Priča s Bihora o dvadesetčetverogodišnjaku. Neće kaže da radi vani. Što bu, poručuje, radio za drugog umjesto da za sebe uzimaš kajmak a drugom daješ surutku. To se jedino može na svojoj zemlji.
Mladi Elzan Avdić živi sa suprugom i petoro djece, ocem i majkom na vrhu Bihora, selo Sipanje. Priča, bio je i u Francuskoj ali nigdje nije, kaže, ljepše nego kod svoje kuće, bez obzira što u njegovoj blizini nema nikog, što ako snijeg napada pa čistač ne dođe, opet on čisti put i ne samo do svoje kuće već i komšijama pomaže. Uz sve to ima veliko, moderno gazdinstvo. I ništa njemu nije teško.
–Nije problem jer sam napravio objekat, mogu da namirim stoku za sat vremena ujutro, sat navečer, na podne sat. Znači tri sata imam posla zimi oko stoke. Uvijek je bolje raditi za sebe. Nebitno je radno vrijeme osam ili deset sati nego da drugome radiš. Radno vrijeme ti je određeno, moraš da si u sedam da počneš u pet završavaš, samo imaš za sebe osam sati da prespavaš. Bolje ti je svoj biznis da imaš nego da drugome stvaraš biznis a za tebe šta ostane. Što se kaže, drugi uzima kajmak a tebi surutka ostaje. Bolje da tebi ostaje kajmak a drugom surutku da dajete, Elzan.
I kad ga pogledaju, kažu, žao im je što njihova djeca nisu popoput njega već su sreću tražila i traže negdje vani.
–Uspio je dosta, napravio jedan veliki objekat, ima sto ovaca i petnaestak krava, pomogla ga je nešto država a nešto je od svojih sredstava uspio uraditi. Ponosan sam na njega što je ostao i volio bih da su se i moja djeca vratila nego su otišli vani a volio bih da se vrate i rade kao što i on radi ovdje, kažu rođaci i komšije
Elzan Avdić inače ima veliku kuću u obližnjem selu, ali je odlučio živjeti na djedovom imanju daleko od svih. I uspio.
izvor: SANA
