Uloga Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru u izgradnji kritičke misli

2
1434

UČasnom Kur’anu se za razmišljanje, kontemplaciju koristi više termina. Međutim, riječ TEFKIR se najčešće koristi tako da je ova riječ sa njenim izvedenicama u Kur’anu spomenuta mnogo puta, što nam govori o tome koliku pažnju Kur’an i islam posvećuju misli i razmišljanju. Pored ove možemo naći i druge riječi koje Kur’an koristi za razmišljanje, kao što je TA’KILUN. U svijetu nauke poznate su dvije vrste mišljenja. Mišljenje može biti kreativno ili kritičko. I jedno i drugo se ne stiče samo po sebi već se i za jedno i za drugo mišljenje mora uložiti mnogo truda, rada i požrtvovanosti.

Tema o kojoj želim govoriti u ovom radu tretirat će ulogu i značaj Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru u razvoju kritičkog mišljenja kod studenata, kao i važnost savladavanja tehnika kritičkog mišljenja, uloge profesora i obaveza studenata u savladavanju istih.

Fakultet za islamske studuje u Novom Pazaru zauzima posebno i istaknuto mjesto u obrazovnom sistemu Islamske zajednice u Srbiji, a isto tako treba i mora zauzimati bitno i važno mjesto u izgradnji kritičkog mišljenja na širem prostoru prvenstveno Sandžaka a onda i Republike Srbije. Nakon svih projekata koje je FIS uspješno realizirao u proteklih nekoliko godine više niko ne spori da se Fakultet za isklamske studije istakao u procesu obrazovanja, te akcentom na razvoj različitih intelektualnih vještina i strategija učenja i konstruiranja znanja. U skladu sa tim, razvoj kritičkog mišljenja danas predstavlja neizostavan i ekspliciran cilj obrazovnih progrma Fakultetu za islamske studije, kao i ambiciju obrazovnih reformi u Islamskoj zajednici. Fakultet za islamske studije je od prvog dana svoga osnivanja zasnovao obrazovanje na islamskoj tradiciji, kao i na metodologiji aktivnog i problemskog učenja.

Svjesni činjenice da svršenici Fakultet za islamke studije moraju činiti okosnicu inetlektualnog, društvenog i nacionalnog veđstva našeg naroda, oni moraju tragati za autentičnim i alternativnim rešenjema, težiti afirmaciji islamsko-bošnjačke kulture, misli, prakse i institucija, i sve to povezati sa aktualnim okolnostima svakodnevnog života i savremenih izazova.

Fakultet za islamke studije će se u skorijoj budućnosti fokusirati na razvoj orginalnog mišljenja i metoda rešavanja problema sa kojima će se diplomant Fakulteta sresti u profesionalnom radu. Pragmatičan duh vremena zahjteva od Fakulteta da studente pripremi za realan život koji ih očekuje na profesionalnom, ličnom i socijalnom planu. Sa druge strane, “realnost” kojoj se treba prilagoditi danas se menja rapidnom brzinom, a promene koji se dešavaju su velike i zahtjevne. U hadisu kojeg bilježi Ebu Davud, a kojeg imami hadisa smatraju vjerodostojnim, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Doista će Allah ovom ummetu svakih stotinu godina slati onoga ko će obnoviti vjeru.” Na osnovu ovog hadisa možemo reći da je naša obaveza da spremamo generacije koje će biti spremne da odgovore izazovima sa kojima će se susretati, te pružiti odgovarajuća rešenja. Međutim, svjedoci smo da je znanje, više nego ikada, postaje “kapital” koji “na tržištu” brzo gubi vrijednost, pa profesionalni opstanak zahtijeva neprekidna i promišljena ulaganja. U tom kontekstu, vještine kritičkog mišljenja (analize, evaluacije, interpretacije i sl.) prepoznaju se kao neizostavni “intelektualni instrumenti” za postizanje boljeg uspjeha tokom studiranja, kao i na profesionalnom planu. S tim u vezi važno je naglasiti da razvoj vještina i sposobnosti kritičkog mišljenja kod studenata nije cilj dovoljan sam sebi, niti su nastavni sadržaj samo puki “materijal” na kome se one “vježbaju”.

