeće i po, može se slobodno reći od Načertanija Ilije Garašanina, velikosrbizovanog programa Franja Zaha o okupljanju Južnih Slovena, srpske naučne, kulturne i druge elite i mediji upravo pokušavaju izbrisati pamćenje Crnogoraca i nametnuti novu semiotiku kompletnoj crnogorskoj istoriji i njenim ličnostima. Crna Gora se konceptualizira kao dio srpske povijesti uz naglašenu podređenost Crne Gore Srbiji, namećući Crnogorcima funkciju hiponima prema hiperonimu Srbi.

    O posvećenosti srpskih elita najbolje govori veliki broj falsifikata koji su vrlo vješto i sa dugoročnim i vizionarskim ośećajem činjeni kroz XIX stoljeće, dodavanjem u mnogim dokumentima izraza srpski, egzarh pećkog trona, ogledalo srpsko itd, koji se danas koriste kao neoborive činjenice. Očigledan primjer je Zakonik knjaza Danila, štampan u Novom Sadu 1855, đe je u članu 92, koji se bavi imigrantima, M. Medaković umetnuo riječi do jedine srpske u rečenici I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do pravoslavno istočne…Ni njemu, ni mnogim drugim Srbima koji su dolazili i imali upliva u život Crne Gore ne može se nijekati umješnost u percipiranju značaja koje će njihovi falsifikati imati za buduću velikodržavnu politiku koja je vođena prema Crnoj Gori. Poznati srpski naučnik Jovan Cvijić u knjizi Govori i članci iz 1921, kaže: „…jedna misao i jedna volja ovladala je svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“.

    MIT O NEPOSTOJEĆEM

    Jakov Ignjatović piše prije više od sto godina da Srbin bez svog verozakonskog obreda i običaja ne drži se za Srbina, poistovjećujući vjeru i naciju. Nastojeći da očuva identitet svog naroda, Srpska crkva je u periodu otomanske vladavine podizala na najveći stupanj mit o srpskoj srednjovjekovnoj državi i njenoj vlasteli. Veliku ulogu, uz kulturnu elitu, u glorifikaciji slave nemanjićke države i vladara, nesumnjivo ima crkva, koja te mitove obilato koristi u svojoj interpretaciji, dajući im metafizički smisao. Srpski nacionalni romantizam XIX stoljeća bio je inkubator mitoligizirane istorije i veličanju srpskog etnosa i posebnosti. Budući da je svakoj religiji usađen nagon da se širi, pravoslavlje je postalo poticaj za ekspanzionističku politiku i širenje srpskog etniciteta. Primjerice, kada je, tokom francuske okupacije Boke Kotorske, Napoleon donio dekret 1808. kojim je izdvojena Boka iz jurisdikcije Crnogorske mitropolije i nakon što je aktom austro-ugarski car F. Jozef I 6. nov. 1870. osnovao Bokokotorsko-dubrovačku eparhiju, a ona, umjesto dotadašnjeg kulta starog opštehrišćanskog sveca, opata Sabe Osvećenog, porijeklom iz Kapadokije, proglasila Savu Nemanjića za njenoga „zaštitnika“, crkve dobijaju po Boki novo svetačko ime, Saba postaje Sava, i stanovnici Boke, preko crkve, širenje, do tada nepostojećeg, etničkog srpstva.

    Nema sumnje da je SPC predstavljala bazičnu polugu za srpski ekspanzionizam, posebno u XX stoljeću. Ona je tu svoju ulogu otvoreno artikulisala pojavom svetosavske ideologije polovinom XX stoljeća, koja je, kao nacionalno-politička ideologija, nastala spojem srpskog nacionalizma i klerikalizma. Svetosavlje je začeto polovinom 1930-ih godina u Kraljevini Jugoslaviji, nazivu je kumovao Dimitrije Najdanović, a najznačajniji ideolog bio je episkop Nikolaj Velimirović. Osim što je predstavljalo nacionalni program, zasnovan na sintagmi jedan narod, jedna religija u jednoj državi koja okuplja sve Srbe, svetosavlje je propagiralo odbacivanje svih stranih običaja i površnih zapadnih tradicija, uključujući demokratiju, jednakost, individualizam, vjersku snošljivost i druge vrijednosti modernizma.

    Najdanović se idejno formirao u sjenci žičkog vladike N. Velimirovića, koji je godine 1934. zahtijevao od njega da pristupi pokretu Zbor D. Ljotića, čijim će idejama ostati vjeran decenijama. Cilj svetosavlja je, po njemu, da budemo sveti organizam, narod sveti. Najdanovićevo polazište je da je srpski nacionalizam hristonosni, preliven iz jevanđelja ljubavi u mudrost naše deseteračke epike. Ritualno ponavlja da je naš nacionalizam najstariji u Evropi, da je moguć i nasušan jedan svetosavski nacionalizam… ohristovljeni nacionalizam kao nacionalizam višeg reda. Najdanović sam priznaje shvatanje nacije istovjetno sa nacističkim i fašističkim: Nacistički i fašistički totalitarizam dva ‘firera’ Nemačke i Italije novijih dana potvrđuju na klasičan način našu postavku o naciji kao etnobiološkom telu… U njemu vaskrsava drevni fenomen religijskoga kulta cezara.

