Više gradova na sjeveru Crne Gore (južnom Sandžaku) koji su međusobno udaljeni od svega petnaest do trideset kilometara, nemaju lokalni javni prevoz, pa stanovnici moraju čekati prolazne autobuse koji vode do udaljenih destinacija, ili plaćati taksi usluge.
Lokalni javni prevoz na teritoriji Berana, Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice, Rožaja i Bijelog Polja dugo je predstavljao monopol najvećeg autoprevoznog preduzeća, beranskog Simon vojaža, ali je sa propašću ovog preduzeća počeo da se gasi.
“Na području Andrijevice prije tri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i učenika, nego danas. To potvrđuje da Andrijevica u tom pogledu umjesto naprijed, ide nazad”, kazao je stanovnik ovog grada Radenko Janković.
On smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od bolničkog centra do Osnovnog suda.
“Pitamo se da li su u Crnoj Gori, ili u bilo gdje drugo, građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza”, rekao je Janković.
Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica, a mještani bihorskih sela godinama unazad upozoravaju da na ovom području ne funkcioniše javni prevoz.
Stanovnici ovog grada ističu da su zbog toga prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja ili Bijelog Polja u pitanju.
Odbornik u lokalnom parlamentu u tom gradu, Zaim Ličina, podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana, često ne mogu dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.
“Ovakva situacija je nedopustiva. Nemaju svi novca za taksi”, kazao je Ličina.
U ništa boljem položaju u pogledu javnog prevoza nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.
O uzrocima i posljedicama najslikovitije govore podaci poslednjeg popisa takozvane Gornjoselsku župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča.
Na ovom prostoru 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600, dok je danas ta brojka znatno manja.
“Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živo kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta u toku jednog dana”, prisjeća se predsjednik ove Mjesne zajednice, Miloš Raković.
Stanovnicima Rožaja ako je potrebno da se prebace do susjednih Berana, udaljenog jedva trideset kilometara, moraju čekati autobuse koji iz Srbije ili sa Kosova voze prema centralnim i južnim gradovima Crne Gore.
Sa istim problemom su suočeni i stanovnici Gusinja, Plava ili Murine, ako žele do Berana, isto kao što su građani Berana i Bijelog Polja, ako žele od jednog do drugog grada, prinuđeni da čekaju prolazne autobuse.
Jedan od starijih vozača nekadašnjeg Simon vojaža, Nenad Radičević, prisjeća se da je ta kompanija imala za sve susjedne gradove po deset lokalnih polazaka u toku jednog dana, od najranijih jutarnjih, do kasnih večernjih sati.
“Dok čekamo šta će biti sa našom firmom koja je u stečaju, mi smo prinuđeni da vozimo za druge privatne preduzetnike. Autobusi za lokalni prevoz stoje parkirani u krugu autobuske stanice, i mogli bi se lako ponovo staviti u funkiciju, samo da ima malo više interesovanja za naše problem. A kao što vidite, građani ispaštaju”, kaže Radičević.
Problem nedostaka lokalnog javnog prevoza između ovih susjednih gradova na sjeveru posebno je aktuelizovan sa ekonomskom krizom, odnosno poskupljenjem goriva i povećanjem cijena taksi usluga.
Iz jedne od taksi firmi, kojih u Beranama trenutno ima šest, Portalu RTCG su kazali da od ovog grada do Andrijevice sada voze po jedinstvenim cijenama od 8 eura, do Bijelog Polja 16, Rožaja 15, Petnjice 10, Murine 12, Plava 20 i Gusinja 25 eura u jednom pravcu.
Zbog propasti beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž niko još nije odgovarao, osim što se protiv jednog od bivših vlasnika krivična prijava nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu.
___
RTCG
