Pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru pripremno ročište u slučaju civilne žrtve rata. Riječ je o Dževadu Koldžiću čija su majku Mevlidu Koldžić zajedno sa 17 građana bošnjačke nacionalnosti 22. oktobar 1992. godine, pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, pod komandom Milana Lukića, u mjestu Sjeverin kod Priboja, najprije oteli, a kasnije i ubili.
Ovo je jedan od postupaka kojeg vodi Fond za humanitarno pravo punih deset godina kada su inicirane administrativne reparacije za civilne žrtve rata.
-Predmet spora je povreda prava na suđenje u razumnom roku s obzirom na činjenicu da već deset godina taj slučaj ne može da dobije epilog. Ne može iz razloga što postoji to “šetanje” predmeta od Upravnog suda ka Ministarstvu i nazad gdje Ministarstvo nema namjeru da donese odluku i utvrdi da određena lica imaju status civilnih žrtava rata. S druge strane, Upravni sud poništava te odluke i vraća nazad u čemu smo zaglavljeni već deset godina, kaže Mihailo Pavlović advokat.
Upravni sud je utvdio da je došlo do povrede prava u slučaju Dževada Koldžića zbog čega se razmatra visina obeštećenja.
-Žrtve iz Sjeverina ne mogu da ostvare status civilne žrtve rata i tu je glavni problem što je zločin izvršila Vojska RS koju država u kojoj živimo ne smatra za neprijateljsku vojsku. To je jedno od diskriminatornih rješenja. Tako veliki broj porodica ne samo iz Sjeverina već ljudi koji su oteti iz voza u mjestu Štrpci koji su također bili Bošnjaci, ne mogu da ostvare status civilnih žrtava rata ali ni ljudi koji su bili žrtve policijske torture u Sandžaku, Sjenici, Tutinu, Novom Pazaru 90-tih godina. Torturu su činili pripadnici MUP-a Srbije koju naša država ne smatra za neprijateljsku, ističe Ivana Žanić izvršna direktorica FHP.
To je bio posljednji segment da se žrtvama omogući neka vrsta pravde. Nažalost, vrijeme koje prolazi ide mnogima na ruku jer će ono učiniti svoje umjesto procesuiranja.