    VELIMIROVIĆ I HITLER

    Velimirović takođe veliča Hitlera jer je navodno realizovao zamisao Luterovu o nacionalnoj crkvi, tvrdeći da je teškom mukom od protestantskog dijela njemačkog naroda organizovao nacionalnu crkvu.

    “Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju”, riječi su Velimirovića na predavanju na Kolarcu 1935, pod naslovom Nacionalizam Svetog Save. I Velimirović tvrdi da je nacionalizam Sv. Save jevanđeljski i organski, da je naš nacionalizam zaista najstariji u Evropi. Svetosavlje se gradi kao totalitarna ideologija po fašističkom modelu, što Velimirović sam ne krije.

    Nije naodmet pomenuti da Velimirović kaže da je za svakoga Srbina odbojna i sama pomisao da njegovom crkvom upravlja neko iz tuđe države, da mu sveštenici budu stranci. Srbin, kaže, strahuje od lukavog neprijatelja koji se s osmjehom uvlači u njegovu zemlju, da mu razori sve nacionalne svetinje.

    U besjedi u Sremskim Karlovcima povodom stvaranja struktura ujedinjene SPC u kraljevini SHS, patrijarh srpski Varnava kaže da su Sv. Sava i SPC jedini čuvar srpske nacionalne svijesti i zatočnik ideje o oslobođenju i ujedinjenju svih Srba u jednu narodnu državu. M. Spalajković 1943. piše u Duhovnim temeljima svetosavske Srbije da se svetosavlje oblikovalo „neodoljivom silom rasnog nagona“ koji potvrđuje trajanje i vječnost „srpskog plemena“ i ustanovljuje tako rasnu paradigmu svetosavlja koja izražava rasne idealne obrasce, koji naciji, dok god traje, treba da služe za ugled.

    Ideologija svetosavlja izazvala je podjele i među Crnogorcima i tako formirala unutrašnje protivnike crnogorskoga identiteta i države. Organizovan je svetosavski pohod na sveukupnu crnogorsku kulturno-istorijsku prošlost, posebno devedesetih godina prošlog stoljeća. Unificiraju se Tito i Đilas u jedan semantički entitet, raskrinkava se njihova saradnja u antisrpskoj djelatnosti i razbijanju srpskog naroda na izmišljene nacije. Slično se dešavalo i u Crnoj Gori, gde se pokušavalo da dokaže kako Crnogorci, kao ,nacijaʼ, nisu srpskog porijekla, piše 2000. srpski historičar Bataković. U Novoj historiji srpskog naroda iste godine piše: Na tim ideološkim osnovama moglo se pristupiti stvaranju posebne crnogorske nacije od etnički homogenog ogranka srpskog naroda, a potom i makedonske nacije.

    RASNA IDEOLOGIJA

    Negira se postojanje crnogorske nacije, ona se naziva komunističkim kopiletom, Crnogorci nakotom, čitavoj istoriji crnogorskog naroda se semiotički mijenja značenje i daje srpsko, uvode se potpuno nesvojstveni Crnoj Gori običaji i sakralna arhitektura, uništava baština kako bi se zatrli svi tragovi autentičnosti, svojataju značajne ličnosti, negira postojanje autokefalne Crnogorske crkve, uprkos brojnim dokumentima koji to nedvosmisleno utvrđuju… Vjersko se poistovjećuje sa etničkim, kletvama i prokletstvima se metafizikom disciplinuje pastva, promjenom svega u Crnoj Gori promoviše se teza o Crnoj Gori kao regionalnom entitetu u okvirima srpskog prostora i Crnogorcima kao pandamu Šumadincima. U tome svemu je prednjačio Amfilohije Radović, mitropolit SPC, duhovni nasljedinik svetosavlja Najdanovića i Velimirovića, učenik Justina Popovića i sljedbenik najradikalnije, najretrogradnije i najklerofašističkije struje u okvirima SPC.

    Na svetosavskoj, fašisoidnoj, rasnoj i kleronacionalističkoj ideologiji odgajaju se nove generacije građana Crne Gore. Preko interneta im se nude obmane i krivotvorenje svega vezanog za Crnu Goru i Crnogorce. Zloupotrebljava se vikipedija na svim jezicima da bi se historija Crne Gore i cjelokupno njeno stvaralaštvo i stvaraoci prikazali kao dio srpskog korpusa. Izmišljaju se teorije i kodovi koji konceptualiziraju nacionalne Crnogorce isključivo kao saveznike Hrvata, koji su izdali svoje prirodno srpstvo, povezuju se ili čak sinonimiziraju Crnogorci i Hrvati, čime se Crnoj Gori i nacionalnim Crnogorcima daju negativne konotacije, kakve kod Srba uživaju Hrvati. Otuda i besmisleni epiteti za Crnogorce koji ih povezuju sa ustaštvom iz doba NDH i budalaste teorije o crvenim Hrvatima. Slično je i sa poistovjećivanjem Crnogoraca sa Albancima, Šiptarima, kako ih nazivaju.

    Danas u Crnoj Gori ideologija svetosavlja predstavlja vodeću državnu ideologiju, pod okriljem svetosavlja se bira vlast i putem njega se u potpunosti mijenja biće Crne Gore djelovanjem te iste vlasti u sprezi sa SPC. Što duže budu u mogućnosti da metastaziraju Crnu Goru, to je njena budućnost sve dalja od svojih autentičnih korijena i vrijednosti, kao i od evropske, moderne civilizacije.

    4

    1

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.