Život zaista često piše romane. Postoje životne priče koje vas nimalo ne mogu ostaviti ravnodušnim. Novi Pazar, grad je mladosti i sporta. Često se hvalimo time kako su naši mladi šampioni najbolji ambasadori našeg grada. Takav je Džejlan Toskić, vicešampion države u olimpijskom boksu. U finalnoj borbi savladan od naturalizovanog Rusa koji brani boje Srbije, inače evropskog i svjetskog prvaka. Slika dva različita svijeta. Sa jedne strane bokser koji ima najbolje uvjete, sponzore i tretman u državi, a sa druge strane mladi Džejlan, 18-togodišnjak koji pješke ide po nekoliko kilometara do trening sale, koja je donedavno bila radionica za popravku automobila i kamiona, a zahvaljujući dobrim ljudima kakvi su prvi čovjek BK Dandi i nekadašnji bokser Nijazija Mujdragić, te trener Dževad Ibrović, onoliko koliko su mogli “iz svog džepa” adaptirali uslovima za treninge.
Iza lica skromnog, povučenog i nenamteljivog momka krije se bokserska zvijer sa teškom životnom pričom. Iako mu se sreća kroz djetinjstvo nije osmjehnula, pa su mu Nijazija i Dževad kao roditelji, naš Džeko vjeruje da može do samog vrha. I kako to uvijek biva, uspjeh određuje Bog, a ne ljudi. Njemu je Bog dao ono što nemaju mnogi, a što se ne može kupiti novcem – hrabrost i poštovanje. Istrajnost i zahvalnost.
“Svaki mi je trening korak do cilja. Na svakom treningu dajem svoj maksimum. I ujutru na trčanju i uveče u klubu, treniram, inače, dva puta dnevno sa trenerom. Imam cilj, a on je da budem šampion. Znam da to mogu. Sa svojim trenerom Dževadom Ibrovićem se spremam i vidjećemo, idemo korak po korak. Zahvalio bih se svima što me podržavaju. To su sve moji drugovi iz grada i države, pozdravio bih ih, zahvalio bih im se puno, od srca, na podršci. Puno mi znači njihova podrška da idem još jače ka cilju”, kazao je mladi Džejlan Toskić.
Džejlan za trenera ima provjereno i veliko ime domaćeg boksa, Dževada Ibrovića. Pored posla u industriji proizvodnje, Dževad ne žali sebe staviti svim raspoloživim resursima kako bi Džejlana, ali i druge mlade šampione BK Dandi doveo do cilja. Za Toskića je siguran da bi bio prvak države, da ljudi iz Bokserskog saveza Srbije nisu uložili veliki novac u dovođenje ruskih boksera, nadajući se da će im donijeti medalje sa svjetskih prvenstava.
“Ovo je seniorsko prvenstvo koje je jače od svih drugih, jer u seniorskoj konkurenciji se više ne gledaju godine, on može da ima od 18 do 39 godina i da ima 300 mečeva, dok može senior poput Toskića koji je tek prva godina u seniorima, koji je tek punoljetan sa nešto vrlo malo mečeva, odskočio je od svih u Srbiji i došao do tu gdje su najiskusniji, najbolji, dao sve od sebe. Čak bi bio prvak države, ali su tu Rusi u koje Srbija ulaže zbog svjetskog prvenstva koje će se održati sljedeće godine, a oni vjeruju da će oni uzmu neke od tih medalja i da tako opravdaju sredstva koja se ulažu u boks. Moj Toskić je došao do finala, sve su ispobjeđivali i Rus i on i u finalu su se sreli, gdje je bio nevjerovatno dobar meč, jer je taj Rus evropski i svjetski prvak”, kazao je trener Ibrović.
Ono što je naučio, dodaje Ibrović, još iz takmičarskih dana i perioda reprezentacije jeste da je marljiv rad i povjerenje glavna šifra cijelog uspjeha. Na taj način funkcioniše BK Dandi.
“Šifra cijelog uspjeha je jedan vrijedan i marljiv rad, jedno veliko povjerenje i jedinstvo, da svi budemo kao jedan. To sam ja naučio iz svog djetinjstva i karijere, reprezentacije i svega da je cijela ta generacija bila uspješna. Tako isto sprovodim sa njima i to poprilično ide dobro. Oni slušaju, marljivo rade i na kraju uspjevaju”, dodao je trener Ibrović.
Prvi čovjek kluba, bivši novopazarski bokser Nijazija Nesko Mujdragić nije krio zadovoljstvo usljed velikog uspjeha. BK Dandi otišao je na prvenstvo Srbije sa 6 takmičara, vratio se sa četiri zlatne i jednom srebrnom medaljom. Najveći kolektivni uspjeh kada je u pitanju jedan klub u gradu. Za još veće rezultate, podvlači, potrebni su bolji uvjeti i malo više brige od strane nadležnih.
“Imamo velike uspjehe kojima se možemo pohvaliti. Niti jedan klub u državi nije uspio da povede šest boksera, a da se sa takmičenja vrati sa 5 medalja. To je stvarno velik uspjeh. Zahvaljujući i treneru Dževadu Ibroviću koji zaista izgara ovdje. Imamo, recimo, unutarnjih problema, jer funkcionišemo kao porodica, ali nam trener nije adekvatno nagrađen zbog svega što postiže. On radi u procesu proizvodnje, ne može da bude odsutan stalno. Imamo zaista velikih problema oko toga, jer ako se to ne riješi, ne znam kako ćemo. On je jedan od najuspješnijih mladih trenera u državi”, kaže Nijazija Mujdragić.
SANA – Hamza Škrijelj
FOTO: SANA
