Velika ljubav prema cvijeću bila je jedan od razloga zbog kojih je Dragana Tabašević iz naselja Purića Potok u Prijepolju, sa svojom porodicom počela da se bavi proizvodnjom cvijeća. Ovim poslom počeli su da se bave prije osam godina, a danas nekoliko desetina različitih cvijetnih vrsta uzgajaju u pet savremeno opremljenih plastenika.
Godinama je Dragana Tabašević prelazila više stotina kilometara kako bi došla do željenog cvijeća kojim je oplemenjivala svoje dvorište i balkon. Veliko interesovanje, a slabu ponudu uspela je da pretvori u unosan posao.
Ja sam iz Prijepolja odlazila u Užice, u Uziće i kupovala cveće, a danas kod mene dolaze Pribojci, Prijepoljci, Pljevaljci, počeli su i vikendaši sa Žabljaka da dolaze, čak i Podgoričani…Tako da u suštini sve se to prodaje kući uglavnom i nemamo problem sa tržištem. Ulaganja jesu velika. Svake godine se nešto novo pojavljuje na tržištu, neka nova biljka jer ljudi uvek traže nešto novo, a povećava se i potražnja za osnovnim biljkama. Najtraženije vrste su dubeće muškatle ili sardoni kako ih kod nas zovu i krušćići ili mini begonije, i uz njih naravno surfinije – kaže Dragana Tabašević.
U ponudi je i zimzeleno drveće, pružaju usluge uređenja dvorišta, kao i sadnje cveća na licu mesta. Ljudi sve više sade biljke i uređuju dvorišta tako da se Dragana sa svojom porodicom trudi da odgovori svim zahtevima kupaca.
Mi smo krenuli sa jednim primitivnim plastenikom pre osam godina, da vidimo kako to ide. Onda smo videli da to može, ali nismo imali nigde u blizini rasadnike ili cvećare da bi nešto naučili, ali smo se trudili. Godina za godinom i naučili smo sve. U tri plastenika imamo razvedeno grejanje, sistem kap po kap, tako da smo posao dosta usavršili. Trudimo se da nam plastenici budu čisti, sređeni, da su nam biljke zdrave – priča Dragana i ističe da je to porodični biznis u koji su uključeni i unučići, koji već znaju neke biljke i pomažu koliko mogu.
Proizvodnjom cveća, Dragana je počela da se bavi nakon što je ostala bez posla. 25 godina radila je u ugostiteljstvu,više nego uspešno pravi torte i kolače… Uvek se trudila da nađe sebi posao jer joj je veoma bitna ekonomska nezavisnost.
Mislim da u ovom gradu svako sebi može da obezbedi da ne zavisi od drugih ili da kaže ne radim pa nemam čime da se bavim. Najbitnije je da imaš želju i volju da nešto radiš. Ima toga dosta što može da se radi, a što treba ovom gradu – zaključuje Dragana.
Draganina želja je da zadrži postojeći kvalitet svih biljnih vrsta u svom rasadniku, kao i da u skladu sa zahtevima tržišta uvodi nove vrste.
