Prijepolje – Sutra će biti četiri decenije od kada je kroz Prijepolje prošao “plavi voz”. Tog maja, hiljade Prijepoljaca po kiši koja je lila, čekalo je satima kako bi bili što bliže pruzi kad u 19 sati zastane na trenutak voz sa predsednikom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipom Brozom Titom, njegovom suprugom Jovankom i političkom elitom zemlje koja je bila na istorijskoj vožnji prugom Beograd-Bar, koja će dva dana kasnije biti i zvanično puštena u saobraćaj.
Videvši te ljude na kiši, predsjednik države je, van protokola, sišao iz voza i noćio u Prijepolju, baš u tom neznatnom gradiću u kome je 1959.godine obećao Prijepoljcima koji su njegov auto zasipali cvijećem da će dočekati prugu koja će značiti novi život.
Ideja s kraja 19.veka
Ideja o izgradnji pruge koja će Beograd povezati sa morem nastala je još osamdesetih godina 19.veka. Bila je to varijanta koju je zagovarala moćna Austrougarska kako bi Srbiju, preko Višegrada povezala sa lukom u Gružu. Bilo još ideja. Na Međunarodnoj konferenciji u Parizu 1909.godine zaključeno je da bi London preko Pariza, Rima, Barija, Niša, Bukurešta i Kijeva mogao biti povezan sa Moskvom. Nastaće potom mnogi elaborati i doktorati na temu trasiranja pruge.
Ipak, 1940.godine ozvaničena je trasa od Beograda do Tivta, dužine 550 kilometara. Onda rat. I nestade sna o pruzi. Posle Drugog svetskog rata, 20. jula 1951. godine, Privredni savet Vlade FNRJ odobrio je sadašnji pravac pruge Beograd – Bar, pa su naredne godine počeli radovi na deonicama Resnik – Valjevo i Titograd – Bar, a 1955. godine i na deonici Priboj – Prijepolje. I u Društvenom planu za period 1961 – 1965. godine bilo je predviđeno da se pruga “u periodu posle 1965. godine završi u najkraćem roku”. Bio je to najveći graditeljski poduhvat u Evropi.
Limska dolina je sto godina sanjala prugu. Istina, dole niz Lim se znalo o vozovima. Izgradnja istočno bosanska železnica počela je 1885.godine, do 1911.došla je do Uvca, a 1927, pruga je produžena do Priboja. I to je bio jedini “tračak” pruge na ovim prostorima. A 1825. izgrađena je prva pruga na svetu na sevjeru Engleske u dužini od 19 kilometra. Srbija je redovni železnički saobraćaj dobila 1884.godine. Tada je izgrađena pruga Beograd-Niš.
Prije pola veka sporo je odmicala pruga kroz limsku dolinu ka moru, opirao se nedruželjubivo sivi krš. Najviše muke graditeljima je zadao tunel “Mili” kraj Brodareva. Bio je to monumentalni i poslednji izgradjeni objekat na pruzi, zauvek urezan u srce masivne kamene litice. Više od 27 odsto pruge prolazi kroz tunele i ide preko vijadukta i mostova. Pruga koja ima 254 tunela, u dužni od 115 km i 234 mosta, dugačka je 476 kilometara, od čega je 301 kilometar u Srbiji. Most iznad Male reke na 200 metara iznad ponora najviši je u Evropi.
Šta je značila pruga pre 40 godina?! Bila je to velika priča, moćna, suštinska, životna, epohalna. Prevozilo se million putnika godišnje i na hiljade tona robe. Prijepolje je postalo deo te velike priče, ponoseći se železničkom stanicom koju su novinari proglasili najlepšom na celoj trasi.
Mladi akcijaši
Na planini Jabuka, između Prijepolja i Pljevalja, 1971. podignuto je naselje za mlade akcijaše. Proći će kroz taj jedinstveni omladinski kamp 14.000 mladih ljudi iz zemlje, ali i iz cijelog sveta. Volela se i poštovala Juga, bila je to misija, bila je to ideja, bio je to izazov za mlade ljude. Ta pruga zauzimala je 49 teritorije Jugoslavije na kojoj je živjelo 10 miliona ljudi. Mladost je preplavila limsku dolinu, gradili su prugu, a pruga je gradila njih i nas. Tako se govorilo tada. U leto 1975.godine stigla četa od 40 udarnika veterana.
To su bili oni isti akcijaši, ona mladost što je dobrovoljnim radom gradila prve pruge buduće srećne zemlje Jugoslavije: Brčko-Banovići, Šamac-Sarajevo, mladost što je izgradila celi Novi Beograd i auto put Beograd-Zagreb, ali išla da sadi šume, da bere kukuruz, kroti rijeke, iskopava ugalj. Bilo je to čudno vreme, a zvalo se vreme ideala. Teško objašnjivo sadašnjim ili onima koji lako mijenjaju sjećanja, a još lakše potiskuju i zaborave čak i na sebe same iz tih vremena.
Uvijek sam mislila da braća Limjer nisu slučajno odabrali da na prvoj filmskoj projekciji ikada održanoj prikažu upravo ulazak voza u stanicu! Otelotvorenje imaginacije. Što se onda ova varoš Prijepolje ne bi sva pod kišobran podvukla tog 28. maja 1976. godine kad joj je stigao “plavi san” i to posle 120 godina sanjanja?!
A onda su godine odlazile vagonima tom prugom. Vrijeme je donijelo devedesete, donijelo lica krmeljava, nervozna, lica staničnih noćobdija koji satima čekaju svoj voz koji stiže nevoljno na zapuštene perone, vukući se tromo zarđalim šinama, između kojih trule pragovi što se od stida bezuspešno skrivaju iza izraslog korova. Te travke podsjećaju da na kolosecima nema više vozova.
Tamo negdje vozovi jure i dalje sve brže približavajući svet u kome vozovi svakodnevice ne kasne. Nas su ponizili smiještajući nas u deklarisane, prljave vagone, bez voznog reda, uništavajući najveći graditeljski poduhvat u Evropi. Bili su to vozovi za dvije bitange ( samo u našem filmu nema šarma Li Marvina).
Da li je zato 40 godina pruge možda i priča o nađenom, pa ponovo izgubljenom vremenu za sve ovo ovdje ?
(Danas)
Interesanta Priča o 28.05.1976 zašto je Josip Broz Tito izabrao dan Multiplesklerose da dodje ili prodje Kroz Sandzak ? U ovom slučaju Prijepolje , dali je to Slučajno ? Dali je Josip Broz Tito posetivši Prijepolje 28.05.1976 godine zeleo da i Tu u Prijepolju donese neku negativnu energiju pa da i taj grad Sam sebe razjeda u mozak kao što to radi organzam kada čovek boluje Multiplesklerose, Jer je Sjenicu već bio kaznio na 50 godina nerazvijanja od 1945 so 1995 . Ko i zašto je trazeno od Josipa da se tako ponaša prema tom delu ” Jugoslavije ” Ja se nadam da će se u Sandzaku pojaviti jedan novi savremeni ” Zulkarnejn ” koji će zaštiti one koji su tlačeni i koji će traziti velike komade gvozdja za nove pruge i nove Fabrike a što se tiče Josipa to je prošlost .Iako mislim da je Text Fantastičan mislim da ipak ” Li Marvin ” ima sa svim tim zbivanjima u Prijepolju koliko i ” Josip Beoz Tito” jedna Voštana figura izmedju Istoka i Zapada, Poslušna koliko jednim toliko i drugim. Grad na Limu ( Prijepolje) kao i druge Sandzačke gradove čeka svetlija budućnost jer ” Zulkarnejn ” samo što nije stigao ili se pojavio. Sve najbolje za Prijepolju zelim i svim stanovnicima Sandzaka