14. April 2019

Russland syrischer General Khalifa Haftar nach Treffen mit Lawrow (Reuters/M. Shemetov)

Sukob u Libiji se zaoštrava. Reakcije iz Moskve za sada su hladne i racionalne. Tokom posjete Egiptu, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je kazao da je zadatak Rusije taj da „libijskom narodu pomogne da se prevaziđu neslaganja i da se postigne stabilan sporazum”, kako bi se zavađene strane pomirile. I portparol Kremlja Dmitrij Peskov nedavno je kazao da će Rusija iskoristiti svaku priliku kako bi sve strane pozvala da izbjegnu prolijevanje krvi i ubijanje civila.

Delikatna diplomatska situacija

Od početka aprila snage moćnog generala Kalife Haftara se približavaju glavnom gradu Tripoliju. U njemu je međunarodno priznata vlada premijera Fajisa al Seraja, koja Haftara optužuje da planira puč. Haftar je vođa samoproglašene „Libijske nacionalne armije“, koju podržava protivnička vlada na istoku zemlje.

U sukobu koji eskalira, Rusija se za sada nije jasno opredijelila za jednu stranu. „Za Rusiju je to veoma delikatna diplomatska situacija“, kaže Vjačeslav Matuzov, dugogodišnji diplomata, koji trenutno radi kao nezavisni stručnjak za Bliski istok.

Najbliži saveznici Rusije u tom sukobu podržavaju različite strane: Turska i Alžir su na primjer na strani vlade u Tripoliju, koju priznaju i Ujedinjene nacije. Sa druge strane, Egipat i Saudijska Arabija podržavaju generala Haftara. Egipat i Alžir su dva najvažnija kupca ruskog oružja. Turska je za Rusiju generalno važan međunarodni partner. Dvije zemlje sarađuju u ratu u Siriji i nedavno je Turska čak naručila rakete iz Rusije. Posao koji je naišao na nerazumijevanje NATO partnera.

Tripolis Regierungssoldaten Vorbereitung Gegenoffensive (Reuters/H. Amara)Snage libijske vlade pripremaju kontraofanzivu protiv generala Haftara

Glavni razlog zbog kojeg se Rusija upliće u tu diplomatsku zbrku, je strah od haosa u Libiji, objašnjava Matuzov. To bi naime moglo da vodi ka novom jačanju takozvane Islamske države, što bi za Rusiju bio bezbjednosni problem.

Libija – hod po tankoj žici

I nezavisni ruski vojni analitičar Pavel Felgenhauer kaže da je Libija za Moskvu diplomatska zagonetka: „Rusija će veoma pažljivo pristupiti tom sukobu i neće otvoreno da se pozicionira na jednu određenu stranu.“ Ali dok Matuzov naglašava da neutralne izjave Rusije odražavaju stav vlade, Felgenhauer smatra da je „očigledno“ da Moskva podržava Haftara. Međutim, Kremlj to za sada žestoko poriče.

Činjenica je to da su rusku vladu u Moskvi već posjetili i premijer al Seraj i general Haftar. Međutim, djeluje kao da je Kremlj nešto naklonjeniji Haftaru. On je 2016. godine tri puta posjetio Moskvu, a 2017. se čak ukrcao na glavni ruski nosač aviona „Admiral Kuznjecov“ – navodno da bi održao video konferenciju sa ruskim ministrom odbrane Sergejom Šojguom.

Felgenhauer vjeruje da je novac glavni razlog za naklonjenost Moskve Haftaru. On ima glavnu riječ u gotovo svim dijelovima zemlje u kojima se proizvodi nafta. „To znači: on ima novac. A to znači da je važan za Moskvu“, kaže analitičar.

I pored embarga na uvoz oružja koje su UN uvele Libiji, Felgenhauer kaže da bi Rusija mogla da proba Haftaru da proda oružje. Procjenjuje se da je smrt dugogodišnjeg libijskog diktatora Muamera el Gadafija Rusiji donijela milijarde dolara od prodaje oružja.

