Pomirenje između života i smrti

1
1404

„Budućnost čovječanstva ovisi o tajni skrivenoj na stranicama jedne Knjige.“ (Glenn Cooper)

 

Kako početi esej (EL-MEHRUM) o najobrazovanijem i izuzetno pametnom i mudrom Bošnjaku iz Sandžaka, akademiku Muamer-ef. Zukorliću, lideru Stranke pravde i pomirenja, potpredsjedniku Skupštine Srbije i bivšem sandžačkom i glavnom muftiji Islamske zajednice u Srbiji, koji je u samom vrhu današnjih i prošlih, sandžačkih i balkanskih intelekualaca? Nije lahko, nego izuzetno složeno, kao i odgovorno! Priznajem da imam tremu i nesagledivost pred neobičnom ljudskom i moralnom veličinom u mojim prvim slovima, riječima i rečenicama…

Muamer Zukorlić je preslio na Ahiret 6. novembra u 52. godini od posljedica srčanog udara, nakon predavanja koje je održao studentima Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, čiji je osnivač, prvi dekan Fakulteta za islamske studije i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).

Drugog dana na Trgu Gazi Isa-bega u Novom Pazaru više hiljada vjernika, prijatelja iz Sandžaka, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Turske i cijele naše dijaspore, okupili su se složno oko tabuta velikog Muamera Zukorlića, gdje je održana dnevna molitva u podne i klanjan dženaza namaz. Od akademika Muamera Zukorlića oprostio se, pored glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji dr. Mevluda Dudića, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazović, koji je istakao da bivši sandžački i glavni muftija Zukorlić nikoga nije ostavljao ravnodušnim.

Muftija Dudić je apostrofirao:

“Živio je kao da je znao da će kratkog vijeka biti“, dodavši da su se okupili da klanjaju treću dženazu u historiji Bošnjaka: „Gazi Husrev-begu, Gazi Isa-begu i Gazi Muamer-begu.”

Na posljednji oproštaj od svog nekada bliskog saradnika stigao je u Novi Pazar, u Orlje, bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić iz Sarajeva, koji je rekao: “Bošnjački narod od Istanbula do Novog Pazara može biti ponosan, jer je imao ovakvog insana (čovjeka) u svojim redovima.”

Reisu-l-ulema dr. Husein-ef. Kavazović koji je predvodio dženazu rekao je:

“Prijatelje i neprijatelje, svakog od njih na svoj način, prisilio je da ga poštuju. Historija BiH pamtit će još jednog značajnog Sandžakliju, Muamera Zukorlića, koji je težio tome da Bošnjaci budu poštovani u svojoj državi Srbiji.”

Njegov mezar je legao da malo odspava u porodičnom mezarju u Orlju, nakon napornog rada i traganja za zajedničkim sentom i pravim putem Bošnjaka u Sandžaku, pa i šire na Balkanu, Bosforu i svakoj dijaspori na dunjaluku, u naše zajedničko Ogledalo Istine, Pravde i Slobode, kojima si nas iskreno i saborito učio za svojih 51 godinu, brate Muamere, pune sazrelog iskustvenog života i ljubavi, prema boljoj i mirnoj porodičnoj sreći, prema vjeri, nauci, kulturi i tačnijoj pravdi i slobodi, posebno, među ljudima – neistomišljenicima, različitih vjera i nafaka, koje nažalost i danas siju nepovjerenje, laž i ne priznaju naš biološki identitet.

II

Tvoj vrli prijatelj, narodni poslanik Jahja Fehratović, rekao je da se samo privremeno opraštaju “od vođe, lidera, učitelja, baba ove naše nacije”.

„Ostavio nam je u amanet mnogo šta, ucrtao nam je mapu puta. Svojim primjerom pokazao je kojim putem treba ići bošnjački narod, kako se treba ponašati – dostojanstveno. Dao nam je viziju i ostavio misiju i na nama je da slijedimo njegov put, koji je do posljednjeg trenutka slijedio“ – naglasio je dr. Ferhatović, jedan od najbližih Zukorlićevih saradnika.

