Zločini crnogorske vojske (1912.) i Dražinih četnika (1943) u selu Korita kod Bijelog Polja u južnom Sandžaku

3
2811

 

Piše: Dr. Harun Crnovršanin

 

Jedan od najvećih zločina u Prvom balkanskom ratu (1912.) počinila je crnogorska vojska na prostorima sandžačkih mjesta- Plava i Gusinja (1913.). Crnogorski vojnici Donjovasojevičke brigade pod komandom zloglasnog Avra Cemovića, su tokom februara i marta 1913. godine, u ovim mjestima streljali 800 najuglednijih Bošnjaka i Albanaca i 12.000 muslimana nasilno pokrstili!

Ovdje ćemo, zbog hronološkog reda, prvo opisati zločine crnogorske vojske u selima Gornje Pešteri i Bihora.

Tada je crnogorske odrede predvodio Pavle Vujisić. Prema naređenju vrhovnog komandanta vojvode Janka Vukotića dvije kolone njegove vojske trebale su da krenu u pravcu Sjenice na Pešteri i tamo se spoje sa srpskom vojskom. Jednu kolonu je predvodio pomenuti Vujisić a drugu Grujica Grdinić. Oni su iz Bijelog Polja (Akove), preko gornjopešterskih sela došli do pred samu Sjenicu za koju su se vodile sporadične borbe. Naime, turska vojska je napustila Sjenicu bez većeg otpora ostavljajući civilno stanovništvo na milost i nemilost neprijateljskoj vojsci. Varoš je zauzeta 12. oktobra 1912. godine i tamo su se sastale dvije pravoslavne vojske, prvi put nakon Karađorđevog dolaska 1809. godine.

Crnogorska vojska je, zbog ultimatuma koji je dobila od srpske vojske da se mora povući sa Pešteri, već sutradan morala da se vrati nazad u Bijelo Polje. Put ih je vodio preko pešterskih sela u kojima je živjelo većinsko muslimansko stanovništvo. Prolazeći kroz ova sela neprijateljska vojska je počinila brojne zločine protiv civilnog stanovništva.  U svemu tome prednjačio je poručnik Boško Bošković koga će kasnije (1924), iz zasjede, ubiti njegovi Crnogorci nedaleko od Šahovića i za to optužiti muslimanske komite i Jusufa Mehonjića.

Vujisić i Bošković su se sa svojim odeljenjem uputili u pravcu sela: Zaboj-Crvene Lokve-Doliće. Namjeravali su da u navedenim selima razoružaju muslimansko stanovništvo i da se nakon toga, sa njim surovo obračunaju. Plan im je bio da poslije nastave dalje ka Donjem Kolašinu i da pohvataju pobunjenike koje je predvodio Orle Kalić, sin čuvenog Fejzage Kalića. Kakve je zločine počinio Boško Bošković u selima:Crvena Lokva, Doliće, Ugao, Boroštica, Tuzinje, Rasno najbolje je opisao rahmetli Hakija Avdić u svojoj knjizi „Položaj Muslimana u Sandžaku“ izdate 1991. godine.

Kada se čulo šta radi crnogorska razularena vojska po pešterskim selima intervenisao je komandant srpske vojske koji se tada nalazio u selu Buđevu na Pešteri. „On im je poručio da će stupiti u odbranu muslimanskog življa ukoliko se odmah ne povuku sa teritorije koju je zaposjela srpska vojska“. Bilans nastradalih bošnjačkih civila bio je tragičan. Istovremeno je opljačkan i veliki broj krupne i sitne stoke a sve bošnjačke kuće su bile zapaljene. U selu Doliće oduzeto je 1.000 pušaka i na brutalan način pobijeno 20 Bošnjaka, u selu Ugao ubijeno je 6 Ugljana i džamiju zapalili a seoskog imama mula Omera Čelju streljali i bajonetom priklali, ali je on, Allahovom voljom, ostao živ i kasnije odselio u Tursku gdje je i umro.  Hajrudinu Čeliću, najbogatijem čovjeku, opljačkali su 700 ovaca, ovnova i jagnjadi i 60 grla goveda i otjerali za Bijelo Polje. U Tuzinju su ubili 10 ljudi a u prolasku kroz selo Rasno, jednog Rašljanina, dok su se ostali razbježali i sakrili na vrijeme.

