Usame Zukorlić: Budućnost Balkana zavisi od saradnje muslimana i hrišćana

Usame Zukorlić preduzetnik, diplomirani teolog i koordinator Bošnjačkog DNK projekta bio je gost Dijalog Podcasta.

Zukorlić jedan je od osnivača BioSan prodavnice zdrave hrane i kompanije IT San, a jedno od pitanja ticalo se kako je došao do ove ideje.

– To su projekti koji su protekli iz Udruženja RED na čijem sa čelu i zahvaljujući ekipi koja je u Udruženju i zajedničkim snagama radimo, ne radim sve to sam već imam kolege koji su u raznim tim sektorima uključeni. Jeste to malo čudno na prvi pogled jer su različiti sektori, međutim ideja je bila od samog početka da kroz to Udruženje u Novom Pazaru i Sandžaku oživimo neke stvari koje su inovativne, da u Sandžak dovučemo neke stvari koje nisu bile uobičajene do tad, među tim stvarima je i genetska genealogija i IT firma i jedna specifična vrsta prodavnice zdrave hrane. Cilj nam je da i omladini u Novom Pazaru i Sandžaku pokažemo da mogu da se bave tim nekim različitim stvarima, da je perspektiva moguća u raznim oblastima i želja nam je da podstaknemo konkurenciju, najdraže bi nam bilo da sad i drugi isto to počnu i da se takmičimo ko će da bude bolji.

Zukorlić je za srednjoškolsko obrazovanje odabrao Medresu Gazi Isa-beg. Prisjetio se kako je izgledalo pohađanje islamske vjerske škole.

– Prednost medrese je to što daje duhovni odgoj, duhovno znanje. Ja sam bio u internatu i stvari koje tamo naučite, rijetko gdje možete da naučite kasnije. Prvo naučite da budete samostalni, da se brinete sami za sebe, nema roditelja da vam za vama sređuju krevet, čiste i ostalo, prvo naučite da budete odgovorni. Kod nas je jako dobra stvar i to što se naučimo jedne vrste discipline kroz vjeru, možda vam je poznato da muslimani, oni koji se drže vjere, obavljaju molitvu pet puta dnevno i onda svoj raspored prave shodno tome.

Kakvi su nastavnici u islamskim školama?

– Medresa je na nivou srednje škole, svi profesori koji su u vjerskim školama su religiozni ljudi, nebitno da li predaju vjerske predmete, to je nekako prirodno, takvi profesori se i prijave da rade u takvim školama. Stvari koje nauče kroz takvu školu, apsolutno na našim prostorima na srednjem nivou, ne znam gdje još može na taj način da se nauči.”

Govorio i o disciplina u medresi.

– Što se tiče Bošnjaka u Bosni i u Sandžaku ima ukupno sedam medresa, otprilike svaki region ima svoju medresu i svaka medresa ima neki svoj način funkcionisanja. Medresa u kojoj je bio moj otac Gazi Husrev-beg u Sarajevu ima svoje specifičnosti i različitosti u odnosu na našu medresu tako da to što smo i praktikovali u našoj medresi, ne mora da znači da se sve isto radi u svakoj ali konkretno kod nas postoje vaspitači koji su uvijek sa učenicima i koji vode brigu o tim detaljima i koji ne dozvoljavaju da se dešavaju bilo kakvi propusti. Ako je jutro oni uvijek prije molitve obiđu sve sobe i provjere da nije neko zaspao ali to se dešava jako rijetko.

Da li su djevojke i dječaci odvojeni u medresama?

– Medresa je podijeljena na mušku i žensku, to su odvojeni objekti u dva različita dijela grada, s tim što muško odjeljenje ima jednu zgradu i jedno mjesto, a ženskih ima tri, u Novom Pazaru, Tutinu i Rožajama, ima planova i za Sjenicu i za Prijepolje. Na taj način se i funkcionira kao što je uvijek i bila praksa i tradicija, međutim postoji i ta tendencija da se to na neki način liberalizuje, ta tendencija je trenutno više tamo na ovim medresama koje su bliže zapadu.

