Ramazan kao glasnik nade cijelog svijeta

0

Piše: Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović

Ove godine mjesec ramazan se po mnogočemu razlikovao od drugih. Širenje
pandemije korona virusa po cijelom svijetu zaustavilo je život na koji smo
navikli, u roku od par dana, mjesec i po prije ramazana. Prvih dana
izolacije u svojim kućama, s nevjericom smo pratili dešavanja, savjete
nadležnih, trudili se da shvatimo opasnost situacije i pribojavali za
zdravlje svojih članova porodice, rodbine i ostalih. Mediji, mobilne i
društvene mreže postali su prozor u svijet mnogim osobama. Javnost je
hvalila medicinske radnike koji su bili na prvoj liniji borbe sa opasnim
virusom i koji su se bojali da virus ne donesu kući, svojim porodicama,
uprkos korištenju efikasnih  sredstava zaštite, zaštitnih skafandera i
druge opreme. Rekli bismo da su na prvoj liniji bile i mnoge druge struke,
kao i roditelji i svi hrabri ljudi. Kao pedagog mogu kazati da je nastava u
učionicama prekinuta, prvo na dvije sedmice, a onda je prekid produžen do
daljnjeg, te je proces nastave nastavljen preko programa učenja na daljinu.
Vodili smo nastavu na razne načine: preko skajpa, whatsapp grupa,
platformi, zoom – internet učionica, TV video časova i dr. Da nam je neko
prije par mjeseci kazao da ćemo u najkraćem mogućem roku savladati veliki
dio informatičke znanosti ne bismo mu vjerovali. Čovjek ne zna šta sve može
dok ne pokuša. Pojavio se veliki broj zavjera oko pojave korone virusa, kao
i diskusija o tome koja je on vrsta, kao i širenje pesimizma i optimizma  preko
društvenih mreža. Bila sam i, inšallah, uvijek ću biti od optimista koji
čine sve što mogu da ovaj svijet bude bolje mjesto za življenje, koji
marljivo rade, trude se i mnogo uzdaju u dragog Allaha dž.š.

I došao je akšam koji je označio početak mjeseca ramazana. Ajeti, hadisi,
čestitke, savjeti i želje počele su kružiti medijima. Na trenutak su svi
zaboravili muku i strah od virusa Covid-19. Teravije nije bilo, jer su
zakonom bile zabranjene posjete svih ustanova i objekata izvan porodičnog
doma. Ta činjenica je stvarala vjernicima gorak ukus u ustima i grlu, ali
spremanje prvoj sehura (sufura) razgalilo je duše mnogih vjernica. Teku
dani posta s mnogo dova, namaza, raznovrsnog ibadeta, ali za nas, pedagoške
radnike, također, i ‘posla od kuće’. Navečer se porodično gledaju čuvene
“Besjede” uvaženog akademika Muamera Zukorlića – Muftije koji je jedini od
akademika, intelektualaca ostao na bojnom polju, da odagna od naroda strah,
savjetuje široke narodne mase, podučava, usmjerava i vodi. Preko Sandžak
medija centra, STV, brojčanik gledanosti je pokazivao da Muftiju gledaju i
slušaju širom regiona, dijaspore i šire, hvale ga i dive mu se, obećavaju
podršku u komentarima ispod snimaka, zavjetuju na odanost. Zainteresirani
spremaju učešće na naučnim konferencijama preko zoom-platforme, nude
međusobno savjete i konsultuju se. Kolegice, vjeroučiteljice se trude da
djeci uljepšaju predavanja, dočaraju šarenim slikama, ilustracijama. I sve
je za ‘mašallah’, ako se tako može reći u vrijeme pandemije. Kao leden tuš,
potvorom se oglasio časopis “STAV”, jer mu se, vele, nije dopala neka od
sličica koju je neka od vjeroučiteljica poslala djeci tokom učenja na
daljinu. Bili su bihuzur vjernici radi ilustracije na kojoj je se nalazi
dijete koje uči klanjati. Ali, najčudnije je bilo što časopis nije optužio
niti učiteljicu, niti školu, niti Islamsku zajednicu, već, po hiljaditi
put, muftiju Zukorlića. Narod se isčuđavao neopisivoj mržnji pomenutog
časopisa i njegovom zametanju kavge među muslimanima i to u svetom mjesecu
ramazanu. Ali, vratimo se duhovnoj dimenziji nekih posebnih ramazanskih
elemenata.