Globalni standardi svakodnevnog život nam nameću da živimo u “doba informacija i informatičkog društva”, kao i to da vještačka inetligencija sve više zauzima mjesto prave, prirodne i urođene inteligencije. Ali isto tako arhaična metodologija koja se zasnivala na skladištenju informacija bez savladavanje adekvatnih tehnika i metoda njihove iplementacija u slučaju promjene vremena, mjesta i okonosti života, tokođer je postala neupoterbljiva. U vremenu hiper-dinamičnog protoka informacija Fakultet za islamske studije mora staviti poseban akcenat na usvajanje i savladavanje vještina i strategije selekcije, kao što su evaluacija i korišćenja informacija.

DEFINICIJA KRITIČKE MISLI

Protokom vremena određene informacije postaju stare, beskorisne i pravaziđene, dok vještine razmišljanja su uvijek nove, što omogućava stjecanje stalno ažuriranih informacija. Ranih 80-ih Kalifornijski državni univerzitet aktualizira se pitanje kritičkog mišljenja u obrazovanju, objavljuje deklaraciju kojom se poziva na razvoj i podučavanje kritičkog mišljenja. Čovjek je ključni element u napretku i prosperitetu jednog društva i civilizacije, razvijene zemlje evropskog zapada i Amerike su posvijetile veliku pažnju razvoju i prosperitetu ljudskog resursa, posebno talentiranim studentim koji predstavljaju veliki bogatsvo jednog društva. Investiranje u nauku, obrazovanje a posebno u talente se smatra jednom od najvećih investicija odkada postoji ovaj svijet. Da se primjetiti da je veliki broj njihovih istaknutih načnika i istraživača posvetilo veliku pažnju razvoju kritičke misli.

JEZIČKA DEFINICIJA KRITIČKOG MIŠLJENJA

Kritičko mišljenje složenica satavljenaod dvije riječi (kritika i mišljenje)  koje su njeni konstitutivni elementi. Radi boljeg shvatanja i razumijevanja kritičkog mišljenja definirat ćemo svaki od njenih konstitutivnih elemenata, tj. svaku od pomenutih riječi od kojih je ona sastavljena. Riječ kritika potiče od starogrčke riječi krino što znači lučiti, birati, suditi, stoga bi riječ kritika značila analizu, prosuđivanje i vrednovanje nekoga predmeta, postupka, djela, itd. Mišljenje jest psihički proces kojim određujemo svojstva pojava i otkrivamo odnose među njima. Na osnovu svega spomenutog možemo konstatirrati da je kritičko mišljenje misaoni proces kojim nešto analiziramo, prosuđujemo i vrednujemo.

TERMINOLOŠKA DEFINICIJA KRITIČKOG MIŠLJENJA

Na svojoj redovnoj 8. internacionalnoj konferenciji o kritičkom mišljenju i obrazovnoj reformi 1987. Nacionalno vijeće za izvrsnost u kritičkom mišljenju izdalo sljedeću definiciju:

„Kritičko mišljenje je intelektualno disciplirani proces aktivnog i vještog konceptualiziranja, primjenjivanja, analiziranja, ocjenjivanja informacija prikupljenih promatranjem, iskustvom, zaključivanjem ili kumunikacijom, kao vodič vjerovanja i djelovanja. On se temelji na univerzalnim intelektualnim vrijednostima poput: jasnoće, tačnosti, preciznosti, relevantnosti, dosljednosti, dobrih razloga, dubine, širine i pravednosti.“

Delotvorno, dugoročno učenje, koje se može primeniti na nove situacije, u osnovi znači razumevanje informacija i ideja. To se dešava onda kad učenici aktivno učestvuju u učenju, kad internalizuju, sintetizuju i usvajaju informacije.

Watson & Glaser (1987 Watson & Glaser), Kritičko razmišljanje je: “neprekidni pokušaj da se ispitaju činjenice ili mišljenja u svjetlu dokaza koje oni dodjeljuju, a ne skakanje u rezultate, a time i znanje o logičkim metodama istraživanja koje pomažu u određivanju vrijednosti različitih dokaza, Ispravljanje rezultata i evaluacija diskusija na objektivan način.

