Vijest – mač sa dvije oštrice

Piše: Amina Kurbardović

„Savjetujem ljude, iako nisam neko ko je najpreči da to radi, ali savjetujem, jer, svaki savjet je upućen, zapravo, meni.“

To su riječi Ebu Hazima Selema ibn Dinara kojima želim započeti.

Složit ćete se da smo u jednoj ne dovoljno jasnoj, ako ne nejasnoj, situaciji koja je produkt velikog broja krupnih dešavanja u kratkom vremenskom periodu. Uz to neizostavno imamo gomilu vijesti koje nam pristižu s raznih adresa i redaju se ubrzano jedna na drugu. Sve to uz, naravno, čovjekovu slabost i manjkavost doprinosi da zaboravimo ili na neki način zapostavimo neki princip po kojem se čovjek vodi ili bi trebao da se vodi.

Poznata je specifična željena reakcija vjernika koju izaziva vokativ u Kur'anu a kojim se Allah direktno obraća vjernicima dozivajući ih sa „O vjernici“ ili „O vi koji vjerujete“. To je trenutak kada svaki onaj koji se osjeti prozvanim treba svoj sluh fokusirati na ono što slijedi jer je u tome velika važnost i posebno naređenje.

Mnogo je takvih ajeta u Kur'anu, ali onaj kojeg se u ovim okolnostima obavezno moramo prisjetiti, kako bi ga izvukli iz zaborava i zatrpanosti brojnim vijestima i informacijama, jeste šesti ajet sure Hudžurat.

„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite…“

U svakoj drugoj situaciji, posebno u ovoj kada na površinu izlazi svašta, treba ostati dosljedan ovom naređenju.

Dakle, nepošten čovjek (kako to stoji u prijevodu Besima Korkuta) je kategorija od koje se ne uzimaju vijesti prije nego li se dobro provjere. Vremenom je ta kategorija doživjela neke nove oblike kroz koje djeluje jer imamo medije, većini dostupan internet i razne platforme, društvene mreže, a o mogućnostima koje se tu nude je suvišno govoriti. To nije bio slučaj onda kada je ovaj ajet objavljen gdje je možda jedini način prenošenja vijesti bio da ti neko dođe i saopšti ti. Međutim, Kur'an je za sva vremena pa tako i njegove smjernice obuhvataju svaki oblik plasiranja vijesti i onoga ko ih plasira. A to jasno ukazuje na njegovu nadnaravnost i istinitost.

Jasno je da nam je neko koga smatramo nepoštenim poznat pa su samim tim šanse za prihatanje vijesti od njih manje, ali šta sa onima za koje uopće ne znamo a u prilici smo svakodnevno slušati ili čitati vijesti koje nam prenose? Po svemu sudeći u tome je i problem. Žalosno je da ogromna masa ljudi prihvata olako vijesti bez obzira što ne zna ko iza toga stoji i da li se radi o istinitim informacijama. Da, ljudski je da čovjek pogriješi ali  nije ljudski da nemamo težnju ka saznavanju istine i prave slike bilo kojih dešavanja koja nas se tiču.

Primijetit ćemo da prilika za neko dobro uvijek je nešto što nije dobro pa kad sljedeći put primimo vijest od nepoštenih ili nepoznatih dobro je provjerimo i time udovljimo ovom plemenitom i mudrom Allahovom naređenju koje je za našu korist. Ta se korist ogleda u sprječavanju posljedica koje se mogu desiti ukoliko pribjegnemo ovom drugom mogućem reagovanju a prikazane su u nastavku pomenutog ajeta:

„…da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“