Prošlo je sto i više godina, i nevjerovatno je bilo, da se svi Bošnjaci iz Sandžaka i drugih susjednih država, iz Turske i cijele Evrope i dijaspore, okupe na dženazu velikog Čovjeka i akademika Muamera Zukorlića u Novom Pazaru i njegovom Orlju, svi oni koji ga izuzetno vole i oni koji ga manje vole. Nisam ni sanjao o takvom munjevitom jedinstvu svih bližnjih i daljnjih muslimana, odnosno Bošnjaka i njihovih komšija Srba, Albanaca, Crnogoraca i drugih. Helem, jedna smrt najznačajnijeg Bošnjaka iz Sandžaka i šire zbližila ih je i natjerala da halale jedni drugima, pozivajući se na Svevišnjeg Allaha. Dakle, toga dana oko podne na samom Centralnom trgu Novog Pazara bilo je na desetine hiljada pridošlih i prisutnih dženazlija, koji su u trenucima prije Ahireta voljenog Muamera razmišljali o smrti, vjeri, moralu i dobročinstvu. U mislima su bili najbliži njemu. A neki, u mislima i u javnim politikanskim govorima i sumnjivim riječima, daleko od njega i njegove ispravne javne diskusije. Reagovanja uvaženog Zukorlića s povodom u glasnim i pravednim intervjuima žuborila su pravedno s istinom o pravdi i slobodi, prvenstveno za Bošnjake i dobre komšije koji nisu Bošnjaci, prema životnim i ahiretskim zemljanim putevima. Dakle, u toj ogromnoj i neshvatljivoj masi više je bilo dobrodošlih džematlija, a daleko manje onih sumnjivih koji su udruženi uz skute oficijelne vlasti koji Bošnjake posmatraju pod policijskim znakom pitanja? Pomenut ću onu iskrenu i zlatnu narodnu poslovicu: “U svakom dobrom i bogatom žitu ima i kukolja.” I dobro je što su svi došli i ujedinili se na Velikom trgu u Novom Pazaru, bar jednog dana, za vrijeme dženaze namaza mudrom rahmetli Muameru Zukorliću.

Allahovom voljom i mudrošću to je urađeno, jer dobri i nurski rahmetli Muamer Zukorlić to zaslužuje u ime pravde, istine i slobode, koji je čitavog života to želio našem previše podijeljenom Sandžaku. Normalnu pravednost želio je Bosni i Hercegovini, mudrost i saboritost, kao i elementarnu slobodu Kosovu, kao i svim Bošnjacima u Srbiji i dijaspori, da ih ne boli glava od nepravde.

Zastaje mi dah za sljedeće slovo, riječ, rečenicu… Sjetio sam se romana SJEME SMRTI, Dževada Karahasana, u kojem na početku piše:

“Ima DANA KOJI SU TREBALI svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan,  morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.

Omar Hajjamu je ovaj četvrtak, 16. šabana 469. godine, sigurno bio takav dan. Već u samo svitanje, ustvari je već  bilo svanulo, vratio se kući od Salija, dobrog poznanika, gotovo prijatelja, gdje je pratio njegovo umiranje, znajući da za tu smrt on, doduše, nije direktno kriv, ali nije ni sasvim nevin. Pred svojom kućom je zatekao nekog nepoznatog momka, koji ga je obavijestio da je karavana s opremom i knjigama za opservatoriju, koju on gradi ovdje u Isfahanu, napadnuta i opljačkana. Bez razumijevanja je zurio u momka, uvjeravajući sebe da je ovo besmisleno i da, prema tome, nije moguće. Šta bi razbojnici mogli početi s njegovim knjigama i astrolabima, zvjezdanim atlasima i astronomskim tablicama…?”

Nevjerovatno, koliko prepoznatljivo, akademik Muamer Zukorlić me podsjeća na sjajnog pisca Dževada Karahasana, kako studiozno razmišlja dubokom psihoanalitičkom analizom likova koji se tope u sve izrazitiji igrokaz naše lucidne sudbine, nažalost, bez kraja i početka.

Dakle, u prijevodu Karahasanovog naslova njegovog romana imamo prisutno bogato “sjeme smrti” na Velikom trgu u Novom Pazaru, prilikom dženaze našeg dragog akademika Muamera Zukorlića. Naš Akademik je napisao jedinstveno kapitalno antologijsko djelo DREVNA BOSNA, koja je objavljena prije pet godina. Izdavač: Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, Novi Pazar.

Predgovor je napisao mudri akademik Muhamed Filipović:

“Već prvo čitanje ovog djela pokazalo mi je da je rukopis akademika Muamera Zukollića, prezentiran pod naslovom Drevna Bosna, koncetriran upravo na prikaz naše rane historije, na pitanja porijekla i osnovnih karakteristika identiteta našega naroda, ukratko rečeno, na problem tog kritičnog, ranog i, nažalost, još uvijek nedovoljno dokumentiranog i često krivo interpretiranog perioda naše historije i historije naše zemlje, onog perioda o kojem je ne samo mnogo toga ostalo nejasno i tamno, nego je bivalo namjerno zatamnjivano kako bi historija Bosne i Bošnjaka mogla biti interpretirana kao odvojak ili modalitet historije nekog drugog naroda i kako bi joj time bila oduzeta historijska izvornost i originalnost.