Abdul Hameed i Hendam (1988) ga definiraju kao “mišljenje koje se traži u situacijama koje zahtijevaju prosuđivanje o znanstvenim i socijalnim pitanjima ili tijekom rasprave o temi ili procjeni argumenata o određenom pitanju ili predmetu”.

Ennis (1990) je to definisao kao: “Razumno kontemplativno razmišljanje koje se fokusira na odlučivanje o onome u šta verujemo, u koje verujemo ili u šta radimo”.

Bhagat (2005) vjeruje da “proces analize problema i ispitivanje njegovih komponenti za procjenu i sintezu novih ideja i novih funkcija stvari, omogućava studentu da donese odluku da živi i radi u ovom složenom i promjenjivom tehnološkom svijetu”.

U holističkoj koncepciji kritičkog mišljenja, Beilin i ostali (1999) pokazuju da se kritičko mišljenje temelji na pet bitnih elemenata:

  • Baza znanja.
  • Proceduralno poznavanje standarda dobrog razmišljanja.
  • Poznavanje monetarnih koncepata.
  • Efikasnost u istraživanju.
  • Mentalne navike.

Drugim riječima, kritičko mišljenje je: strategija za razvoj analitičkih i evaluacijskih vještina.

Proceduralna definicija kritičkog mišljenja je: jedna vrsta razmišljanja za razlikovanje pravih i pogrešnih koncepata koristeći pet vještina kritičkog mišljenja.

Vještine kritičkog mišljenja:
Watson & Glaser je to ocijenio na sljedeći način:

Pretpostavke: sposobnost razlikovanja stepena istinitosti ili nedostatka istinitosti informacija i razlike između istine i mišljenja i svrhe informacija.

Objašnjenje: To je sposobnost da se identifikuje problem i njegova logička objašnjenja i prihvati informacija ili ne.

Indukcija: Sposobnost pojedinca da odredi neke od posljedica uvođenja ili prethodne informacije.

Zaključak: Sposobnost pojedinca da izvuče zaključke iz određenih činjenica posmatranja ili pretpostavke.

Vrednovanje argumenata: sposobnost pojedinca da proceni, prihvati ili odbaci ideju, razlikuje primarne i sekundarne izvore, jake i slabe argumente i proceni adekvatnost informacija.

Udall i Daniels klasificiraju vještine kritičkog mišljenja u: (induktivno, deduktivno i evaluativno kritičko mišljenje).

VAŽNOST IZUČAVANJA KRITIČKOG MIŠLJENJA

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu časnome kaže: “Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Zaista su ljudi skloni nasilju i nezahvalnosti”
وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا إِنَّ الْإِنْسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ

Ljudski um, razum je najveća milost i blagodat koja je data čovjeku na dar od strane Svemogućeg Allaha,dž.š. Da bi čovjek bio uspješan na polju znanja i nauke on se mora baviti naučno istraživačkim radom, a da bi se bavio naučno istraživačkim radom on mora opservirati, dokazivati, te svoja naučna dostignuća etablirati na apodiktikim i neupitnim argumentima. Izučavanje kritičke misli je od esencijalne i krucijalne važnosti za svakog studenta i sve one koji žele da se u potpunosti posvete znanju i nauci. Izučavanjem kritičkog mišljenja studenti stiču sljedeće kompetencije:
– izrastaju u jake ličnosti.
– stiču sposobnost analize i evoluacije informacija.
– stiču sposobnost samoodlučivanja i donošenja ispravnih odluka.
– spremni su da odgovore i zadovolje potrebe tržišta rada.
– doprinose podizanju stope produktivnosti.
– preferiraju vrednosti razuma nad emocijama.
– spremni su da maksimalno koriste savremene tehnologije, alate, mašine i sredstva komuniciranja.
– stiču moć diskusije, dijaloga, te sposobnost komuniciranja i pregovaranja.
– stiču sposobnosti razumijevanja kulturoloških razlika između civilizacija.
– aktivno učestvuju u pitanjima nacionalne važnosti.