Šta uče momci, a šta devojke?

– 95% predmeta su isti. Što se tiče klasičnih, svjetovnih predmeta jako je slično gimnaziji, s tim što se ne radi toliko intenzivno, ako je neko na matematičkom smjeru pa ima više nekih matematičkih predmeta nego klasični predmeti kao što je fizika, matematika, hemija, biologija, geografija, historija. Što se tiče vjerskih predmeta ima ih u istom tolikom broju, akaid, fikh, tefsir, ahlak, hadis, historija islama i ostali predmeti. Nikad nismo imali slučaj da je neko iz neislamske porodice htio da upiše svoje dijete u medresu, tako da to pitanje nismo tretirali, ukoliko ima takvih koji se interesuju, moglo bi se i to pitanje tretirati. Što se tiče fakulteta za islamske studije, tu ima nemuslimana koji studiraju, ima par njih koje znam.

Dio emisije posvećen bio je i Bošnjačkom DNK-a projektu i tome koliko je bitno da znamo naše gene.

– Što se tiče genetske genealogije to je naučna disciplina koja je postala popularna poslednjih 10 godina i koja je još uvijek u uzletu. Jako je zanimljiva jer je pristupačna i za obične mase gdje svako može da uradi taj DNK test i onda tumačenje o svom porijeklu. Radi se bukalni bris pljuvačke i to se šalje na laboratoeriju gdje oni izvlače taj DNK kod, to je jako široka tema, mi bi možda mogli jednu emisiju samo na tu temu.

Zukorlić govorio o zanimljivim saznanjima do kojih je došao prilikom otkrivanja gena.

– Naučio sam jako mnogo stvari ali neke tri zanimljivosti kojih se prvo sjetim jesu, prvo to da ne postoji homogen narod osim nekih izolovanih plemena ali to je rijedak slučaj, jevreji su se smatrali kao najočuvaniji, najviše su se brinuli, po hiljadu godina i više pratili tu svoju tradiciju i onda kada su oni počeli da rade DNK shvatili su da je i kod njih izmiješanost po muškoj liniji ekstremna, možda nekih 10% i manje ima tog izvornog izraelskog porijekla a to nije ni čudno ako znamo njihovu historiju kroz Egipat, Babilon, Rim, rasturanje po cijelom svijetu od Španije do Rusije i tako dalje, ako je takva situacija sa jevrejima, ne znam čemu da se nadaju ostali narodi. Druga stvar koju sam naučio jeste da je ekstremno pogrešno vezivati porijeklo za religiju, muslimani bi voljeli da su svi sitog porijkla, pravostavci istog, katolici istog ali to baš nije moguće jer su ljudi u prošlosti prihvatali vjeru jednu pa drugu, mijenjali vjere i porijeklo je nešto što sasvim odvojeno funkcionira od pripadnosti vjeri. Treća stvar koju sam naučio jeste da porijeklo nije osnovni konstituent jedne nacije etnosa, to bio značilo da se nacije nisu formirale samo na osnovu porijekla nego je imalo mnogo drugih faktora koji su više imali uticaj na formiranje jedne nacije, nego kojeg si ti porijekla. Mnogo veći faktor ima vjera i jezik, jezik možda primarno, jezik pa vjera pa onda kultura i historija, pa onda političke granice, vi znate da granica između Srbije i Bugarske ima sela i sa jedne i sa druge strane, to je maltene isti narod, isti dijalekt, isto sve a jedni su Bugari, drugi su Srbi, vidite koliko jedna granica utiče na to nacionalno opredjeljivanje, jedna granica ima veći uticaj na formiranje jedne nacije nego porijeklo. Nacija se ne formira uvijek od svih tih elemenata nego imaju presudni elementi koji utiču, ono što sam htio da naglasim jeste da porijeklo nije to koji je glavni faktor opredjeljivanja jednog pojedinca kojoj će naciji da pripada. Ovdje u Beogradu ima sigurno preko 100 porodica koje su iz jednog sela Kladnice iz Sandžaka, bošnjačkih porodica porijeklom i sad kada bismo radili anketu sa njima, 90% njih bi se izjasnilo da su Srbi, zato što su oni tu iz vremena komunizma, djeca su im išla kroz te škole, zato što su se ženili, udavali i na neki način osoba promijeni svoj identitet, svoju kulturu i njen osjećaj je drugačiji. Sad treba neko da dođe i kaže toj osobi, slušaj, ti nisi Srbin iako je njegov sin Marko, Ivana supruga i tako dalje, pripadnost nacije je politčko pitanje i stvar subjektivnog osjećaja. Porijeklo ima taj neki svoj uticaj ali posljednji na spisku.