Dvojica zločinaca -Vujisić i Bošković su, zajedno sa svojim razbojnicima, nakon tri dana,  napustili navedena sela i krenuli ka Bijelom Polju (Akovi). Put je vodio preko sela: Crvsko, Korita, Boljare, Osmanbegovo selo (Ličine)-strateški važnih sela koja povezuju Pešter i Bihor.

   U Crvsko su ubili jednog Kurtagića sa tri sina, nastavlajući ka Koritima Tamo su počinili neviđeni masakar, ubivši 58 muškaraca i dvije žene. Zapalili su i seosku džamiju podignutu polovinom 19. vijeka. U Kraljevini Jugoslaviji ova džamija će biti 1934. obnovljena, da bi je četnici Draže Mihailovića na Badnji dan, 06. januara 1943. godine ponovo zapalili. U Titovoj Jugoslaviji vrijedni mještani sela Korita, na istom mjestu, 1967. godine podižu džamiju od tvrdog materijala a munaru od cigle.

    U Osmanbegovom selu, gdje su živjeli Ličine ubili su 18 osoba. Zločine nad Koričanima izvršilo je odeljenje Pavla Vujisića. Među ubijenim mještanima Korita bila su i četiri brata hodže Ibrahima (Ličine) Mekića koji će na opštinskim izborima iz 1933. godine biti izabran za predsjednika Koritske opštine i tu funkciju obavljati sve do kraja Drugog svjetskog rata kada ga, potpuno nevinog, ubija zločinačka partizanska ruka.

Krvnici se nisu zasitili ubijanja nedužnih civila već su pošli ka selu Šipovice da uhvate i ubiju Šabana Sijarića, amidžu čuvenog sandžačkog književnika Ćamila Sijarića. Međutim, on se bio sakrio kod pobratima Lazovića u selo Korita. Nakon tri mjeseca sakrivanja krenuo je, sa još dva Sijarića ka svojoj kući. Svi trojica su ubijeni iz zasjede od crnogorske ruke.

Krvavi put Vujisićevog odeljenje se, nakon što su prenoćili u selu Ivanje, završio dolaskom u Bijelo Polje 28. oktobra 1912. godine.

Uspostava crnogorske vlasti u osvojenom dijelu Sandžaka (1912.)

 

U ovom tekstu stavljen je poseban akcenat na selo Korita i stradanje njegovih mještana u Prvom balkanskom ratu, u oktobru 1912.g. i tokom četničke ofanzive za pravoslavni Božić 1943. godine. Naveli smo da je 1912. godine od crnogorske ruke, na brutalan način ubijeno 60 bošnjačkih civila. Nažalost, u ovom PRVOM stradanju iz 1912., osim par imena, ne postoji spisak ubijenih Bošnjaka, kao što je slučaj sa ubijenima u drugom pokolju koji se desio uoči pravoslavnog Božića 1943. godine..

   Tek u DRUGOM stradanju, koje se desilo na Badnji dan 1943., zahvaljujući istraživanju Save Joksimovića, Hakije Avdića, Raifa Hajdarpašića, Murata Mahmutovića, Zumbera Muratovića, Ragipa Sijarića a posebno Fehima Džogovića došlo se do, za sada, najpotpunijeg spiska sa imenima ubijenih Bošnjaka u selu Korita i njegovim zaseocima.

   Do prije dvije godine se mislilo da je broj ubijenih u Koritima tokom četničke ofanzive u januaru 1943. Iznosio 60. Međutim, sa objavljivanjem knjige: „Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941-1945- Bjelopoljski srez“, autora Fehima Džogovića utvrđeno je da je u Koritima ubijeno 90 Bošnjaka-muslimana, ne računajući one koji su  promrzli i umrli od bolesti bježeći od četnika po nezapamćeno hladnoj zimi.

  Imena onih koji su ubijeni u zimu, na Badnji dan, 06. januara 1943.,  biće objavljena u ovom tekstu.