KRITIČKA MISAO U ISLAMU

U savremenoj svjetskoj naučnoj literaturi iz oblasti filozofije, pedagogije, psihologije i sociologije skoro da se ne može naći ništa o islamskoj kritičkoj misli. Međutim, čvrsto poimanje teorijskih podloga i karakteristika idžtihada ili bolje rečeno metodologije šerijatskog prava, nije moguće bez jasnog razumijevanja pravnih parametara koji ga oslovljavaju i oblikuju. Uloga islamskog zakona u davanju širih kontura metodologije šerijatskog prava slična je ulozi bilo koje druge škole kritičke misli u oblikovanju kritičkog mišljenja.

Ako uzmemo u obzir definiciju onih koji kritičko mišljenja vide kao svrhovito samoregulirano prosuđivanje čiji je rezultat analiza, evaluacija i zaključivanje, kao i objašnjenje dokaznih, konceptualnih, metodoloških, kriterijskih ili kontekstualnih razmatranja na kojima se temelji prosuđivanje, sa sigurnošću možemo reći da za ovaj vid kritičke misli imamo eksplecitne primjere u Kur’anu, sunnetu, islamskoj jurisprudenciji, metodologiji šerijaskog prava, te metedologiji valoriziranja tokom kompilacije i kodifikacije hadisa.

Međutim, tragovi zatrašivanja, potlačenosti, porobljenosti i nepostojanja solbode mišljenja koji su prisutni u obrazovnim sistemima savremenog islamskog svijeta. Sisitemima koji su etblirani na diktatu, učenje napamet, oponašanju, materijalnom i duhovnom ugnjetavanju, pri čemu se svemu tome daje etiketa svetosti. To je uništilo kritični duh, istraživanje i razumijevanje i dovelo do slijepe pokornosti u razumijevanje izreke: „onaj ko me naučio jedno slovo učinio me svojim robom.“

Kao ilustrativni primjer intelektualne porobljneosti možemo spomenuti slučaj Musa, a.s., i Israilćana koji su bili odgojeni da budu robovi, oni nisu mogli nositi ono što sa sobom donosi izgradnja – žrtve i inicijativu. Oni mu odgovaraju onako kako odgovarju oni koji robuju nekom drugom, a ne Bogu, kao oni koji su prestrašeni i nemaju inicijative. Evo šta Kur’an o tome kazuje: „O narode moj, uđite u Svetu zemlju koju je odredio Allah vama, i ne uzmičite jer ćete se preobratiti u gubitnike. Oni Rekoše: „O Musa! U njoj je nemilosrdan narod i mi  nju nećemo ulaziti dok god oni ne izađu iz nje, pa, ako oni izađu iz nje, mi ćemo onda sigurno ući.“
يَا قَوْمِ ادْخُلُوا الْأَرْضَ الْمُقَدَّسَةَ الَّتِي كَتَبَ اللَّهُ لَكُمْ وَلَا تَرْتَدُّوا عَلَىٰ أَدْبَارِكُمْ فَتَنْقَلِبُوا خَاسِرِينَ قَالُوا يَا مُوسَىٰ إِنَّ فِيهَا قَوْمًا جَبَّارِينَ وَإِنَّا لَنْ نَدْخُلَهَا حَتَّىٰ يَخْرُجُوا مِنْهَا فَإِنْ يَخْرُجُوا مِنْهَا فَإِنَّا دَاخِلُونَ

Oni izražavaju pasivizam i nemaju inicijativu a to je drugo svojstvo psihologije onih koji su robovi ljudima. Tako sa sebe skidaju odgovornost i teret prevaljuju na drugoga – u ovom slučaju na Allahovog poslanika, Musa, a.s. To je stoga što rob usljed svoje pozicije i načina formiranja psihologije postaje pasivan, bez ineteresa i bez svijesti o tome da ima pravo na poduzimanje inicijative. Sve što on može jeste da sluša naređenja jer je rob samo kome se naređuje. Zbog toga mi na Fakultetu za islamske studije ne smijemo nipokoju cijeno dozvoliti da nam s Fakuleta izlaze nove generacije porobljenih umova kao što je to slučaj i nekim zemljama islamskog umeta.