Rusija je 7. aprila blokirala saopštenje Savjeta bezbijednosti UN, kojim taj gremijum poziva Haftara da zaustavi prodor ka Tripoliju. Veto-sila Rusija je pritom ukazala da bi sve snage u zemlji trebalo da obustave vojne aktivnosti. Prema mišljenju Felgenhauera to je jasan znak da Rusija prešutno podržava Haftara.

Russland Moskau Lawrow mit Fayez al-Sarraj aus Libyen (picture-alliance/TASS/A. Novoderezhkin)Susret ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova i libijskog premijera Fajisa al-Seraja 2017.

Magloviti znaci

Prema pojedinim medijskim izvještajima, Rusija, međutim, traži konkretne puteve kako bi se pozicionirala u libijskom sukobu. Krajem 2018. godine ruski dnevni list RBC, pozivajući se na izvore bliske ruskom ministarstvu odbrane, javio je da se ruske snage nalaze na istoku Libije. Nezavisni list Novaja Gazeta objavio je video snimak na kojem se vidi biznismen Jevgenij Prigošin kako u Moskvi razgovora sa generalom Haftarom.

Prigošin je blizak predsjedniku Vladimiru Putinu. Njegova uloga u ruskom aparatu moći je nejasna. Navodno je na čelu „fabrike trolova“ za socijalne medije i na čelu jedne privatne vojne kompanije zvane „Vagner grupa“. Ta kompanija se navodno pojavljuje u svim svjetskim sukobima, poput Ukrajine, Sirije, Venecuele i Centralnoafričke Republike.

Bivši diplomata Matuzov kaže da nije moguće da Rusija u Libiju šalje plaćene vojnike. Takve vijesti su, ističe, „dezinformacije“. Da je tako, već odavno bi se za to znalo, smatra Matuzov. Jer, u Libiji nema tajni, zato što se borci uvijek iznova prebacuju iz jedne borbene grupe u drugu – „u zavisnosti od situacije na terenu”.

Libyen Zusammenstößen zwischen Haftars Streitkräften und den GNA-Streitkräften (picture-alliance/AA/H. Turkia )Intervencija u Libiji se, prema mišljenju analitičara, ne uklapa u ruske strateške ciljeve

Sa druge strane, vojni stručnjak Felgenhauer smatra da je vrlo vjerovatno da su ruski plaćenici na libijskom tlu ili u libijskom vazdušnom prostoru. To bi bilo elegantno rešenje za ruski diplomatski problem u zemlji, vjeruje Felgenhauer. S obzirom da privatni vojnici ne mogu da se dovedu u direktnu vezu sa vladom, Rusija sa njima može aktivno da se umiješa u sukob i da istovremeno ne napada.

Sirija 2.0?

Početkom 2018. godine Rusija je najavila da će povući vojne snage iz Sirije – time je rasplamsala sumnje o mogućoj vojnoj operaciji u Libiji. Ipak, malo je vjerovatno da Rusija u Libiji planira neku veću vojnu intervenciju, kao što je bio slučaj prije četiri godine u Siriji. Prije svega zato što je u Siriji još uvijek aktivna.

„Zadatak u Siriji još uvijek nije završen”, objašnjava Felgenhauer. „I kapaciteti Rusa su već preopterećeni. Nismo više u Sovjetskom Savezu.“ Analitičar dodaje i da se intervencija u Libiji ne uklapa u ruske strateške ciljeve. „Glavni pokretač ruske spoljne i vojne politike je anti-amerikanizam. To funkcioniše u Siriji i Venecueli. Ali u Libiji uopšte nije jasno koga Amerikanci podržavaju.“

Ni Matuzov ne vjeruje da će Libija biti nova Sirija za Rusiju. Dvije vojne baze koje je Rusija postavila u Siriji, dovoljne su za ostvarivanje ciljeva na Bliskom istoku. Još jednu, smatra Matuzov, Moskva sebi ne može da priušti. I konačno, velikom vojnom ofanzivom kao što je bila u Siriji, Rusija bi se samo uvukla u nevolje. „Libija je poput živog pijeska. Svako ko u nju kroči, tone.“

dw.com


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Da li je Libija nova ruska Sirija?

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles