Gost emisije “Posle ručka” na Happy TV bio je potpredsjednik Narodne skupštine R. Srbije i predsjednik SPP-a Usame Zukorlić. Govorilo se na niz aktuelnih tema, od njegove posjete zemljotresom pogođenog dijela Turske do nekih socijalnih problema i poremećaja u društvu. Kada je u pitanju ekonomska situacija, Zukorlić ističe da je Sandžak jedan od najzapostavljenijih i najsiromašnijih dijelova na Balkanu.
– -Ukazala mi se prilika da odem. Nije svako ni imao prilike da ode tamo na jednostavan način. Dobio sam poziv od prijatelja iz Turske. Zvali su me šesti dan od zemljotresa. Nije svako imao hrabrosti da ode. Išao je stric sa mnom. Dva dana sam bio na tom području i jednu noć. Osjetio sam zemljotrese. Spavali smo u metalnim kontejnerima, bilo je bezbjedno. To je nešto što se ne viđa za života. Rekli su mu da posljednjih 500 godina se nije dogodilo. Jedan grad je zbrisan sa zemlje, grad Antaki, historijski grad. To što sam video je jedna pouka. Htio sam da pokažem ljudima šta sam video. Snimao sam kao novinar iako sam političar. Ovako nešto može svakom da se desi. Posebno sam zabrinut za Novi Pazar. Ne znam kako je u drugim gradovima u Srbiji. Nismo bezbjedni. Trebalo bi povesti računa, u pitanju su ljudski životi. Imao sam prilike da gledam porodice koji osluškuju jedni druge.
Velika katastrofa koja je zadesila Tursku produbila je i socijalne razlike. A, kada je reč o Sandžaku, Zukorlić kaže:
– Što se tiče Sandžaka, kao historijske regije u Srbiji – to je jedan od najsiromašnijih dijelova na Balkanu. Ne znam koji je dio Balkana siromašniji od te regje. Tamo je idalje prosječna plata 280-300 eura. Tamo je idalje samo 15-30% ljudi prijavljeno, dok ostali rade “na crno”. To je jedan zapostavljeni dio R. Srbije. U svakom slučaju – nije to kraj u kojem je drastična razlika između bogatih i siromašnih. To je kraj koji, pored svog siromaštva, najhumaniji kraj. Evo navešću vam samo jedan primjer – moj otac rahmetli je sa čela Islamske zajednice osnova sedam Vakufskih, javnih kuhinja, gdje u nekom trenutku i do 6000 ljudi svakog dana uzimalo obrok i nosilo kući. Dakle, svako u Novom Pazaru, Sjenici, Prijepolju ako je gladan ode u Vakufsku kuhinju, uzme hranu i za sebe i za svoju porodicu, potpuno besplatno, uvijek topli obrok, hljeb, hranu koju može da jede svako, nije to sada neka hrana zadnje klase. Zašto je to tako? Pa zato što smo se vodili jednom izrekom iz islamske tradicije koja kaže da ne čovjek ne može biti dobar vjernik ako zanoći sit, a njegov komšija gladan”, kazao je Usame Zukorlić.
Ropstvo još uvijek postoji u društvu, ističe Usame Zukorlić. Samo je kroz godije promijenilo svoju formu.
– Ropstvo kao koncept, robovlasnički sistem – ono još uvijek postoji. Možda ne u onoj klasičnoj, najbrutalnijoj formi, ali još uvijek je tu. Trgovina bijelim robljem, to još uvijek imate. Klasični primjer. Šta je narkomanija, narkodilerski biznis? Šta je to nego porobljavanje ljudi da bi ih eksploatisali, njihovo zdravlje, finansije, da bi se neko tamo bogatio. Na milione je političkih zatvorenika u svijetu. U zatvoru su samo zbog različitog mišljenja. Najviše je ljudi u kreditnom ropstvu. Ono vam je produkt kapitalističkog sistema. Postavlja se pitanje zašto to postoji? Zato što čovjek koji dođe do bogatstva nema kočnicu. Kako neki biznismen ili neki administrativac koji sjedi sam u kancelariji i duži finansije, recimo, kako on može sebi da kaže “stop”? On može sve to tamo zakrpiti, napraviti i ispeglati. Šta njega može zaustaviti da ne ukrade? Samo strah od više sile. Ako ima to u sebi, u svom srcu, ako ima neku vrstu podsvijesti – to može da ga zaustavi. Zato je vrlo važno imati tu vrstu duhovnosti. Postavlja se pitanje šta je lijek za sve ovo? Pa dajte ljudi da se okrenemo dobroti, kazao je Zukorlić.
Pored Zukorlića, gosti emisije bili su još i Saša Borojević – analitičar, prof. dr. Hatidže Beriša sa Vojne akademije iz Beograda, te dr. Mina Zirojević sa Instituta za uporedno pravo.
(SANA)
