Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost u Vladi Srbije Usame Zukorlić u opširnom intervjuu za Stav ponudio je direktan, ali politički pažljivo izbalansiran pogled na najosjetljivija pitanja regiona – od genocida u Srebrenici do odnosa Beograda prema Bosni i Hercegovini.
Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost u Vladi Srbije Usame Zukorlić u opširnom intervjuu za Stav koji objavljujemo iz dva dijela, ponudio je direktan, ali politički pažljivo izbalansiran pogled na najosjetljivija pitanja regiona – od genocida u Srebrenici do odnosa Beograda prema Bosni i Hercegovini.
Bez zadrške je poručio da bezuvjetno prihvata presude Haškog tribunala i jasno govori o genocidu u Srebrenici, naglašavajući da Bošnjaci u Srbiji kontinuirano pokreću inicijative, iako često bez realne šanse da budu usvojene. Ipak, jednako otvoreno priznaje i granice tog djelovanja unutar sistema u kojem djeluje, braneći stav da je “bolje biti unutra nego vani”, čak i kada postoje duboka politička neslaganja.
Usame Zukorlić na dženazi u Prijedoru 2025. godine (Foto:Miloš Perić)
Posebno je bio direktan kada je riječ o Miloradu Dodiku, kojeg je označio kao ključnog destabilizatora Balkana, tvrdeći da njegova politika služi prvenstveno ličnim interesima, a ne građanima koje nominalno predstavlja. Istovremeno, upozorava da secesionističke avanture nemaju realnu podršku i da bi predstavljale opasan put za cijeli region.
No, kritike nije zadržao samo na toj adresi. Zukorlić je otvoreno prozvao i Denisa Bećirovića, zamjerajući mu ignorisanje Sandžaka i izostanak komunikacije s Bošnjacima u Srbiji, što vidi kao dokaz nedovoljne političke širine i odgovornosti prema narodu izvan granica Bosne i Hercegovine.
Između redova, intervju otkriva suštinsku kontradikciju njegove pozicije: političar iz Srbije koji jasno priznaje istine o prošlosti, ali ostaje dio sistema koji te iste istine izbjegava. Upravo u toj napetosti između principa i pragmatizma Zukorlić gradi svoj politički profil – kao most koji još uvijek stoji na dvije obale koje se ne približavaju dovoljno brzo.
U jednom od intervjua ste kazali da sve “dok ne budu autobusi iz Srbije dolazili u Srebrenicu, radi pouke, mi nismo naučili lekcije”. Dolazili ste u Memorijalni centar Potočari i stoga i sasvim logično i konkretno pitanje – da li ste ikada predložili inicijativu ili rezoluciju Skupštini ili Vladi Srbije koji se odnosi na genocid u Srebrenici? I ukoliko bi neko drugi to predložio da li biste podržali?
– Ja moram priznati da me ovakva pitanja uvijek zateknu, jer imam osjećaj kao da se dovodi u sumnju iskrenost borbe Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji za istinu o genocidu. Razumijem da se tu referišete na jednu priču koju je prije nekoliko mjeseci spinovala moja politička konkurencija da, navodno, nisam u Skupštini glasao za rezoluciju o Srebrenici. Da još jednom pojasnim, ministri u Vladi Srbije ne glasaju u Skupštini. U Skupštini glasaju poslanici. Štaviše, 14. jula 2023. godine Bošnjačko nacionalno vijeće predvođeno našom strankom je jednoglasno izglasalo prijedlog Rezolucije o genocidu o Srebrenici i uputilo Skupštini Republike Srbije. Dakle, mi smo već imali u prošlosti imali inicijative koje se odnose na genocid u Srebrenici.
Drugi aspekt jeste koliko su zapravo učinkovite inicijative rezolucija, pogotovo one za koje a priori znamo da će biti odbačene. Ja imam utisak da često stranke koje je predlažu sve to rade da steknu neke političke bodove. Na taj način ne podržavaju istinu, već sebe. To, po meni, nije ispravan put. Primjera radi, dok sam bio u Skupštini narodni poslanik, dešavalo mi se da jedini glasam za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, dok predlagači ne budu prisutni u sali. No, neupitno je da svi mi predstavnici Bošnjaka u Srbiji, bez obzira iz koje stranke dolazili, imamo isti stav o genocidu i zastupamo ga svakom mogućnom prilikom.
