Tutinac porijeklom, u Skoplju rođen, tu se i školovao, živi i izdržava porodicu od svog zanata, i to lijepo. U Tutin, kaže, ide redovno I kad dođe I tamo ima svoje mišterije
–Prate nas, imamo dosta finih komentara. Ko dođe ovdje i kod nas dođe u posjetu pa makar na kafu, prijateljski što se kaže. Ima mnogo studenata ovdje Ima i nekih koji su završili pa smo još u kontaktu, da se vidimo čujemo. Pišemo po društvenim mrežama. Počeo sam s dvije stolice. Prvo sam radio sama ja i jedan asistent. Od 20 kvadrata sad smo na 40. Polako nam i ovo postaje tijesno ali kako raste biznis tako rastu i obaveze. Zadovoljstvo jeste veliko ali ima taj momenat hoćeš li uspjeti, šta ako, da ne pogriješim. Sve ima svoju težinu ali na kraju dana je lijep osjećaj kad znaš da nemaš šefa nad glavom, da nemaš gazdu. Svi bi to htjeli ali niko neće da radi da se muči do toga. Zanat ne može da te ostavi bez hljeba, kaže Ermin, frizer.
Priča uskoro u Ramazanskom programu STV.