U Koncertnoj dvorani novopazarskog Kulturnog centra izvedena je predstava „Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo“ autora i reditelja Zlatka Pakovića.
Predstava je nastala u saradnji Zlatka Pakovića i Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, a najavljena je kao prva pozorišna predstava koja ističe važno pitanje za društvo u Srbiji – priznanje genocida u Srebrenici.
Autor i reditelj predstave Zlatko Paković istakao da se nada da će uticaj predstave biti od većeg javnog interesa.
„Gdje god smo predstavu igrali i kada god smo je igrali, ona je prihvaćena uvijek jednako, publika bilo gdje na svijetu je jedinstvena, dolazi u pozorište uglavnom, a pogotovo kad zna s kim ima posla, dolazi u pozorište sa jednom spremnošću da vidi određeni sadržaj. Međutim, ovdje je riječ o jednom specifičnom tretmanu. Dakle, postoji pokušaj da se pokaže i da iz ovog djela izađe izvjestan entuzijazam kako bi se reklo, da i nakon genocida može, i nakon strahovitih zločina koji su počinjeni 90-ih može i mora biti života i da postoje ljudi koji zaslužuju život bez opterećenja ali moraju se zločini priznati, moraju se zločinci prozvati, kazniti a oni, i time se ova predstava bavi, to je njena posebnost, oni koji proizvode velike zločine u društvu, oni koji su duhovnici genocida i masovnih drugih zločina, oni moraju biti prozvani, moraju biti obilježeni na određen način, kvalifikovani onako kako to zaslužuju a to je da su zapravo zlikovci čiji je jezik neuporedivo krvaviji od ruku ubica.“, kazao je Zlatko Paković
U predstavi igraju Katarina Jovanović, Boris Milivojević, Ivan Jevtović, Vahid Džanković, Andreja Kargačin i Zlatko Paković.
„Inače sam konceptualna umjetnica i rediteljka, ja nisam glumica i mislim da je to nešto što je vjerovatno olakšalo i meni i Zlatku da se naša saradnja dogodi. Zlatko je došao do mene činjenicom da je tražio konceptualnu umjetnicu jer je lik u predstavi kojeg igram, Ljubica Bećković, konceptualna umjetnica i htio je da nađe nekoga ko se u tim krugovima kreće i ko se zapravo time i bavi i našao je mene. Meni je bilo strašno zanimljivo da, osim toga što je ovo tema koja mene lično tangira i ja kao konceptualna umjetnica i kao umjetnica performansa, smatram da je moja obaveza da se bavim društveno-angažovanim temama i da se provlačim tamo gdje su tabui u društvu, gdje se ne smije i bilo mi je zanimljivo da iz jednog skroz drugog ugla istražim to kroz jednu osobu, Ljubicu koja je dosta slična meni na neki način, osim što je odrasla u drugačijem kontekstu i donijela neke drugačije odluke. To joj je samim tim formiralo drugačiji sistem vrijednosti ali nas dvije smo dosta slične, to je meni bilo strašno dragoceno, da se i ja tu nekako preispitam.“, istakla je Andreja Kargačin
Autor predstave u ovoj umjetničkoj intervenciji razotkriva ideološke i psihološke mehanizme koji su zločin genocida najprije omogućili, a potom poricali.
SANA – Adaleta Sejdović – Hamzić / FOTO – SANA