„Nakon što je izvršeno osvajanje dijela Sandžaka od strane Crne Gore došlo je do formiranja općina. Tada su formirane općine u svim većim mjestima Sandžaka, koji su pripali Crnoj Gori. Samo na prostoru Bihora (Bijelo Polje i Petnjica), formirane su sljedeće općine i to: Rasovska općina sa sjedištem u Rasovu, Zatonska općina- sa sjedištem u Zatonu, Lozanska općina- sa sjedištem u selu Lozna, Koritska općina-sjedište u Koritima i Petnjička općina-sjedište u Petnjici.“ (Iz knjige „Sandžak 1912.-1929.“, autora Raifa Hajdarpašića, Sarajevo, 2003.)

U svim navedenim opštinama, gdje su Bošnjaci-muslimani činili većinu, za predsjednika su postavljeni Crnogorci. Tako je u Rasovskoj opštini postavljen Milutin Marović, za Zatonsku opštinu-Vuk Redžić, za Lozansku-Teofil Rađenović, za Koritsku Janko Krgušić, za Petnjičku – Novo Sajičić.

U sastav Koritske opštine ulazila su ova sela: Crvsko, Negobratina, Dupljaci, Gornja Korita, Čampari, Đalovići, Osmanbegovo selo/mahala, Pećar selo, Goduša, Vrsajke, Sipanje, Šipovice, Žilići i Dobrodole.

Naveli smo da je na mjesto predsjednika postavljen Crnogorac Janko Krgušić, za sekretara Nikola Ivanović, dok su odbornici bili: Osman-aga Sijarić, Simo Lazović i Mićo Novčić, a zamjenici odbornika su: Salih Dervišević, Martin Jelić i Redžo Hodžić.“ (Dio teksta preuzet iz prethodno navedene knjige).

Slična situacija se nastavila u Kraljevini Jugoslaviji stvorenoj krajem 1918. godine. U 8 od ukupno 11 formiranih opština tog dijela Sandžaka, gdje su Bošnjaci činili većinu, na vlast su ponovo došli Crnogorci.

Na opštinskim izborima iz 1933. godine Bošnjaci su došli na vlast samo u 3 opštine i to: u Koritima- za predsjednika izabran hodža Ibrahim Ličina, u Zatonu- za predsjednika izabran Hasan Hajdarpašić i u Lozni –izabran Jusuf-beg Ćorović.

Nakon pet godina (1938) ponovo se održavaju opštinski izbori na kojima Bošnjaci dobijaju vlast u „samo“ dvije opštine Bjelopoljskog sreza i to: u Koritskoj –hodža Ibrahim Ličina i u Lozanskoj opštini-Jusuf-beg Ćorović.

 

SPISAK

OD 90 UBIJENIH BOŠNJAČKIH CIVILA IZ OPŠTINE KORITA, SREZ  BIJELO POLJE, U ČETNIČKOM POKOLJU NA BADNJI DAN – 06. 01. 1943.

Četničke jedinice koje su krajem 1942. godine mobilisane u Crnoj Gori, dobile su početkom januara 1943.  naređenje od glavnokomandujućeg Draže Mihailovića da teritorije Bjelopoljskog, Sjeničkog, Pljevaljskog, Pribojskog, Čajničkog i Fočanskog sreza očiste od Bošnjaka. Kako četnici nisu imali dovoljno snage za frontalni obračun i sveobuhvatni napad na ovaj cijeli predviđeni prostor, riješili su da se najprije obračunaju sa Bošnjacima Bjelopoljskog sreza.

U napad je pošlo 3.000 četnika. Plan je bio da srbijanski četnici predvođeni Vojislavom Lukačevićem, opkole ovaj srez sa sjeverne strane, iz pravca Pešteri, a da crnogorski četnici, predvođeni Pavlom Đurišićem, napadnu sa južne strane, iz pravca Bijelog Polja.

