Šesnaest predaha

3
8378

Piše: Dženana Fetić Kurgaš

 

Uzdah gromak niz Sandžačke brijegove prolomi se,

Suza r’jeka kroz doline sa svih strana na Trg sli se.

Trg Gazije Isa-bega, tamo gdje do jučer mi se

lice sjalo osmijehom kad ponosan pojaviš se.

 

“Što si tako utihnuo moj Sandžaku, moj vatanu?

Gdje te boli, gdje to skrivaš tu veliku svoju ranu?”

Ti mi rukom pokazuješ u visoku jednu stranu,

tamo direk zelen stoji k’o ‘no što čuvari stanu.

 

“Tu mi spava od najboljih jedan evlad, od nedavno.

U njegovo srce sam ti vascijeli bio stan’o.

Radovao sam se svakom danu što bi s njime svan’o.

Pa me zato, od nedavno, duboko u srce gan’o.

 

Hodali su mnome takvi davno nekad velikani,

Svaki od njih spreman bješe i životom da me brani.

Od svakoga od njih on se znanjem njihovim nahrani,

pa s tim znanjem mali Sandžak svim ljudima rasprostrani.

 

Bolan sam ti zbog njegovog odlaska sa ovog sv’jeta.

Bolan lijem suze i ne brinem hoće l’ kom’ da smeta.

Ranu ljutu liječi mi sa usana dova sveta,

da na onom sv’jetu najmirisnije mu cv’jeće cvjeta.

 

Nek ostane zapisano u knjigama historije,

Da Sandžakom takav insan koračao dugo nije!

Sad iz Orlja nad Sandžakom nišan zelen njegov bdije,

mjesto prosijede brade, džubeta i ahmedije.”


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.