U ovom izdanju rubrike: “Razgovor sa povodom” imali smo čast razgovarati sa prvim čovjekom HO Er-Rizk iz Beča, gospodinom Murselom Šaljom.
HO Er-Rizk iz Beča godinama pomaže sve sfere našeg društva, od pomoći jetimima, siromašnima, preko stipendija učenicima i studentima. Kako ste zadovoljni odzivom naših ljudi kada je humanitarni rad u pitanju?
“Ima tu prostora za napredovanje. Ovo gdje smo sad nije ni blizu onoga gdje bismo trebali i željeli da budemo. Mi Bošnjaci smo narod bez jake matične države, bez jakih nacionalnih institucija, i svako ko se odluči baviti humanitarnim radom shvati koliko je to teško bez ovog gore navedenog. Opet, to je šansa za veću nagradu kod Gospodara. Nije isto platiti porez koji je obavezan i udijeliti dobrovoljno. To nam je veliko iskušenje, ali i šansa za veliku nagradu. Naši ljudi u dijaspori svjesni su da u Sandžaku ne postoji jak i pravedan državni socijalni sistem, gdje se ljudi mogu obratiti za pomoć. Zato, kad god nekog upoznamo sa nekim problemom, on će sigurno pomoći, samo što to zahtjeva uvijek iznova angažman. Posebno me inspirišu pojedinci koji svojim imetkom i to ne malim sumama podržavaju svaki naš projekat i svaku našu akciju. Molim Allaha da im podari svako dobro, kao i svima onima koji pomažu naše projekte”, ističe Šalja.
Godina 2020. je iza nas, jedna teška godina obilježena pandemijom Covida-19. Da li se uticaj pandemije odrazio i na vaše akcije i koje ste od njih sproveli prethodne godine?
“Svakako da se osjetio uticaj pandemije, ali smo u otežanim uslovima kao narod pokazali veću solidarnost i veći merhamet. Brza reakcija i ne mala pomoć u sedmicama kada je pandemija bila na vrhuncu u Sandžaku je pokazatelj toga. U prethodnoj godini sve naše aktivnosti bile su okrenute prema Sandžaku. Ostavili smo neke projekte, kao što je pomoć sirijskim izbjeglicama, te se okrenuli našim Sandžaklijama. Mi već godinama redovno stipendiramo jetime i medresante, pomažemo izgradnje kuća najugroženijima, pomažemo rad Vakufskih kuhinja i uopšte ljudima koji su ugroženi, onoliko koliko možemo, a prethodne godine tu je i već spomenuta akcija pomoći u medicinskoj opremi i sredstvima ugroženima u pandemiji, a pomagali smo i našim ljudima zarobljenim na austrijsko-mađarskoj granici. Želim da sve naše akcije usmjerene prema Sandžaku realizujemo u saradnji sa CHR Hajratom i Islasmkom zajednicom u Srbiji”, podvlači Šalja.
Dijaspora nikad ne zaboravlja svoj Sandžak. Uz njega je srcem, dušom i imetkom. I ove godine pored svih mjera ograničenja došla u posjetu svojoj rodnoj grudi.
“Mi, dijaspora, svoj Sandžak nismo napustili ni u kojem smislu te riječi. Istina, mi nismo fizički često prisutni, ali naša pripadnost Sandžaku nije nimalo manja nego, recimo, naše braće koji borave u njemu. Nas raduje sve ono lijepo što se tamo desi i boli svak ružna vijest koja dođe iz Sandžaka. Sada, sa ove vremenske udaljenosti možemo sigurno reći da te posjete nisu izazvale porast oboljelih od Covida 19, pa mi je lično drago što sandžačka dijaspora nije poslušala upozorenja da se ne putuje i što su posjetili svoj rodni kraj. Te posjete jačaju našu bratsku vezu i nas ovdje vode iz neke materijalne svakodnevnice u koju utonemo žureći za poslom i obavezama. U svakom slučaju, posjete Sandžaku oplemenjuju naše srce i pune naše duševne baterije”, ističe Mursel Šalja.
Šta su vaši planovi za 2021. godinu? Šta nam to od projekata spremate?
“Mi imamo projekte koje treba unaprijediti. To su konkretno stipendije jetimima. Ne možemo biti zadovoljni našim učinkom dok god postoje zahtjevi za stipendije koje nismo u mogućnosti da prihvatimo. Cilj nam je da nema niti jednog jetima u Sandžaku koji neće primati stipendiju. U tom pravcu razmišljamo da potražimo donatore i van austrije, obzirom da je cijela EU u istom platnom sistemu, pa bi lajko to mogli uplatiti na naš račun u banci. Radićemo, također, na tome da se obezbijedi još više stipendija za učenike i studente, jer je to najbolja investicija koju kao narod možemo da napravimo. Također nam je želja da ostvarimo dublju saradnju sa nekim humanitarnim organizacijama našeg tipa ovdje u Austriji, koje su u tome duže i puno ispred nas, kako bismo i od njih naučili ponešto korisno, a oni su već izrazili želju da pomognu Sandžaku u saradnji sa našom humanitarnom organizacijom”, poručuje Musrel Šalja.
Vaša poruka za kraj razgovora?
“Moja poruka svimaje da bude zadovoljni onim što imamo, da radimo na tome da popravimo stanje naše zajednice, jer će svakom pojedincu biti bolje ako je zajednica napredna. Trebamo shvatiti da smo uvijek na ispitu, naš imetak je naše iskušenje, naše nevolje su nam iskušenje. Allah je kadar promijeniti naše stanje u djeliću sekunde. Iskoristimo svaku mogućnost da učinimo dobro djelo, sad i odmah, jer živimo u sadašnjosti, a ne znamo da li ćemo već sutra imati priliku isto to da učinimo.
Završiću sa hadisom Božijeg Poslanika s.a.w.s.: “Neće se pomjeriti sa mjesta na Sudnjem danu čovjek dok ne bude pitan:
o svom životu u šta ga je proveo;
o svom znanju kako je radio;
o svom imetku, odakle ga je stekao i u šta ga je potrošio;
o svom tijelu u šta ga je pohabao;”
Esselamu alejkum i svako dobro”, završio je Mursel Šalja.