„Srbijanski četnici su svoju akciju, iz pravca Pešteri, započeli pred zoru, na Badnji dan- 06. januara 1943. godine. Upali su u selo Korita bez ikakve smetnje i zatekli bošnjačko stanovništvo na spavanju. Ni naoružani Bošnjaci nisu im pružili otpor, jer se nisu nadali da će ih četnici napasti uoči Božića pa su i oni spavali. Četnici su odmah započeli svoj krvavi pir.

Bihorsku tragediju Bošnjaka od strane četnika Mihailo Lalić je u romanu „Hajka“ vjerodostojno opisao: „… Božić se primicao… Odjednom dan prije Božića, ispred zore je udario Juzbašić (op. drugo ime za Đurišića) na Donji Rabin (op. drugo ime za Donji Bihor)- on s jedne strane a Rade Korda s druge strane. U svitanje zaplamtjela je Bistrica i Šipovice sa Koritima, malo poslije zadimio je Stubo, Mediše i Sipanje. Prije nego se slegla vatra u njima, počela je da plamti Negobratina, pa Crnča, pa Kostiće i Ivanje. Tako redom i bez reda-trideset sela. Živ je ostao samo ko je pobjegao. Žene su sasvim postradale-mučili su ih, sramotili su ih, pa klali i na vatru bacali.

Dijete nije nigdje ostalo: vezivali su ih ruku za ruku, kao kolo oko sijena ili kuća koje su zatim palili. Dok su djeca cičala, obasuta varnicama i trzala se plamenom zahvaćena, dok su im prnje i kose gorjele-četnici su ih dotle lagali da će ih pustiti, samo neka pjevaju kao što oni pjevaju:

„Mjesto drva i badnjaka, gore glave od Turaka.“

   S tom pjesmom su četnici popodne pošli na Zukvicu (op. misli na Petnjicu) da sravne i Gornji Rabin (op.misli na Gornji Bihor).“

(Iz teksta knjige „Krvavi praznici-genocidi nad Bošnjacima“, autora Murata Mahmutovića, Novi Pazar, 2014.)

Imena ubijenih mještana Korita navedena su po abecednom redu. Sve navedene žrtve ubijene su u jednom danu, na pravoslavni Badnji dan – 06. januara 1943.g.