S velikim zadovoljstvom i interesovanjem sam prihvatio prijedlog autora i započeo da proučavam rukopis koji obuhvata prikaz i kritičku analizu dosadašnjih spoznaja o zbivanjima na prostoru današnje Bosne i Hercegovine i okolnim prostorima koji konvergiraju Bosni, i to od prvih nalaza stabilnih i organiziranih historijski dokazanih ljudskih skupina koje su obitovale na našim prostorima i koje su ostavile tragove svoga prebivanja na njima, pa do završetka historije klasične bosanske države, od kada se može sasvim sigurno i na valjanim izvodima i dokazima osnovano govoriti i dokumentirano tvrditi kako je na ovim prostorima postojao jedan narod sa imenom Bošnjani, čije će ime poprimiti oblik Bošnjaci, iz kojeg je nastao današnji bosanski narod, koji je stvorio i nama ostavio vidne i bitne osnove i značajne tragove materijalne i duhovne kulture, kao i modele svog osobenog načina mišljenja, i što je najbitnije, svoje najvažnije historijske i političke tvorevine, a to je velika i snažna, slobodna i neovisna bosanska država koja je u obliku Banovine i Kraljevine Bosne egzistirala osam stotina godina i na čijoj osnovi i mi danas kao država živimo.

Ta država, od vremena kada je oblikovana i stabilizirana, a o tome svjedoči najbolje Povelja bosanskog bana po imenu Kulin, u kojoj Kulin ban svoju državu naziva moe vladenie (moja država), ima najstabilnije granice i neprekidno trajanje, koliko u obliku samostalne države tako u sjećanju i osjećanju svog stanovništva koje nikada nije prestalo da tu zemlju naziva svojom zemljom Bosnom i da na nju gleda kao neovisnu teritoriju i kad-tad slobodnu i samostalnu državu.”

Morao sam citirati duži insert iz Predgovora uvaženog akademika Muhameda Filipovića na zlatnu knjigu Drevna Bosna akademika Muamera Zukorlića čije djelo sadrži 16 kraćih poglavlja, sa dodatkom značajnih napomena, izvora i popisa literarne građe koji su bili glavna osnova ovog jedinstvenog originalnog rada Drevne Bosne koja nosi u normalnom i hrabrom odrastanju pune dvije hiljade godina svoje viteške historije.

U uvodnom slovu Arheologija svijesti za Drevnu Bosnu akademik Muamer Zukollić u početku kaže: “Historija je jedna od najstarijih riječi u upotrebi i najdugovječnijih riječi u upotrebi, antropološki, kurtuloški, mentalno i u ljudskoj spoznaji najprimamljivija, najmučnija i jedna od najosjetljivijih neuralgičnih tačaka. To se najčešće može primijetiti kako na simptomatičan tako i na emblematičan način, u svim oblastima zapadnjačke svijesti, kod njihovog mentaliteta, kulture i pogleda na svijet, i to iz jednostavnog i lahko shvatljivog razloga.

Još od vremena svog nastanka u antičkoj Grčkoj, prije skoro 2600 godina, pojam historija i ono što je vezano za nju, kao i sve što se prepliće sa njom, u svim oblastima zapadnjačke svijesti, mentaliteta, kulture i pogleda na svijet, označava način bivstovanja, odnosno, egzistencijalni antropološki modalitet, ili još bolje rečeno, dimenziju i formu odnosa performativne i determinantne prirode, određujući je isključivo u skladu sa pukom realnošću koja nas okružuje pod svjetlom Vremena.”

Odavno nisam čuo bolju i tačniju definiciju o HISTORIJI koju je napisao mudri Muamer u svojoj knjizi. Da, to je zapravo Arheologija naše svijesti i poetske dubine i zrelosti izrečena u prozi. To je filozofski segment, budni i zreli tragovi prema pravdi i istini, boljem i pravednijem našem životu, pa i smrti. Simbolična metafora u znaku riječi ožiljak i ožiljci u množini podsjećaju me na knjigu TAJNE UZVIŠENOSTI, vrijednog i sjajnog antologijskog pjesnika Dželaludina Rumija:

“Svaka činjenica, interpretacija, prijevod, shvatljivost i definicija jeste trag, duboki ožiljasti trag jedne kvalitetne promjene, ožiljak koji ostavlja vanjski trag koji je označen i unutar samog onog koji nanosi taj ožiljak prilikom nanošenja ožiljka kao traga, prilikom premještanja sa jednog nomadskog izlaska iz sebe prema svemu onome što postoji izvan njega. U ovome smjeru gledano, u njenom najboljem i najodabranijem periodu, historija definirana kao nauka može nam ponuditi mnogo više od jednog traga objektivne istine, ali nikako samu objektivnu istinu.”