Sedžde u namazu su poseban ibadet, vrhunac naše pokornosti Stvoritelju i u
njoj smo Mu najbliži. One su u mjesecu ramazanu još produhovljenije,
posebno danas, dok napolju hara korona virus. Allahu sedždu čini sve
stvoreno na nebesima i zemlji, i sunce, mjesec, zvijezde, priroda,
životinje, svako na način koji mu je određen. Ne čine je samo ljudi kojima
je koprena na srcu i očima pa ne vide stvarnost onakvom kakva jeste. Velike
su blagodati mjeseca ramazana. Osim duhovnih vrijednosti koje se ogledaju u
potpunoj bogobojaznosti, postoje i zdravstvene vrijednosti. Postom se
regulišu mnogi zdravstveni problemi, poput metaboličkih, regulišu se šećer
i masnoća u krvi, pretilost, visoki krvni pritisak i dr. Tu je i
nezaobilazni socijalni faktor posta, gdje se postači solidarišu sa svima
gladnima i siromašnima u okolini i svijetu.

Ove godine su mnoge humanitarne organizacije dale poseban doprinos u
humanitarnom radu i pomaganju ugroženih kategorija stanovništva, što
uopšteno siromašnih, što odsječenih zbog    korone virusa, pogotovo
starijih osoba. I jedni i drugi spadaju u kategoriju koja je muhtač
(muftač) pomoći. Posebno bih ove prilike izdvojila sandžački centar za
humanitarni rad CHR “Hajrat” koji kontinuirano svim svojim  kapacitetima
pruža doprinos. Nakon prve trećine mjeseca ramazana, vjernike je dočekala
radosna vijest: džamije su ponovo otvorene, uz poštivanje preporučenih
mjera zaštite. Starijima iznad 65 godina života se i dalje preporučuje
ostanak kod kuće. Proces školske nastave će se i dalje realizirati, kako je
potvrđeno, kroz program učenja na daljinu do kraja školske godine. U
ramazanu se daju smjernice za zekat i sadekatul-fitr (vitrove) svake
godine. Što se tiče hadža, još uvijek se čeka odluka Saudijske Arabije i u
trenutku pisanja ovih redova još se ne zna hoće li se hadž odgoditi za
narednu godinu ili se dozvoliti u ovoj, ali naznake su optimistične.
Pripreme za hadž, prema medijskim izvještajima, i dalje se nastavljaju, čak
su postavljena napredna samosterilizacijska vrata na ulazima mesdžidul
harema.

I ovog ramazana, kao i svakog drugog, bilo je vjernica koje su se odlučile
pokriti hidžabom, kao krunom žene muslimanke. Mnogo je onih koji su dali i
daju sadaku koja je univerzalni pojam dobročinstva kako pojašnjava i njen
korijen riječi “sadeka” što znači potvrdu iskrenosti. Davanjem sadake i
nafaka davaoca se uvećava. Mladi maksimalno  pomažu u humanitarnim i
socijalnim akcijama. Sa zaštitnom maskom na licu raznosili su potrebnima
pomoć i bili, također, na prvoj liniji odbrane. Na društvenim mrežama dobre
domaćice objavljuju tradicionalne recepte, što radi prijedloga za iftare,
što radi mladih generacija koje su se zatekle u kućnoj izolaciji i kojima
je to od velike koristi. Najbolje što se desilo mnogim porodicama u ovom
kriznom vremenu je što su one ojačale. Djeca su postala prisnija sa svojim
roditeljima, a udaljenija od iskušenja na ulici. Naučila su mnoge stvari o
životu i lično iskusili brigu i strah koju su neki od nas u posljednjem
ratu spoznali. Počela su se raspitivati o prošlim vremenima, razmišljati o
njima i uzimati pouku iz svog i tuđeg iskustva. Evidentno je da su se među
omladinom, uopšte, smanjili poroci, zajvaljujući zatvaranju nekih uličnih
objekata, razgolićivanje žena je u određenim danima skoro bilo isčezlo, a
zapostili su u izolaciji i oni koji nikad prije nisu postili ili su bili
taoci lošeg okruženja na radnom mjestu i drugdje.

Sve u svemu, ovaj ramazan došao je kao veliki glasnik nade cijelog svijeta
da će stanovnici ove planete biti bolji ljudi, moralniji, čedniji, očišćeni
od grijeha. Pa, pridružimo se i mi toj želji i nadi i neka je ramazan
mubarek svima!

Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.