  1. Alibašić (Ibrahim) Elmaz, rođen 1890. u Osmanbegovom selu, Korita, srez Bijelo Polje, trgovac. Bio je hrom, nije imao jednu nogu. Četnici su ubili njega i njegovu suprugu 06. januara 1943. Elmaza su živa drali, mučili ga i tražili zlato od njega. Umro je u strahovitim mukama, kod kuće u Osmanbegovom selu, Bijelo Polje..
  2. 2. Alibašić Elmazovica, supruga Elmazova, iz Korita kod Bijelog Polja.
  3. Alihodžić (Alija) Mujo, rođen 1903. godineu selu Korita, zemljoradnik. Mujo je otrčo bos iz Korita da brani goloruke Bošnjake od čenika u selu Stubo. Poginuo je u mjestu Sumajlija u selu Stubo 06. januara 1943. Sada se to mjesto zove po njemu „Mujov krš“.
  4. Alihodžić Taib, rođen je u selu Korita, zemljoradnik. Ubijen od četnika na Badnji dan u selu Korita.
  5. Dupljak (Ibro) Arif, rođen je 1893. u selu Korita, zemljoradnik. Ubijen u svojoj kući od četnika zajedno sa svoje troje djece: Džaferom, Ljušom i Munirkom.
  6. Dupljak (Arifa) Džafer, dijete, sin Arifov ubijen u kući sa ocem i dvije sestre.
  7. Dupljak (Arifa) Ljuša, dijete, ubijena u svojoj kući sa ocem, bratom i sestrom.
  8. Dupljak (Arifa) Munirka, dijete, ubijena u kući sa ocem, bratom i sestrom.
  9. Dupljak Arifa, domaćica, rođena u selu Dupljaci, Korita kod Bijelog Polja. Arifi su četnici rasjekli grudi (sise) i kroz njih joj provukli ruke, stravičan zločin bradatih krvoloka.
  10. 10. Dupljak (Bajro) Hamdija, rođen je 1924. u selu Dupljaci, Korita, Bijelo Polje.
  11. Dupljak Bećo, rođen u selu Dupljaci, zemljoradnik. Ubijen u svom selu.
  12. Dupljak Fazlija, rođen u selu Dupljaci, zemljoradnik po zanimanju.
  13. Dupljak Fehim, dijete, rođen u selu Dupljaci gdje je i ubijen.
  14. Dupljak Hajro, rođen u selu Dupljaci, Korita, zemljoradnik po zanimanju.
  15. Dupljak Hajrudin, rođen u selu Dupljaci, zemljoradnik po zanimanju. Hajrudinu su četnici odsjekli glavu, tijelo mu je nađeno kod Ličinskog kamena u Gornje Ličine. Korita. Glava mu nikada nije pronađena.
  16. Dupljak Hasan, rođen u selu Dupljaci, zemljoradnik po zanimanju.
  17. Dupljak Hasim, rođen u selu Dupljaci, Korita, Bijelo Polje. Zemljoradnik po zanimanju.
  18. Dupljak Isah, rođen u selu Dupljaci, Korita. Zemljoradnik, ubijen u svom selu.
  19. Dupljak Maruf, rođen u Dupljacima, zemljoradnik po zanimanju.
  20. Dupljak Mehmed, rođen u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju. Njega su četnici zaklali 06. januara na Ivanjsko ždrijelo kod sela Godijeva.
  21. Dupljak Meho, rođen u Dupljacima. Živ je izgorio u svojoj kući koju su četnici zapalili
  22. Dupljak Mujo, rođen u selu Dupljaci, zemljoradnik po zanimanju.
  23. Dupljak Sejdo, rođen 1918 u selu Korita, zemljoradnik. Ubijen u svojoj kući u Koritima.
  24. Dupljak (Etem) Zaho, rođen 1826 u selu Korita. Ubijen u januaru 1943, kod Sjenice.
  25. Hadrović Hamo, rođen u selu Korita kod Bijelog Polja. Zemljoradnik po zanimanju.
  26. Hadrović Sabit, rođen u selu Korita, Bijelo Polje. Ubijen januara 1943. godine.
  27. Hadrović Šaćir, rođen u selu Korita gje je i ubijen na Badnji dan 06. januara 1943.
  28. Hadrović (Sulejmana) Šefkija, rođen 1915. u selu Korita. Šefkiju i njegovo troje djece četnici su zaklali na Badnji dan 1943.
  29. Hadrović dijete, stariji sin Šefkijin, rođen u Koritima gdje je i ubijen.
  30. Hadrović dijete, kćer Šefkijina, rođena u Koritima gdje je i ubijena.
  31. Hadrović dijete, mlađi sin Šefkijin, rođen u Koritima gjde je i ubijen.
  32. Herović Arslan, rođen. u selu Korita kod Bijelog Polja. Bio je učesnik Rusko-Turskog rata (1877-1878). Starca Arslana četnici su zaklali januara 1943. godine.
  33. Herović Ramo, rođen u Koritima, zemljoradnik po zanimanju.
  34. Herović Zahida, domaćica, rođena u selu Korita kod Bijelog Polja. Zahidu su četnici mučili na najokrutniji način. Četnici su joj odsjekli jednu nogu, a ona je cijelo vrijeme učila dove. Potom su joj odsjekli jezik da ne može da uči dove, Oči su joj izvadili posljednje- na Badnji dan 1943. godine.
  35. Kajević (Šeko) Džana, rođena 1910. godine u selu Stubo, Korita, Bijelo Polje.
  36. Kajević (Meho) Džana, rođena 1914. godine u Bijelom Polju. Četnici su je ubili na Badnji dan u selu Korita.
