Piše: Edis Pačariz
Dvadesprve godine seštoga novembra
Ubila nas vijest duboko ispod rebra
Desilo se nešto što je dušman želio
Muftija Zukorlić na Ahiret preselio
Jer je zlim dušmanima napravio štetu
Vratio se Gospodaru na Univerzitetu
Pa je oko njega imao sjekiraciju
Jer dušmani nisu dali akreditaciju
I ako si bio iz Tutinskog sela
Stavio si čep ovim iz Brisela
Da trebaju gledat kroz sitnije sito
Evropske su vrijednosti nešto različito
Ti si bio svjetlost u sred velikog mraka
Iskreno želio jedinstvo Bošnjaka
Al’ bošnjačka nacija po malo je bona
Pa se je rasula u vise kolona
Postali su stvarno malo više boni
Jedni primitivci, a drugi poltroni
Što je takvo stanje bilo ti je žao
Pa si u taj projekat čak i sebe dao
Nisi za to imao nešto puno volje
Nego da bi narodu bilo mnogo bolje
Ali narod bošnjački slabo dobro cijeni
Nego je pokušao čak i da te smijeni
Uz razne munafike i poluge vlasti
Počeli da biju i po tvojoj časti
Udariše na tebe ko čopor hijena
Al si bio jači no kamen i stijena
Niko nije s tobom mogao da isprti
Od samog početka pa do tvoje smrti
Padali pred tobom kao mala maca
Nije tebi bilo nikakvog takmaca
Nisi samo nama bio drag i mio
Ti si bio blagodat za region cio
U skupštini Srbije ti si reći smio
I sve poslanike etici učio
Nisi kao drugi dizao galamu
Nego ih učio o časnom Islamu
Kako bi i Srbija prestala da luta
Ti si se obratio preko pesto puta
Držao si dersove za čitavu državu
I svi su ti priznali da si sve u pravu
Oči pune suza, a u duši stega
Jer vise te nema na trgu Gazi Isa-bega
Svakome si juče ispunio zelju
I posljednji put bio u nedjelju
Sve do sela Orlja dugačka je staza
Sa trga je krenula ta tvoja dženaza
Bile su na svakom ko rijeka suze
Što te svima nama dragi Allah uze
Ali ako Bog da ti nisi na gubitku
Do kraja života vodio si bitku
Da zavlada pravda ljudskost i poštenje
Da zavlada karakter pravda i pomirenje
Ah što imaš baba,prava je ljudina
Pored tvoga tijela slušat ga milina
Nakupio sabura ko brdo i planina
Mi ga samo slušamo i suze nam liju
Koliko je volio našega muftiju
Čak se u govoru po malo nasmješi
Kako bi uspio da nas sve utješi
A tek majka njegova ko da nema muke
“Kad nije stradao od dušmanske ruke”
Šućura Allahu što je rodila junaka
Postala je majka čitavog Sandžaka
Kakva je to majka od dobroga kova
Molimo se Allahu sa hiljade dova
Gospodaru nas Džennet mu podari
A podaj i nama da budemo stanari
U Džennetske dvorce sa našim resulom
Neka naše dove budu sve kabulom
U borbi si proveo život svoj cio
Za slobodu naroda sve si uložio
I zadnje trenutke za ideju si dao
Za baklju Islama i život si dao
Poslednji selam oj sandžački sine
Poslednji selam od Bosne domovine
Od čestitih ljudi iz dijaspore naše
Od velike ljubavi sultanom te zvaše
A ti si bio više od sultana
Ti si bio ponos svakog muslimana
Poklanjam ti Muftija i stihove ove
I dragom Allahu samo činim dove
O tebi sam mnoge stihove napisao
I sad kad si mrtav i kada si disao.
