Sandžak je ostao bez jednog od svojih najčasnijih i najdostojanstvenijih ljudi. Vijest da je na ahiret preselio Samir Guberinić potresla je porodicu, prijatelje, saborce i sve one koji su ga poznavali ili makar jednom sreli njegov blagi osmijeh i čuli riječ podrške koju je uvijek imao za druge. Samir Guberinić nije bio običan čovjek. Bio je simbol borbe, dostojanstva i nepokolebljive volje.
Iako je cijelog života nosio teret otežanog govora i otežane pokretljivosti, nikada nije dozvolio da ga invalidska kolica definišu. Naprotiv — svojim karakterom, znanjem i snagom duha pokazivao je da veličina čovjeka ne leži u fizičkoj snazi, već u srcu, poštenju i istrajnosti. Završio je Pravni fakultet, zasnovao porodicu i bio primjer odgovornog supruga i oca. Iza sebe je ostavio djecu kao svoj najveći ponos i amanet, ali i neizbrisiv trag među ljudima koji su ga cijenili zbog njegove dobrote i pravednosti.
Bio je jedan od osnivača Stranke pravde i pomirenja u Crnoj Gori, dugogodišnji borac na putu istine i pravde, za prava svakog čovjeka, član predsjedništva SPP u Crnoj Gori, dugogodišnji predsjednik i potpredsjednik OO SPP Bijelo Polje.
Njegov život nije bio lak. Nosio je jednu od najtežih rana koje čovjek može ponijeti — gubitak sina. Ali čak ni tada Samir nije poklekao. Borio se za pravdu, za istinu i odgovornost, vjerujući da nijedna bol ne smije biti zaboravljena niti prešućena. Ta borba nije bila samo očinska, već ljudska i moralna.
Kao društveni i politički aktivista, Samir Guberinić bio je glas onih koji se često ne čuju. Godinama je ukazivao na probleme osoba sa invaliditetom, tražio dostojanstveniji položaj za svakog čovjeka i vjerovao da zakon mora biti isti za sve. Mnogi danas svjedoče da je upravo on mirio ljude, pružao podršku slabijima i ulivao nadu onda kada je bilo najteže.
Njegov odlazak posebno je dirnuo pjesnika Miodraga Mikija Kneževića, koji mu je posvetio emotivnu pjesmu “Hod po oblacima”. U stihovima je opisao čovjeka koji možda nije mogao hodati nogama, ali je duhom prelazio granice koje mnogi nikada ne dosegnu.
“Jedan se veliki čovjek smirio…
A šta bi on dao za korak?
Na džumu sam da kroči.”
Ovi stihovi danas odzvanjaju Sandžakom kao opomena i pouka — da veličina čovjeka nije u onome što posjeduje, već u onome što ostavi iza sebe među ljudima.
Dženaza Samiru Guberiniću klanjat će se u utorak, 26. maja 2026. godine u 14:30 sati ispred gradske gasulhane, dok će ukop biti obavljen na mezarju Loznice.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah.
Neka mu Milostivi Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a porodici sabur u ovim teškim trenucima. Sandžak je izgubio velikog čovjeka, ali će uspomena na Samira Guberinića živjeti kroz njegova djela, njegovu borbu i dobrotu koju je nesebično dijelio ljudima.