  37. Kajević (Sabit) Džana, rođena 1912. godine u Bijelom Polju. Četnici su je ubili 12. januara 1943. u Koritima.
  38. Kajević ((Sabit) Hidajet, dijete, rođeno 1938. godine u Bijelom Polju. Ubijen je na Badnji dan u Koritima.
  39. Kajević (Sabit) Hido, dijete u kolijevci, rođeno 1942. godine. Nije imao ni godinu dana kada su ga četnici ubili na Badnji dan u selu Korita.
  40. Kurgaš Elmaz, zemljoradnik, rođen u Koritima gdje je i ubijen na Badnji dan.
  41. Kurtović (Haso) Čeba, rođena 1880. godine u selu Korita. Ubijena je na Badnji dan u selu Dolac kod Bistrice, Bijelo Polje.
  42. Kurtović Ševko, dječak od 12 godina, unuk Bege Ličine koji je došao kod nane u posjetu. Ubijen je na Badnji dan.
  43. Lajević (Šemso) Džana, domaćica, rođena 1910. godine u selu Stubo, Korita, Bijelo Polje. Četnici su je ubili januara 1943. godine.
  44. Ličina (Šećo) Adem, dijete rođeno 1938. u selu Korita. Malog Adema od četiri godine četnici su zaklali na Badnji dan 06. januara 1943.
  1. Ličina (Jusuf) Hajro, rođen 1924. godine u selu Ličine, opština Korita, srez Bijelo Polje. Ubijen je u svom selu od strane četnika.
  2. Ličina (Halem) Arif, rođen 1870. godine, zemljoradnik po zanimanju. Ubijen u svojoj kući.
  3. Ličina Asim, rođen u selu Ličine, opština Korita. Zaklan od strane četnika.
  4. Ličina Aziz, rođen u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju.
  5. Ličina (Juso) Bajro, dijete od 12 godina, rođeno 1930. godine u Koritima. Zaklan je na Badnji dan zajedno sa svoja tri mlađa brata.
  6. Ličina (Juso) dijete-beba u kolijevci, sin Jusov (ime nepoznato) rođeno 1942. u Koritima.
  7. Ličina (Juso) Hajro, dijete od 10 godina rođeno u Koritima.
  1. Ličina (Juso) Mujo, dijete od 7 godina rođeno u Koritima, srez Bijelo Polje.
  2. Ličina Bega iz Korita. Nju su četnici na Badnji dan vezali za drvo, slamom napunili dimije i zapalili. Živa je izgorjela.
  3. Ličina Beka, domaćica, rođena u selu Korita. Četnici su je uhvatili u blizini sela Stubo, opljačkali joj nisku dukata sa grla pa je zaklali.
  4. Ličina (Hajdar) Bešir, rođen je 1898. u selu Ličine gdje je i ubijen.
  5. Ličina Ćerim, rođen u selu Korita gdje je i ubijen.
  6. Ličina (Šefka) Džeko, rođen 1920. u Koritima gdje je ubijen.
  7. Ličina Hanif, rođen u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju. Četnici su ga objesili na Badnji dan 1943.
  8. Ličina (Avdul) Hasim, rođen 1923. u selu Ličine gdje je i ubijen.
  9. Ličina (Šećo) Mehmed, dijete-beba , rođen 1942. godine u selu Korita.
  10. Ličina (Hamdo) Meka, domaćica rođena 1925. godine u selu Ličine gdje je i ubijena..
  11. Ličina (Hamid) Mekâ, rođen 1890. godine u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju. Zaklan je od strane četnika na Badnji dan.
  12. Ličina Murat, rođen u selu Korita.
  13. Ličina Raif, rođen u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju. Raifa su, na Badnji dan 1943., četnici uhvatili i stavili na najteže muke. Živa su ga drali, sjekli mu dijelove tijela, a zatim ga razapeli na krušku Hrusta Sijarića u selu Negobratini.
  14. Ličina (Bahtijar) Rašid, rođen 1913. godine u selu Ličine gdje su ga četnici ubili.
  15. Ličina Sait, rođen u selu Korita, zemljoradnik po zanimanju. Saita su četnici živa nabili na kolac na livadi Ličina na Badnji dan.
  16. Mekić Bežda, rođena u selu Korita gdje je i ubijena.
  17. Mekić Mehmed, rođen u selu Korita gdje je i ubijen.
  18. Mekić Mustafa, rođen u Koritima gdje je i ubijen na Badnji dan.
  19. Mekić (Atif) Zejnel, rođen 1923 u selu Korita
  20. Ožeka (Murat) Halima, domaćica, rođena 1913. godine u selu Korita gdje je ubijena.
  21. Sijarić (Ahmed) Abid, rođen 1891. u selu Ličine gdje je ubijen na Badnji dan 1943.
  22. Skoko Ćazim, rođen u selu Korita gdje je ubijen.
  23. Smakić (Tahir) Ćana, domaćica, rođena 1890. godine u Osmanbegovo selo, opština Korita, srez Bijelo Polje.
  24. Smakić Ešref, rođen u selu Korita, ubijen na Badnji dan.
  25. Šahmanović-Šaronja Azem, rođen u selu Korita. Četnici ga zaklali na Badnji dan.
  26. Tiganj Rustem, rođen u selu Korita kod Bijelog Polja. Ubili su ga četnici 06. januara 1943., na Badnji dan.