Međutim, u Kur’anu časnome možemo naći i druge ajete koji nam ukazuju na kontemplaciju Ibrahim, a.s., na njegovo misaono posmatranje, razmišljanje, misaono udubljivanje, duboko razmiljanje o Stvoritelju. Razmišljanje koje u sebi involvira analizu, evaluaciju i zaključivanje.

„I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!” – A pošto zađe, on reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!”
فَلَمَّا جَنَّ عَلَيْهِ اللَّيْلُ رَأَىٰ كَوْكَبًا ۖ قَالَ هَٰذَا رَبِّي ۖ فَلَمَّا أَفَلَ قَالَ لَا أُحِبُّ الْآفِلِينَ فَلَمَّا رَأَى الْقَمَرَ بَازِغًا قَالَ هَٰذَا رَبِّي ۖ فَلَمَّا أَفَلَ قَالَ لَئِن لَّمْ يَهْدِنِي رَبِّي لَأَكُونَنَّ مِنَ الْقَوْمِ الضَّالِّينَ فَلَمَّا رَأَى الشَّمْسَ بَازِغَةً قَالَ هَٰذَا رَبِّي هَٰذَا أَكْبَرُ ۖ فَلَمَّا أَفَلَتْ قَالَ يَا قَوْمِ إِنِّي بَرِيءٌ مِّمَّا تُشْرِكُونَ

Iz navedenih kur’anskih riječi možemo zaključiti da je Ibrehim, a.s., svoju kontemplaciju etablirao na kvalitetnim metodološkim osnivama koje su ga dovele do cilja kojem je stremio. Svaki puta kada bi povjerovao da je otkrio svoga Gospodara, svoje otkriće bi podvrgao detaljnoj analizi i evaluaciji, a onda nakon toga donosio zaključak. Svaki put je činio isto sve dok nije otkrio da je njegov Gospodar Allah, dž.š., i rekao: „Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!”
إِنِّي وَجَّهْتُ وَجْهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ حَنِيفًا  وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ

Na drugom mjestu u Ku’ranu Časnome Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.”
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

Svevišnji Allah, dž.š., nas upozorva da svaku vijest, informaciju do koje dođemo i koja donas dopre da je moramo provjeriti prije nego je prihvatimo. Međutim, svjedoci svekodnevne medijske manipulacije, školskih udžbenika, pa i stručne literature koja je puna izvanrednih primera kako se istina može nafrizirati i kako se mogu sistematski plasirati određene poruke, posebno one koje imaju vrjednosni karakter.
Nakon svega gore spomenutog možemo konstatirati da je Fakulet za islamske studije u Novom Pazaru obavezan da nauči svoje studene da razlikuju istinu od laži ili fine nijanse na dimenziji istinito – lažno? Svi naši profesori već imaju manje ili više razvijene “intermedijalne” ili “intertekstualne” resurse, izgrađene na osnovu svakodnevnog ličnog iskustva u komuniciranju.

ULOGA FAKULTETA ZA ISLAMSKE STUDIJE U STVARANJU OKRUŽENJA ZA KRITIČKO MIŠLJENJE

Fakultet za islamske studije kao prva odgojno-obrazovno ustanova na području Sandžaka ima obavezu da svoje studente nauči najsavremenijim obrazovnim metodama. Podučiti studente kritičkom mišljenju nimalo nije jednostavan zadatak, kao što se ne može postići na određenom nivou obrazovanja. Još uvijek niko nije napravio pouzdan popis koraka koji bi nas doveo do kritičkog mišljenja, ali, postoji skup uslova u nastavi i učenju kojima se podstiče razvoj kritičkog mišljenja. Da bi uspjeli da razvijemo kritičko mišljenje na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, treba:

Odrede posebne termine za vježbanje kritičkog mišljenja,

Studenti moraju imati slobodu misli i teoretisanja,

Mora se stvoriti ambijent za prihvatanje raznih ideja i mišljenja,

Studenti mora omogućiti aktivno učešće u nastavnom procesu,

Studenti se moraju podsticati na razmišljanje i ubijediti da su sposobni da donesu kritički sud po nekom pitanju,

Kritičko mišljenje se mora afirmirati na Fakultetu.