III

Sjećam se, kada mi je mudri Muamer Zukorlić, dok sam radio u njegovom  i našem GLASU ISLAMA, govorio  o kulturi, poeziji i umjetnosti, rekao mi je da je poezija najstarija i najbolja u književnosti, što je tačno. Volio je Rumija, našeg Maka Dizdara. Često je pominjao njegovog Kamenog spavača, našu antologijsku knjigu poezije o Bosni, kao i našeg Homera –  Avda Međedovića, koji je oborio tezu svojim genijalnim epom Ženidba Smailagić Meha da je jedan autor Ilijade i Odiseje samo Homer. Prije našeg Avda Međedovića sumnjalo se da je bilo više briljantnih pjevača kao autori.

Citiram riječi i rečenice iz Arheologije svijesti:

“Homer nam u svojim epovima prikazuje ne samo bogataše, svećenike, heroje i pobjednike, već i siromahe, obične ratnike, kukavice i gubitnike. Prikazuje nam Ahila i Hektora, Agamemnona i Simoidisa, hrabrog Ajaksa i Menelaja plašljivca. On nam ih ne pokušava prikazati pod svjetlom neke ideologije, već pod svjetlom ljudske prirode na univerzalnom polju. Isti pristup ima i kod Isiodha i Tukidida. Dok nam prvi prikazuje čak i seoski život običnih ljudi, drugi nam pod svjetlom ljudske prirode prikazuje ne samo Helene već i Perzijance; ne samo svećenike već i obične ljude. Sve je to bilo tako zbog uvjerenja koje je jasno izrazio još u uvodnim riječima u Peloponeskom ratu.”

Dakle, knjiga Drevna Bosna:  “Predstavlja svojevrsnu arheologiju bošnjačke svijesti i bosanskog duha u periodu oko 3000 godina prije dolaska Osmanlija na Balkan, u izvjesnoj mjeri tretirajući i bošnjačke pretke i komšije, sve to s ciljem rasvjetljavanja kontinuiteta bošnjačkog postojanja i pamćenja kod pojedinca i zajednice.” Tako kaže i piše mudri akademik Muamer Zukollić u svojoj genijalnoj knjizi DREVNA BOSNA, koja, nažalost nije dovoljno prikazana u Bosni i Hercegovini.

Muamer Zukorlić rođen je 15. februara 1970. godine u selu Orlje, u tutinskoj opštini. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a srednju školu u Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj medresi. Studije filozofije šerijatskog prava završio je u Alžiru 1993. godine, a postdiplomske studije u Libanu. Doktorirao je na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.

 

Dobro je to zapazio u svom Pogovoru dr. Jahja Fehratović:

“Posljednja dva poglavlja – Jezik i pismo i Kulturni identitet – otvaraju možda danas najaktualnije teme,  jer se na jeziku, pismu i općenito kulturi razlučuju savremeni nacionalni identiteti i definiraju moderne nacije. Teza koju je autor u nekim prijašnjim istupima zagovarao o Bošnjacima kao titularima kulture na Balkanu nalazi svoju potvrdu i potkrepu na ovim stranicama knjige, jer sve ono što nismo ili jesmo znali, slutili i osjećali, što se nagovještavalo i sporadično spominjalo u preglednoj i stručnoj literaturi, ovdje je prikazano tako da ne ostavlja nimalo dvojbe u istinitost naprijed spomenute autorove tvrdnje.”

Posebno je istakao majstorsku ilustraciju akademika Mehmeda A. Akšamije:

“Takav utisak intenzivno pojačavaju majstorske ilustracije akademika Mehmeda A. Akšamije, koje kao da oživljavaju i daju mu ovjerivačku dimenziju. Nigdje do sada nismo naišli na tako snažnu koegzistenciju teksta i ilustracija kao što je postignuta skladnost između teksta Muamera Zukorlića i ilustracija Mehmeda A. Akšamije, koje ne samo brojnošću već i iznimnom originalnošću obogaćuju postojeću zbirku fotografija, slika i crteža iz naše medijevalistike isto koliko i modernistički pristup Muamera Zukorlića uvodi novi način čitanja i proučavanja historije, za koju se multidisciplinarni i svobuhvatni kulturološki model ispostavlja šifrom za prodiranje u one dimenzije u koje dosadašnji tradicionalni jednodisciplinarni pristupi nisu mogli proniknuti.”

Nastavit će se…

Piše: Fehim Kajević

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.