Kazao i zašto je bitno uraditi DNK test i porijeklo.

– Bitno je iz tri razloga, prvo je bitno da mi budemo svjesni svog porijekla jer to je neko naše nasljeđe i neki naš gen koji čini nas. Meni je personalno to zanimljivo zbog mene, da ja znam svoju historiju. Drugi razlog je zato što je to korisno za nauku, da se naučno zna kako su otpilike tekli ti historijski procesi na Balkanu i treći razlog je to što može da bude jako korisno za projekte, Bošnjački DNK projekat, Srpski DNK projekat, Albanski DNK projekat, Hrvatski DNK projekat. Ja pozivam vaše gledaoce da svako ko je zainteresiran da sazna svoje porijeklo, da se obrati nekom od ovih projekata i da radi test jer je to korisno.

Zukorlić kazao da vjeruje da muslimani i kršćani mogu napraviti savjez.

– Što se tiče hrišćana oni su u Kur'anu na mnogo mjesta spomenuti. Da li znate da je Marija majka Isusova, spomenuta 20-30 puta više nego sam poslanik Muhamed. Ima sura – poglavlje koje nosi ime po njoj Merjem – Marija. Što se tiče odnosa između muslimana i kršćana vjerujem da ima šanse da muslimani i kršćani naprave jedan bolji savez i prije svega to uvjerenje baziram na Kur'anu, jer u Kur'anu se nalazi temelj za muslimansko-kršćanski dijalog. Temelj

Smatra da treba doći do pomirenja između musliamana i kršćana na Balkanu.

– Naravno da može, mislim da je u tome perspektiva na Balkanu. Sada su aktuelni međunarodni potezi kojima se dodatno vrši diferencijacija između naroda i pripadnika konfesija na Balkanu. Mislim da je to nemoguće. Mislim da je nemoguće povući liniju između muslimana i hrišćana na Zapadnom Balkanu bez krvi. To je toliko uvezano da ako bude sjekli, neće moći da se sječe bez povreda i treba muslimani i hrišćani na Zapadanom Balkanu da se konačno pomire jer smo mi neodvojivi dio jedni drugih. Niti će muslimani brisati krščane, niti će kršćani brisat muslimane sa ovog prostora, treba da prihvatimo da će tako da bude zauvijek.

Na kraju kazao zašto je bitno razgovarati.

– Dijalog je ekstremno bitan, od dijaloga u porodici do dijaloga na diplomatskim nivoima među državama. Mi kada ne razgovaramo mi onda stvaramo sliku koja se vremenom deformiše o drugoj strani. Ljudi se prirodno mijenjaju, i mi ako ne razgovaramo mi imamo pogrešnu sliku u glavi. Treba razgovarati, to nije ništa strašno, možeš saznati nešto novo, čak i nešto ne znaš da odgovoriš sve je to normalno, uzmi istraži, pa kad naučiš ti ćeš odgovorit.