Predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji muftija dr. Mevlud ef. Dudić sa saradnicima: predsjednikom Sabora dr. Enverom Gicićem i predsjednikom Beogradskog medžlisa Tafa ef. Berišom, 27.11.2020. godine, u uredu Mešihata u Beogradu, primio je predsjednika Mešihata IZ-e u Hrvatskoj muftiju dr. Aziz ef. Hasanovića.
Delegaciju su činili predsjednik Sabora IZ-e u Hrvatskoj Mirza Šabić, direktor Islamske gimnazije u Zagrebu Mevludi Arslani i predsjednik Zagrebačkog medžlisa Nermin Botonjić.
Tom prilikom, razgovarali su, između ostalog, o unapređenju saradnje dva mešihata, kao i o mogućnosti bratimljenja Zagrebačkog i Beogradskog medžlisa. Također, izrazili su zabrinutost koju najavljuju pojedine evropske države za donošenje rezolucije o “reformi islama”.
U Islamskom centru u Beogradu, hutbu je održao i džuma namaz predvodio muftija dr. Aziz ef. Hasanović.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada.[1] Trajala je 44 mjeseca, od 5. travnja 1992.[5] do 29. veljače 1996. godine,[1][6] što je tri puta duže od opsade Staljingrada,[7] a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno.[8] Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad.[9] Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske (uz podršku službenog Beograda), koja je s 18.000 rezervista opkolila grad,[10] i Armija Republike Bosne i Hercegovine (i HVO Sarajevo) koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne postrojbe s obje strane.[11][12] Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacke radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri iz snajpera.[13]
Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu.[14] Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi preminulo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima.[4] Liječnici glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno.[15]
kakav god pozitivan i dobronamjeran komentar da Bosnjaci posaljU , ( vlaske , cetnicke u saradnji sa domacim izdajnicima straze, ( botovi ), prate i daju negativne komentare).
Samo da znate da i mi MI BOSNJACI VAS , SMRDLJIVU GENOCIDNU VLASKU GAMAD, pratimo 24/24. 7 dana i sedmici , 365 dana u godini , pratimo vas u EU i USA, ORGANOZOVANO I INSTUTICIJALNO NA DIPLOMATSKOM, EKONOMSKOM , ( a posebno na vasem licjemernom ( paganska smrdljia pisanijo), SPIJUNSKOM PLANU U BERLINU, BECU, LONDONU ( cetnicka emigracija),PARIZU ( metro vas oprat od genocida nece , alji veoma podlo i prljavo igrate da vas Pariz u ujedinjenim nacijama zastiti za raspad GENOCIDEN TVOREVINE u BiH),..
U Washington DC , GENOCODNA GAMADI ste igrali na pogresnu kartu, NASE BOSNJACKO VRIJEME DOLAZI , GENOCIDNA GAMADI SVE CEMO DA VAM NAPLATIMO
ASELAM ALEIKUM WA RAHMETULI WA BEREKATUH SANDŽAKU MOJ I SVI MOJ BOŠNJACI i JEDINO SMO MI