Za Irfana Camovića iz Sjenice mnogi kažu da je jedan od najsnažnijih ljudi koje su sreli u životu. Njegovu izvanrednu snagu i upornost mnogi su primjetili još dok je bio dječak, a kasnije su prijatelji i rođaci svjedočili njegovim prvim spontanim nadmetanjima u obaranju ruke.Camović za portal Free media kaže da je pobjeđivao sve redom i mnogo puta potvrdio snagu, ali je tek prošle godine odlučio da iskoristi svoj dar i postane profesionalni sportski takmičar.
Nakon što je shvatio da nepobediv u Sjenici, odmjerio je svoju snagu i u Novom Pazaru gdje je, kako u šali kaže, brzo shvatio da nema mnogo protivnika pa je krenuo dalje.
Uspješno se takmičio u Vrnjačkoj Banji, zatim u Ubu, a sada je šampion lijeve i desne ruke na nivou Srbije.
Ovu titulu stekao je na takmičenju sportskog obaranja ruke u Petrovcu na Mlavi, odnosno na Turniru “Mlava open”. Takođe, šampion je i u obaranju desne ruke na sličnom takmičenju održanom u Zrenjaninu.
Na naše pitanje da li je jači u lijevoj ili desnoj ruci daje duhovit odgovor kroz osmjeh: “Nisam jak, već sam najjači u obje”.
Očekuje da će prvo mjesto i epitet najsnažnijeg potvrditi i u Trsteniku 25. novembra ove godine.
“Takmičenja znaju da budu veoma naporna i iscrpljujuća, ponekad takmičari obaraju ruke od 12 do 20 časova, sa malim pauzama. S obzirom da samo obaranje ruke sa sobom nosi određene rizike neophodna je podrška bližnjih, a u mom slučaju je presudna podrška supruge“, priča nam on.
Ističe da njegovi prijatelji i rodbina znaju koliko je ovo težak i rizičan sport, sa nerijetkim povredma, pa su ga savetovali da ne vuče, da odustane i ne takmi se.
“Jedino mi je hanuma bila stalna podrška od samog početka. Otkrit ću vam da će se i ona uskoro oprobati u ovom sportu, tačnije od Nove godine. Trenutno se sprema zajedno sa mnom”, kaže Camović.
Nezgoda ne jednom odmjeravanju snage naučila ga je da nikad ne sparinguje bez prethodnog zagrijavanja.
“Imao sam prelom desne ruke koja se skroz prekinula. To je ono što i danas prepričavam momcima koji se interesuju za ovaj sport i koji treniraju. Važno je da niko ne sparinguje hladan, dok se ne zagrije. Jednom prilikom sam i ja to učinio, bez ikakvog prethodnog treninga sa svojih oko 160 kilograma povukli smo ruke gdje sam ja prvu borbu dobio. Nije bilo svejedno. Protivnik je tražio je da ponovimo na šta sam i pristao, a onda počeo haos… Ruku u ruci nosim, prijelom kosti nadlaktice sa sve četiri strane. Hitno zakazana operacija”, prisjeća se Camović.
Tada je dva mjeseca nosio gips i imao vremena da razmišljam o sebi, da povrati poljuljano samopouzdanje.
Rečenica “Ova ruka će u biti duplo jača nego ranije”, koju mu je rekao ljekar na jednom od pregleda, bila je okidač da Cama, kako ga prijatelji zovu, ponovo stavi ruku na sto.
“To me je motivisalo, a supruga je tu bila kao vjetar u leđa. Tada krećem da učim tehniku. Bio je januar 2022. godine. Prvo takmičenje nakon svega što se izdešavalo bilo u Petrovcu na Mlavi, na kojem sam osvojio zlato u levoj, a i desnoj ruci takođe. Taj trenutak ne mogu opisati, maltene je sva sreća svijeta bila u meni. Onda i u Zrenjaninu iste godine opravdao zlato desne ruke (nekada povređene). Izvanredni takmičari, sa kojima sam i dan danas prijatelj. Zahvaljujem se Bogu sto sam upoznao takve borce”, kaže on.
Ovaj snagator iz Sjenice često odmjerava svoju snagu. Obično kada nađe vremena i u pauzama, s obzirom da radi kao preduzetnik u maloprodaji.
Sa svojih 29 godina upoznao je brojne bodibildere i ljude koji se rekreativno bave sportom. Ono što je primjetio jeste da su ljudi sa Pešteri po prirodi snažniji.
“Naši ljudi su kao stvoreni za ovo, a nisu svjesni toga. Upoznao sam mnogo snažnih ljudi iz Sjenice koji, uz dobar trening, mogu postići veoma dobre rezultate. Moja želja je da otvorim klub u Sjenici, da usmjerim omladinu na pravu stvari, na zdrav život i sport. Uvjeren sam da će uz rad i trud, rezultati sigurno doći”, vjeruje Camović.
Cilj mu je da ide dalje, da razvija karijeru i sport za koji se nada da će tek zaživjeti u čitavoj zemlji, ali i u Sjenici, Novom Pazaru i obližnjim gradovima.
Za naš portal otkriva da je već sada ušao u proceduru osnivanja kluba uz podršku prijatelja i lokalnih sportista. Očekuje podršku grada i lokalne zajednice.
„Ovaj sport kod nas tek počinje da se razvija i on ima neku perspektivu za budućnost. Sve više ima učesnika na nivou države, sve više zaintersovanih da se bave ovim sportom. U Srbiji postoje novi klubovi za ovakve sportiste, ali u inostranstvu je sve to znatno bolje organizovano. Posvećeniji su treneri, bolje organizovani klubovi, ozbiljnije se pripremaju takmičari sa kojima su ljekari, sponzori i ljudi zaduženi da razmišljaju čak i o adekvatnoj ishrani takmičara. Ono što je ključna prednost jeste da su takmičari u inostranstvu dobro plaćeni”, kaže nam Camović.
Za profesionalno bavljenje sportom obaranja ruke, osim posvećenosti, potrebna su odricanja i ulaganja, prevashodno za hranu i treninge. Same pripreme za takmičenje traju od tri do pet mjeseci.
”Pripremam se u teretani, uglavnom izvodim vježbe za snagu. Tu su i vježbe fleksibilnosti i istezanja, rad sa gumama. Neizostavni su sparinzi na stolu koji znaju da budu teški i da traju puna dva sata. Obično imam osam treninga nedeljno, što znači da vremena za pauze nema. Pravilna ishrana je veoma bitna, obroci sa mnogo proteina, dakle mnogo ribe, kalcijuma, vode i veoma malo ugljenih hidrata. Spremanje za jedno takmičenje me u prosjeku košta oko 3.000 evra“, kaže Camović.
On ipak vjeruje da je za njegovu snagu presudna genetika. Sa ponosom ističe da je i njegov rahmetli dedo Latif Camović- Latko imao izuzetno jake ruke, te da se i za njega se pričalo da je jedan od najjačih ljudi sa ovih prostora.
(Free Media)