Mora se raditi na razvijanju samopouzdanje i svijest o vrednosti svog mišljenja i ideja kod studenata,

Studenti se moraju aktivno uključuje u proces učenja,

Razviti kod studenata sposobnost uvažavanja i slušanja raznovrsnih mišljenja i is tavova,

Kod studenta se mora razviti svijest neutralno-realnog sudije koji će buti spreman da izraze svoj sud, ali i spreman da ga povuče pod uticajem apodiktičkih – neupitnih argumenata.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

  1. Uvazeni dr Gicicu, pokrenuli ste temu od ogromnog znacaja, ali po broju pregleda bi se reklo da nash narod ne voli duboku, ozbiljnu tematiku. Mi ne volimo da se suocavamo sa sopstvenim problemima koji se neodlozno moraju rjesavati. Vise volimo da guramo nos u tudje probleme, radiji su nam trach i dnevna politika, od koje hajra imaju samo pojedinci i familije.
    U vezi razvoja kreativnog misljenja kod nasih mladih, hmm, jako je puno faktora i Vi ste lijepo pobrojali neke. Pouceni iskustvom nase, islamske intelektualne historije i danasnjih zemalja sa, da kazemo, jakim sistemima obrazovanja, trebalo bi ponuditi nasim djacima/studentima, izmedju ostaloga, dvije stvari:
    1. Kvalitetnu nastavu knjizevnosti i ohrabrivati ucenike/studente jos od 5 ili 6 razreda, a posebno u srednjim skolama i medresama da citaju i slobodno tumache i komentarisu knjizevna djela, da se ne oslanjaju samo na tumacenje nastavnika vec da sticu samopouzdanje da i oni sami mogu dokuciti duboka i skrivena znacenja knjizevnih djela. Brojna istrazivanja su pokazala da ovaj predmet, ukoliko se kvalitetno predaje, ima direktan uticaj na razvoj kritickog misljenja.
    2. Drugo, moramo ohrabrivati ucenike i studente jos od osnovne skole, a posebno od srednjih skola i medresa da rade njihove eksperimente (prirodne i tehnicke nauke) i istrazivanja bez obzira koliko oni prosti bili – neka to bude jedna ili 2-3 stranice rada, ali da bude originalan a ne puka prepiska tudjeg rada bez ikakvog komentara i licnog doprinosa. U nasem sistemu obrazovanja, ucenici i studenti ne uce niti saznaju skoro nista o metodama istrazivanja, izradi naucnoistrazivackih projekata i radova dok ne dodju do poslediplomskih studija. To je velika greska koja ima katastrofalne posljedice, i zato nam se uglavnom desava da cak i studenti na masterima i doktoratima, osim rijetkih, nisu u stanju da napisu nekoliko stranica originalnog rada bez tezih oblika plagijarizma. Velika je zalost da him pocesto i nastavnici i predavaci daju los primjer u ovome. U zemljama sa jakim sistemima obrazovanja, u skolama koje imaju ugled i tradiciju, ucenici i studenti se ohrabruju da rade sopstvena istrazivanja vrlo rano, jos u osnovnoj skoli i to se postepeno pojacava, podize nivo, tako da kada dodju na fakultet, vecina ucenika/studenata vec dobro vlada metodama istrazivanja i eksperimentisanja.
    3. Trebamo proucavati nasu intelektualnu tradiciju i historiju obrazovanja kao i kvalitetne obrazovne sisteme drugih, danasnjih zemalja i uzimati znanje i iskustvo odakle god je moguce.
    Ima jos puno bitnih faktora ali, eto to bi za pocetak bila dva centa moje ‘mudrosti’, da se tako izrazim.

    0

    0
  2. Selam alejkum

    Definitivno veoma interesantan tekst, nazalost izostavili ste ime autora.
    Autoru bih preporucio da procita knjigu The Stupidity Paradox – The power and pitfalls of functional stupidity at work.

    Volio bih da objavljujete vise ovakvih radova, posebno ukoliko ih pisu nasi dragi studenti.

    S postovanjem

    0

    1

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.