U KORITIMA, U KUĆI UROŠA NOVČIĆA JE, PREMA PISANJU SAVE JOKSIMOVIĆA, ZAPALJENO 16 MUSLIMANSKE DJECE.

 

Od njih 16, poznata su imena dvoje djece: Ličina Naza i Ličina Nuro. Četnički zlikovci su djecu prvo zaklali pa ih zapalili u kući Uroša Novčića u Koritima.

   Ako se saberu ove prethodno pobrojane 74 žrtve i ovih 16 iz kuće Uroša Novčića dobijamo broj od 90 brutalno ubijenih bošnjačkih civila za samo jedan dan u jednom selu i njegovim zaseocima! U ovom spisku nisu navedena imena Korićana koji su promrzli i umrli od bolesti bježeći od četnika po nezapamćeno hladnoj zimi.

Nadamo se da će poslije objavljenog spiska ubijenih Bošnjaka sela Korita, poznato bratstvo Ličina, koje se svake godine sastaje u Koritima, smoći snage i podignuti spomen-obilježje šehidima ovog sela i okoline. To je njihov dug prema generacijama koje dolaze.

Napomena: Nakon ovog teksta biće objavljen razgovor sa rahmetli Selmanom Ličinom (1928-2004) iz Korita, svjedokom četničkog pokolja za krvavi Božić 1943. godine.

 

Selo Korita je doživjelo dva pokolja-1912. i 1943.
Crnogorska vojska kralja Nikole I Petrovića je-1912 i 1913. savila u crno Bošnjake Plava, Gusinja, Bihora i Pešteri
Crnogorski poručnik Boško Bošković počinio je 1912. grozne zločine u pešterskim i bihorskim selima Sandžaka
Draža Mihailović, najveći zločinac na Balkanu u Drugom svjetskom ratu. Odgovoran je za smrt preko 100.000 Bošnjaka
U dogovoru srbijanskih i crnogorskih četnika u januaru i februaru 1943. izvršen je genocid nad Bošnjacima Pešteri, Limske doline u Sandžaku i Jugoistočne Bosne

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. u svitanje WW2 draza nikada nije imao ni kontrolu pa ni autoritet iako je vidjen kao komandant ostataka jugo-kraljeve vojske!!!borba je trebala da ide u pravcu protiv crvenih djavola komunizma a ledja su mu odmah okrenuli nedic i ljotic, saradnici okupatora, pod cijom komandom su pocinjeni zlocini!!!cak i na vidjenijim srbima i jevrejima beograda.srpska vojska nije uspjela u WW1 da sprijeci divljanje crnogorske vojske na putu prema skadru i dracu. zato i danas dan nakon 100+ godina imamo stanje mrznje i razdora koje su se samo povecale angazovanjem preko 70% muslimanskog zivlja u crne legije i ndh!!!zlocin se opravdava zlocinom i nikada nece prestati na ovim prokletim prostorima!!!dokaz je zadnji balkanski rat nakon raspada komunisticke lešine zvane jugoslavija

  2. Cetnik je nacionalno servsko blago koje se cuva na andricevom vencu! Zamisli koji su to “eroji” koji pale djecu zene i stare!!! Seme vam se zatrlo fasisticko!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.