Zukorlić: Ima pitanja oko kojih se još dugo neće složit Srbija i BiH (Foto: Bojan Babin)
Poručujete da je “BiH matica svih Bošnjaka, a Sarajevo vjerski i etnički centar.” Odnosi li se to, osim emotivno i na politiku, odnosno da li ste kao ministar u Vladi Srbije bliži političkim stavovima Bošnjaka u Bosni i Hercegovini ili ipak politici Beograda?
– Ja sam ministar u Vladi Srbije i predstavnik Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji, dakle ja u Vladi Srbije reprezentujem prvenstveno Bošnjake. U toj mjeri u kojoj se politički stavovi građana Bosne i Hercegovine i Sandžaka poklapaju, u toj mjeri se u mom političkom opredeljenju mogu pronaći i Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine.
Dakle, ja se u Vladi Srbije borim za bolji položaj Bošnjaka i ekonomije Sandžaka, za ravnopravnost, nove projekte, borim se za razvoj kvalitetnih regionalnih odnosa. U tom smislu, ne realizujem “politiku Beograda” kako ste rekli, već politiku koju zastupamo ja i moja stranka. Nama niko osim građana ne diktira poteze. Ja se ne bojim zakačiti s kolegama iz Vlade zarad nekih rješenja koja su važne za naš narod. Ali opet, moja stranka učestvuje na izborima u Srbiji, glasaju za nju vlasnici ličnih karata Srbije i neozbiljno je očekivati od nas da u institucijama zastupamo ekskluzivno interese neke druge države, koliko god nam bila draga.
Kada smo kod politike Beograda, možete li nam pojasniti, da li Srbija vodi dvostruku politiku prema BiH – jednu za međunarodnu javnost, drugu za unutrašnju upotrebu? Gdje Vi lično stojite u toj politici?
– Činjenica je da su odnosi BiH i Srbije jako opterećeni i pitanjima iz prošlosti i pitanjima iz sadašnjosti. I da ima pitanja oko kojih se još dugo neće složiti. U tom smislu, mislim da predstavnici većinskog naroda u Srbiji su veoma jasni i da tu s njihove strane nema nekih kalkulacija. A nema kalkulacija ni iz moje strane.
Tvrdite da želite biti most između Bošnjaka i vlasti u Srbiji. Šta je to što su Vaši argumenti da Vam Bošnjaci iz BiH zaista vjeruju, a Vi političku karijeru gradite unutar sistema Aleksandra Vučića koji negira genocid u Srebrenici i agresiju Srbije na BiH?
– Za početak, Bošnjaci u BiH treba da gledaju moje stavove a ne stavove drugih političara iz Srbije, i da mi po tim stavovima sude. Ja sam ministar u Vladi Srbije a istovremeno osoba koja otvoreno govori o genocidu, redovno posjećuje Srebrenicu, ne samo 11. jula, i zaista iskreno zastupam interese svog naroda. Iz te iskrenosti crpim svoj kredibilitet.
Poredite samo situaciju u vlasti Srbije sa vlastima RS-a, gdje da nema mog prijatelja Ćamila Durakovića, glas Bošnjaka se maltene ne bi čuo. Mislim da se na tom primjeru vidi da je bolje imati jednog predstavnika u Vladi nego da ga nemate uopće. Bolje da jedan ministar iz Vlade Srbije ode na iftar s Majkama Srebrenice, nego da ne dođe niko. Zato zaista smatram da me Bošnjaci, uključujući i one iz BiH, mogu gledati kao svoj adut i svoj glas.
Može li neko ko prima plaću iz budžeta Srbije zaista biti nezavisan u pitanjima gdje su interesi Srbije i BiH u sukobu? Može li zaista političar biti “neutralni posrednik” ako je dio vlasti jedne strane?
– Ako zaista mislite da se mene može kupiti za plaću, onda vjerujte mi da se varate. Opet se vraćamo na to što sam već rekao: sudite mi prema mojim stavovima i djelima, a ne prema tome ko mi isplaćuje plaću. Mi u Vladi Srbije nismo žrtve nikakvog uvjetovanja: “Eto ti mjesto ministra a zauzvrat se odrekni stava o genocidu”. To zaista ne ide tako, barem ne u mom slučaju. Ja sam u Vladu ušao s jasnim stavovima, najavio sam odmah na početku mandata da ću nastaviti da ih zastupam i to i radim. I mislim da me to najbolje preporučuje na tu ulogu, kako ste rekli, “neutralnog posrednika”.
Da li bez rezerve prihvatate presude međunarodnih sudova o genocidu u Srebrenici i da je Slobodan Milošević sa tadašnjim političkim i vojnim rukovodstvom učestvovao u UZP-u, a što je presudio Tribunal u Hagu? Ako je Vaš odgovor “da”, zašto onda ostajete dio političkog sistema koji izbjegava javno priznanje?
– Opet jedno od tih pitanja koje me malo zateknu i koje mislim da dokazuju koliki jaz postoji još uvijek između Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji i Bošnjaka u BiH. Da budem direktan: naravno da bezuvjetno prihvatam odluke Haškog tribunala. No, sad zamislimo situaciju da Bošnjaci u Srbiji krenu da bojkotuju institucije jer Vlada Srbije ima drugačiji stav. Bi li Vlada Srbije promenila svoj stav? Ne bi. Bi li Bošnjacima bilo bolje? Ne bi, čak štaviše, bilo bi im gore jer ne bi imao ko da zastupa njihove interese. I do čega bi to dovelo? Vjerovatno do infrastrukturnog zastoja, smanjenja investicija, broja radnih mjesta, a u konačnici i do većeg iseljenja Bošnjaka u inostranstvo u potrazi za poslom. Jesmo li mi spremni da dodatno ugrozimo opstanak Bošnjaka u Sandžaku? Nismo. Zato i trebamo biti dio sistema, trebamo da imamo mogućnost da utječemo na odluke koje se donose u Beogradu, čak i ako se mimoilazimo oko nekih pitanja.
Zukorlić: Dug je put do pomirenja, ali ne trebamo odustati (Foto: Bojan Babin)
Smatrate li da je pomirenje moguće bez jasnog i nedvosmislenog priznanja genocida i agresije od strane Srbije koja je utočište ratnim zločincima iz BiH? Kako do pomirenja ako osuđeni zločinac Novak Đukić slobodno živi, ali i mnogi drugi, pod zaštitom Beograda?
– Mislim da je put do pomirenja dug i mi smo, nažalost, tek na njegovom početku. I sve te stvari koje pominjete predstavljaju ogroman teret. No, to ne znači da trebamo od ovog puta odustati.
Kakav je Vaš stav o nametnutim, a potom skinutim američkim sankcijama Miloradu Dodiku i generalno kako gledate na secesionističku politiku koju provodi u BiH?
– Ja mislim da Beograd tu secesionističku politiku ne gleda baš blagonaklono. A šta se tiče cijele ove historije oko sankcija, mislim da je ovo još jedan u nizu dokaza da Milorada Dodika zanima samo Milorad Dodik, a ne nikakav entitet RS-a niti njihovi građani. On je ukidanje sankcija, kako sam shvatio, skupo platio iz budžeta, dakle novcem građana, i skinuo sa sebe taj teret. Šta su zauzvrat dobili građani? Na ovo pitanje nek vam oni odgovore, no ja mislim da niti im se povećao standard života niti im je, naprimjer, procvjetalo zdravstvo.
(Sutra čitajte: Zašto Srbija još nije spremna priznati genocid, kako vidi ulogu Milorada Dodika u destabilizaciji regiona i zašto otvoreno kritikuje Denisa Bećirovića. O dolasku predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdogana u Novi Pazar, šta misli o Aliji Izetbegoviću)
Izvor: Stav
